NEDJELJNE PROPOVIJEDI
PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ovo nekoliko redaka iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima izvrstan je uvod u današnje evanđelje koje nam donosi Isusovu prispodobu (parabolu) o sijaču.
''Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.'' Pavao, kao da time poručuje kako se čovječanstvo, kao u porođajnim bolima, propinje kako bi doseglo smisao i način kako svoj život urediti da bude sretno.
Svako ljudsko biće i svako stvorenje želi biti sretno. Samo što su ponuđeni putevi vrlo različiti i k tome još kontradiktorni. Napose je to teško mladim ljudima koji, doduše, u sebi nose istinsku težnju i želju da dosegnu sreću, ali su zbunjeni jer je s jedne strane ponuda vrlo bogata, pa ipak je malo onih koji su u tome uspjeli. Konačno, kako otkriti da je netko stvarno sretan? Uspješni i bogati oduvijek su bili vrlo popularni, jer su predmet ljudske znatiželje. Kao da postoji neutaživa glad za informacijama o onima za koje se smatra da su uspjeli u životu.

Možemo se s pravom pitati tko su ti koji su uspjeli u životu? Jesu li to bogati, slavni, popularni poput; sportaša, glumaca, znanstvenika? Mlad i neiskusan će odmah odgovoriti potvrdno jer misli da su oni samim time odmah i sretni. No, je li baš tako? Zašto su onda upravo slavni tako često ovisni o raznim opijatima? Zašto se upravo takvima brakovi ruše jedan za drugim? Konačno, zar nisu mnogi od njih pokušali samoubojstvo, a neki ga i izvršili? To ne znači da svega toga nema i kod onih siromašnijih, običnih i manje ponatih ljudi, pa ipak nikako se ne može kazati da je netko uspio u životu ako je u sebi nesretan i nezadovoljan.

Uzmemo li u ruke neku povijest ljudske misli ili filozofije, iznenaditi ćemo se koliko puteva, koliko filozofskih pravaca ima kad je u pitanju temeljna ljudska težnja - biti sretan. Dok neki preporučuju krajnju suzdržljivost ili asketizam, drugi propovijedaju krajnje razuzdani hedonizam. Razlike nalazimo i u različitim putevima duhovnosti koja se ukorijenila u samom kršćanstvu. Dok s jedne strane imamo isposnike, pustinjake i svake vrste trapitelja vlastitog tijela, s druge strane nudi nam se ''nasmiješeno kršćanstvo'' franjevačke duhovnosti do one ''šansonjerske'' za koju možemo s pravom kazati da je u pravom smislu površni pristup kršćanskom životu. Stoga apostol kaže da: ''I mi, koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela'' (Rim 8, 23a).
Otkupljenje tijela dolazi po posinstvu ili pripadnosti Kraljevstvu nebeskom. Upravo o tome nam govori današnje evanđelje koje je zapisao Matej.

Isus je volio prispodobe. Prispodoba je svojevrsna igra sa slušateljstvom, jer se kroz prispodobu iznosi vrhunska mudrost na tako jednostavan način da mnogi nisu spremni povjerovati jer očekuju poruku upakiranu u mudre fraze koje mogu dokučiti tek učeni. Stoga Isus citira pororoka Izaiju koji proriče: ''Slušat ćete, slušati - i ne ćete razumjeti. Gledat ćete, gledati - i ne ćete vidjeti!'' A svojim učenicima poručuje: ''A blago vašim očima, što vide i ušima što slušaju.'' Jer Isusovi učenici imaju posebnu predispoziciju za razumijevanje poruke o Kraljevstvu nebeskom; oni su prostodušni ribari koji svojem Učitelju vjeruju ono što on govori. Stoga im on još i zasebno tumači Prispodobu o sijaču, da ne bude nikakve zabune. Da njegovi ne lutaju, nego da imaju pristup vječnom životu.

Onima kojima je mudrost Božja prejednostavna, predstoji dug i mukotrpan, a često i uzaludan put da otkriju tajnu vječnog života. Jer tajna vječnog života ili Kraljevstva nebeskog ne sastoji se u znanju nego u posjedovanju. U posjedovanju sreće koja ima okus na vječnost, jer se sastoji u spoznaji da sve ima svoj smisao. Pa tako i sva naša trpljenja, suze i patnje koje u životnoj liturgiji euharistije postaju prikazni darovi koje po Sinu prikazujemo Ocu nebeskom kao zalog spasenja. Amen.

(vlč. Milan Juranić)