Slavljenje Božićnog otajstva

Najveći kritičari Božića su Jehovini svjedoci i Adventisti sedmog dana, koji žele dokazati da je Božić poganskog podrijetla i da ga zato ne treba slaviti. Međutim oni nisu upoznati s time što je zapravo blagdan Božića, u odnosu na komercijalizirane, posvjetovljene Božićne običaje koji su danas rašireni i među nevjernicima.

1. Rođendani nisu zlo. Oni mogu i trebaju biti vrijeme zahvale Bogu za darovani život. Ne postoji niti jedan biblijski ili koji drugi razlog koji bi branio slavljenje rođendana.
Ipak, Crkva ne slavi Isusov rođendan kao takav, već puno više - Božićno otajstvo: "Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim božanstvom" (KKC 526)
Dolazak Sina Božjega na zemlju događaj je takve važnosti da ga je Bog htio kroz vjekove pripraviti.
On nas potiče da postanemo kao djeca, ponizimo se, nanovo se rodimo odozgo.

2. U Bibliji se ne spominje slavljenje Isusovog rođenja i zato protestanti koji se drže svojeg "samo Pismo", ne žele slaviti Božić.
Ali čitajući opis jednog od blagdana u Ester 9,19 vidimo da Bog Židovima nigdje nije naredio da slave ovaj blagdan niti se igdje spominje da je to bilo krivo ili da se Bog nije s time slagao:
"Zbog toga židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrđenim selima, blagdanski svetkuju četrnaesti dan mjeseca Adara veseleći se i gozbujući i među sobom izmjenjujući darove. A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujući među sobom darove."
To potvrđuje i blagdan posvećenja, koji je opstao sve do Isusovog vremena:
"Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu." (Iv 20, 22-23)
I ovdje se radi o blagdanu kojeg Bog nije nigdje naredio, nego je bio ustanovljen od Jude Makabejca:
"Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika." (1Mak 4,59)
Pismo dakle govori o blagdanima koji nisu proizašli iz Božje naredbe već iz osobne zahvalnosti prema onome što je Bog učinio.

3. Božić nije poganski običaj niti ima pogansko podrijetlo.
Prije Mojsija bilo je drevnih hramova koji su imali svetu sobu u koju je mogao ući samo veliki svećenik. Pa ipak slična praksa židovskog naroda nije poganska jer se razlikuje u bitnom: služenju Jahvi, a ne idolima.
Naime, pogani su imali hram, svećenika, crkveno ruho, kadili su tamjanom, žrtvovali životinje. Bog je dao Izraelcima hram, velikog svećenika, crkveno ruho, Izrael je kadio tamjanom, žrtvovao životinje, itd. Bog uzima čovjeka pogana i transformira ga u kršćanina.
Da nije bilo rođenja i života Isusa Krista, ne bi bilo ni Božića. To nije pogansko slavlje kojem se kasnije dodalo neko značenje. Ništa kao Božić nije nikada prije postojalo, sve dok se taj blagdan nije počeo slaviti među sljedbenicima Isusa Krista.

4. Jedan od glavnih razloga da je Božić poganski protivnici Božića nalaze u samom datumu 25. 12., kada su pogani slavili rođenje sunca i koji je bio posvećen njihovom bogu-suncu. Ne postoje dokazi kada je Isus točno rođen, ali bitnija od toga je sama činjenica da je rođen i što može učiniti u našim životima sada.
Najvjerojatnije je da su kršćani uzeli ovaj datum da pokušaju izvući pogane iz njihove idolatrije i privući ih da se pridruže pravom suncu: "Jahve, Bog, sunce je i štit" (Ps 84,12).
Bez obzira koji razlog bio, Božić je postao dan na koji se širom svijeta govori o Isusovom rođenju i životu. Zasjenio je zauvijek imena kao što su Sol, Osiris, Horus ili Mithra, koji sada oživljuju još samo u optužbama protiv slavljenja Božića.
I Isus je uskrsnuo baš u nedjelju, kada su pogani slavili dan sunca, i od tada je nedjelja Dan Gospodnji, dan Uskrsnuća, dan kršćana.

5. Krivo je objašnjenje Jeremije 10, 2-14 u pokušaju da se poveže s ukrašavanjem Božićnog drvca.
Ovdje se ne govori o golom stablu, nego o izrezbarenim idolima kakvi su se pravili u ono vrijeme od drveta i ostalih materijala: "djelo ruku tesarovih" (Jr 10,3), "obično drvo, tankolisto srebro dovezeno iz Tarsisa, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom" (Jr 10,9).
Nigdje se ne spominje stablo, već razni kipovi izrađeni od drva iz šume, i ostalih materijala, koji su prikazivali idole, često kao ljude, obučene, sa nogama i rukama, očima i ustima, koji ipak: "ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati." (Jr 10,5)
Usporedo to isto govori Ps 115, 3-9, a još više o tom klanjanju i izrađivanju kipova Iz 44, 9-20.
Dakle, Jeremija je opisao obožavanje idola, a ne obožavanje drveta.
A kao primjer ispravnog ukrašavanja drvećem Jahve kaže za Jeruzalem:
"K tebi će doći slava Libanona,
čempresi, jele i brijestovi skupa,
da ukrase prostor mojega Svetišta,
podnožje će moje proslaviti!
" (Iz 60,13)

6. Koji je simbol Božićnog drvca?
Zimzeleni su bili simbol ponovnog rođenja od davnina.
Donositi zelenilo u kuću, često usred hladne zime, simboliziralo je život usred smrti.
Rimljani su unosili zimzelene u siječnju, a Germani u novembru.
Ali Božićno drvce nije direktan potomak tih običaja.
Od 11. stoljeća religijski igrokazi u crkvi ili na otvorenom postali su popularni širom Evrope, a najčešće izvođen bio je igrokaz o raju. Krasila ga je prilično jednostavna scenografija, bilo je potrebno samo jedno drvce da bi se ispričala priča o Adamu i Evi, njihovom grijehu i istjerivanju iz raja, a završavalo bi se sa obećanju o rođenju Spasitelja.
U 15. stoljeću prestali su igrokazi, ali ljudi su se navikli na to pa su stavljali sami ta drvca u svoje domove, 24. 12, kada je po istočnom kalendaru blagdan Adama i Eve. Tada je drvo simboliziralo i drvo grijeha i drvo života. Zato su ljudi ukrašavali ta drvca s jabukama (simbol grijeha) i kruščića u obliku hostija (simbol života). Kasnije su dodani slatkiši, a današnje kuglice pojednostavljeno predstavljaju voće s drva života.
Dodana je i velika svijeća simbolizirajući Krista koji je svjetlo svijeta, a uz to je i betlehemska zvijezda stavljena na vrh.
Tako je rajsko drvo dobilo novo značenje, osim što nas podsjeća na prvi grijeh, podsjeća nas na oslobođenje koje je donio Krist otkupivši naše grijehe, obješen na drvo:
"on koji u tijelu svom
grijehe nase ponese na drvo
da umrijevši grijesima
pravednosti živimo;
" (1Pt 2,24)
Dobro je podsjetiti djecu u obitelji da prvim ljudima nije bilo dopušteno jesti sa jednog drveta, i da je Krist obješen na drvo otkupio naše grijehe.
Tako je Božićno drvo podsjetnik na naše spasenje i oproštenje u Isusu Kristu.