NEDJELJNE PROPOVIJEDI
ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Opet prispodobe! Nakon prošlonedjeljne o sijaču danas evanđelje donosi čak tri. Između te tri najzanimljivija je upravo ona najkraća. Pravi mali biser. A na prvi pogled izleda tako nedorečeno. Što zapravo znači taj kvasac kojega žena zamijesi u tri mjere brašna dok sve ne uskisne? Upravo se ključ razumijevanja nalazi u toj prispodobi o kvascu. On nam svojom simbolikom pomaže da shvatimo, ne samo prispodobe, kojih u Evanđelju ima sedam, nego nam najasnije razotkriva tajnu Kraljevstva nebeskoga, zbog kojega je Spasitelj došao na svijet kako bi nam objavio nešto što se neda tako lako objasniti, izreči, protumačiti…. Jer, tajna ili otajstvo Kraljevstva nebeskoga nije nešto gotovo, dovršeno… Ono je stvarnost koja je u nastanku. Svojevrsni progresivni dinamizam - pojam koji govori manje od daleko razumljivije simbolike o kvascu, ali mi volimo stručne riječi. Što bi Isusovo slušateljstvo s apstraktnim pojmovima kojima nisu bili vični jer ih u njihovom govoru nije niti bilo?

Potrebno je samo malo kvasca koji pokrene svo tijesto da raste, raste…. Potrebna je prava riječ koja se sakriva u prispodobi da bi konačno počeli shvaćati i onda se spoznaja počne rađati, obrisi postaju sve jasniji i obraćenik uzdahne od radosti zbog olakšanja: a to je to! Nešto slično kao kad žena izgubi njoj dragocjenu drahmu (prispodoba!), pa pomete cijelu kuću, pretraži sve kuteve i kada ju nađe pozove svoje prijateljice da s njima podijeli radost jer je našla ono što joj bijaše toliko drago. Ili, ona druga prispodoba, kada netko dozna da je na nekoj njivi zakopano blago. Ode, proda sve i kupi tu njivu.

Kraljevstvo nebesko, doista jest najveće blago zbog kojega se isplati ''prodati'' sve, ostaviti sve, jer ono jest sve - Život otajstven i nedohvatan svjetini koja već ima svoje ''živote''. Ti se njihovi životi pišu malim slovom jer su tek nadomjestak pravom, istinskom Životu do kojega se dolazi postepeno. Koji se pomalo otkriva onima koji ga traže iskrena srca, a kada ga upoznaju svijesni su da je to put koji nema putokaze koje su napravili ljudi, nego ga obasjava svjetlo Božje milosti.
Koliko ima kršćana koji nikada nisu, ne samo upoznali, nego niti naslutili taj put.
Onima pak koji su barem osjetili dah Kraljevstva nebeskoga, jasno je da smo mi i pšenica i kukolj i da se kukolj može prometnuti u pšenicu, ali i pšenica u kukolj. Bibličari kaži da nije kukolj nego ljuj. Ljulj je otrovna trava koja je dugo slična pšenici, ali plodovi su drugačiji i po izgledu i po okusu i po posljedicama.

Stoga Božja mudrost ne rastavlja kukolj od pšenice, jer svakom je ljudskom stvoru ponuđeno spasenje.
Današnja evanđeoska prispodoba, jednako tako, otkriva nam kakav je zapravo Bog. Bog, kakvog nam je objavio Isus, nije strogi sudac koji nema drugog posla nego samo vreba kada će nas uhvatiti u grijehu i kazniti nas. Pa ipak, velika večina kršćana zamišlja Boga upravo tako, kao suca. Poslušajmo što nam govori današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti. Ali ne samo Knjiga Mudrosti, cjelokupna Objava jest objava Božje dobrote i milosrđa. Za Isusa je Bog Otac. Dobri Otac, koji nas poput djece želi spasiteljskom rukom voditi putem Kraljevstva nebeskoga.
Nakon ovakvog razmišljanja slijede uvijek isti prigovori: ako je tako što će nam dobra djela? Zašto bismo se trebali mučiti obdržavajući zakone i zapovijedi koje nam je taj isti Bog dao?

Na Dalekom istoku u gorovitim predjelima Tibeta, Kine, Nepala…vrlo su česti viseći mostovi kojima su premošteni gorski brzaci i rijeke koje se silnom brzinom i bukom strovaljuju dubokim sutjeskama u nizinu. Dovoljan je samo pogled s lelujavog mosta u provaliju pa da čovjeka uhvati strah. Kada bi netko počeo izvoditi na takvom mostu sulude vratolomije, naginjući se neoprezno ili još gore, hodajući uz sam rub doveo bi se u veliku opasnost da sklizne u duboku provaliju.
Zar se u današjoj prispodobi o kukolju ne spominju sinovi zla i đavao? On je ta provalija koja je trajno otvorena nad našim životnim putevima. To je domena Zloga, ništavila, besmisla…koju premošćujemo držeći se čvrste ograde Božjih zapovijedi koje nas štite.

Nismo sami! Duh je taj koji potpomaže našu nemoć. Mi neznamo ni što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas, kako nas lijepo potiče sv. Pavao u odlomku iz poslanice Rimljanima.
Otvorimo svoja srca Duhu Božjemu i dajmo da nas on vodi. Putovati s Duhom kroz život znači hodati neponovljivim putevima Kraljevstva nebeskoga. To je svojevrsni duhovni rafting za stare i mlade, a sve u kristalnoj jednostavnosti, kakve su uostalom i same prispodobe ili parabole našeg nebeskog Učitelja. Amen.

(vlč. Milan Juranić)