NEDJELJNE PROPOVIJEDI
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE - VELIKA GOSPA

Knjiga Otkrivenja Ivana apostola u svojoj nadahnutoj viziji pred nas stavlja lik žene koja u sebi objedinjuje višestruko značenje: ženu, koja je prvim kršćanima bila i Crkva i Marija, ali i lik žene kršćanke i majke, koju očišćenu u kupelji preporođenja, krštenju, apostol suprotstavlja pramajci Evi koja je podlegla kušnji zmije, đavla, zmaja…
Zmaj strašan sa sedam glava i deset rogova slika je prapočela Zla, koje se, ne mogavši nauditi Bogu, okomljuje na prvinu stvaralačke Božje ljubavi - čovjeka.
Drama koju Objava smješta u sam početak, odmah nakon stvaranja, a koja se trajno događa do dana današnjeg, govori o tragičnom ishodu čovjekove znatiželje u želji da isproba primamljive plodove slobode sa ''stabla spoznaje dobra i zla.''
Krivo bi bilo sve to smještati negdje u prapočetke povijesti, jer to se trajno događa i postavlja se pred svakoga od nas kao mogućnost izbora. Tu je prisutno Zlo, napasnik đavao, stara zmija, zmaj velik…. On zavodi sinove ljudske primamljivošću plodova koji imaju posebnu draž, jer radi se o kušanju slobode. Cilj je raditi što mi se prohtije, po mogućnosti što dalje od Božjih i ljudskih zakona i zapovijedi, a naivni ne shvaćaju da su zapovijedi i zakoni tu ne da nas sapinju i ograničuju, nego da nam budu svojevrsni štit i branik da se ne izgubimo i ne propadnemo, i to kako za ovaj tako i za vječni život..
U različitost ponude zla danas zasigurno na prvo mjesto spada kuga koja ubija mladost u najljepšim godinama života, a to je droga. Doslovno, kao kad se radi o kakvoj epidemiji skupljaju se tjelesa mladih ljudi koji još zapravo nisu niti pravo zakročili u život, a već su žrtve predoziranja. Oko škola, zdravstvenih ustanova, skrovitih mjesta može se vidjeti mnoštvo odbačenih šprica, a vojske mladih ljudi zbog trenutne ugode pomalo tonu u propast i smrt.
Roditelji različito reagiraju. Od onih koji su se tupo pomirili s time da im je dijete izgubljeno, jer su i sami u životu dezorjentirani, do onih koji kad spoznaju što se dogodilo, da bi ''spasili'' obraz i čast što im je dijete takvo, pred njim zauvijek zatvaraju svoje srce i dom. Malo je, nažalost, roditelja poput jedne majke njemice, koja, kad je shvatila da joj kćerkica uživa drogu i kad je mala pobijegla od kuće, ta je majka krenula u borbu za svoje dijete do kraja. Uzela je vreču za spavanje i nešto najnužnijih stvari i kad je našla grupu ovisnika u jednoj napuštenoj zgradi među kojima je bila i njezina kćerka, pridružila im se ne napuštajući više svoga djeteta koje ju je goropadno tjeralo od sebe. Jedne noći mala je uplakana došla k majci i rekla: mama idemo doma, sad znam da me voliš, pomozi mi da se izvučem…
Živimo u vremenu najrafiniranijih ponuda naslada i užitaka i da bi im se mogli oduprijeti potrebna je razboritost i odlučnost, ali i pomoć odozgor. Lukavo je zlo, a čovjek slab i naivan.
Blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije stavlja pred nas lik pobjednice nad Zlim. Ona je od samog svog začeća bila očuvana ljage svakoga grijeha. Nju nam Crkva stavlja kao zaštitnicu urešenu svim krepostima.
''Danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica - početak i slika budućeg savršenstva cijele Crkve - i putokaz sigurne nade i utjehe putničkom Božjem narodu''.

To su riječi predslovlja kojim je opjevan ovaj uzvišeni Mrijin blagdan.
Svaki iskreni vjernik ujedno je barem u duši hodočasnik Marijin. Mnogi će krenuti uoči Velike Gospe ili na sam dan, rano ujutro, pješice prema nekom od brojnih Marijinih svetišta. Još za mraka kada se tek čuju koraci hodočasnika, kada se zapravo i ne osjeća tlo jer se hoda srcem iz kojeg navire pjesma hodočasnička u kojoj je prepjevano današnje prvo čitanje o ženi ''odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama i na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''.
''Zdravo Djevo, svih milosti puna - Vječnog Sunca ogrnu te sjaj. - Oko čela zvjezdana ti kruna - Ispod nogu stenje pakla zmaj.'' A onda se stiže u svetište. Obasjan lik Marijin dočarava nebeski Hram: ''I otvori se Hram Božji na nebu'' (Ot 11,10), i dok Marija svojim blagim pogledom blagoslivlje svoje hodočasnike, ne jedna suza će poteči, jer tako je bilo oduvijek. Od davnina je pobožni puk hodočastio Mariji tražeći njezinu pomoć i zagovor. Kada su bile suše i gladi, kada je nadirao Turčin, kada je duša bila izranjena vlastitim bolima i nerazumijevanjem. Marija je bila ta koja je liječila rane svoga puka - malog čovjeka. To je lijepo prikazano na nekim kasnogotičkim slikama i kipovima gdje su se pod skute Marijinog plašta stisli, poput pilića, njezini štovatelji.
A mi ćemo danas Mariji preporučiti naše mlade, da ih očuva od strašne kuge ovisnosti. Moliti ćemo da se odhrvaju agresivnim ponudama zla koje je upakirano u primamljive boje naslada i užitka koji vode u propast. Jer Marija ima uvijek ispružene ruke prema onima koji joj se utječu.
Da Marija ne liječi i ne ozdravlja naše rane davno bi opustjela njezina svetišta i zamro bi zvuk hodočasničkih koraka. Međutim, svetišta su svake godine sve punija, pjesma kao da je sve glasnija. Miješaju se i suze i radost, jer ona je tu da nam pomogne. Onda kada nas nitko ne razumije, kada ne vidimo izlaz iz teškoća, kada nas pritisnu tjelesne boli, mi znamo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine nas duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina. Dok radosni osjećamo da imamo nebesku Majku, zaštitinicu i jedinu pravu odvjetnicu - kako su ju vjernici od davnina zvali - iz duše izvire ''Magnifikat - Veliča''. Evanđeoska pjesma Marijina ''Magnifikat'' pjeva Gospodinu pjesmu zahvalnicu jer je pogledao ''na neznatnu službenicu'' i uresio ju sjajem nebeskim. A mi molimo da nam tim sjajem obasjava naše puteve i tamne kute naše duše da bez straha i sa sigurnošću kročimo prema nebeskom Jeruzalemu gdje će Bog ''otrti svaku našu suzu'' i gdje ćemo konačno doživjeti puninu radosti. Amen.

(vlč. Milan Juranić)