Ponukala me rasprava na drugom forumu,gdje pokušavam misionariti.Pitanje je postavio musliman,u cilju da me zbuni i nažalost je uspio.Neću doslovno,već po smislu..Kaže,navodno je Bog žrtvovao Isusa..Kome ga je žrtvovao,kojem Bogu?Baalu?
Eto tako je napisao,vjerovatno je potkovan tim pitanjima,koje mi daju misliti...Giovi,pomagaj

Nadovezat ću se i ja malo na Kristinkin post... Muslimani vjerojatno misle da je Isus poput Muhameda samo prorok, samo čovjek, te da je njegova žrtva na križu nešto besmisleno. Ali ako shvatimo da je i Isus božanska osoba, da je on sam Bog, onda dolazimo do zaključka da je na križu Bog zapravo sam učinio žrtvu, da je Bog žrtvovao sebe.
Lijepo je to objašnjeno u "Uvodu u kršćanstvo" Benedikta XVI., gdje je protumačeno da je ključan razlog tome, to jest da je Bog to učinio jedino - iz ljubavi prema nama. Da nas spasi. A sad, zašto je to bilo baš potrebno? Zar nije moglo bez toga?
Vratimo se na Stari zavjet, na početke Svetog pisma. Tu jasno stoji da je čovjek sagriješio protiv Boga, da se odmetnuo od Njega i počeo činiti zlo na zemlji, Bogu, svojoj braći i samome sebi. Tada Bog daje Zakon, deset riječi, deset zapovijedi. Svaka od tih riječi - prekršaja za sobom povlači posljedice, svaki težak grijeh koji je naveden u popisu grijeha u Petoknjižju ima završetak - "neka se kazni smrću". I tako za svaki teški grijeh je posebno navedeno - "
neka se kazni smrću". Tko prvi put čita Bibliju može ga to zaprepastiti. Međutim, Židovi su s vremenom počeli ispravno shvaćati te riječi, one ne govore o potrebi smrtne kazne - o nekakvoj društvenoj odmazdi, nego o duhovnim posljedicama grijeha. Grijeh vodi u smrt duše, u vječni oganj... Nema vječnog života za grješnika. U tome je bit Zakona. (Sveti Pavao je to jako dobro u poslanicama tumačio.) Praktično, prema Zakonu, svi ljudi (osim djece) su učinili u životu bar jedan teški grijeh, znači svi su grješnici - znači, svi smo zaslužili smrt. Ona neminovno slijedi.
Sad dolazimo do bitne razlike Kurana i Biblije. Bog šalje Sina svoga na zemlju da ljude koji vjeruju u Njega i žive zapovijed ljubavi "otkupi" od grijeha i smrti, a to je učinio tako da je trpio kao Pravednik, umro na križu (žrtvovao se za nas) i uskrsnuo.
Trpljenje ne šalje Bog, nego svijet je toliko zao da čovjek ako želi živjeti pravedno, on prije ili kasnije mora trpjeti (o tome je još i Platon pisao, pa je i u svom mnogobožačkom svijetu anticipirao sudbinu svakog pravednika u svim vremenima - i tako ne znajući nagovijestio Krista), i za svoju pravednost taj čovjek ne dobiva nagradu od ljudi, nego ga svijet počinje mrziti i čak smišlja kako da mu podmetne, napakosti i ubije ga.
Da ne bi ispalo da samo Platona hvalim, više proroka u SZ u svojim je spisima pisalo zapravo o Kristu, npr. Izaija: "On grijehe mnogih ponese na sebi", ... "Njegove nas rane iscijeliše"... zatim proročki dijelovi Knjige mudrosti, kao i Psalmi.
Isus je, pojednostavljeno i možda dječji rečeno, kao naš stariji brat koji nas ne optužuje pred ocem kad smo nešto sagriješili, nego sebe stavlja između njega i nas, da nas uzme u zaštitu, da nas opravda i da na sebe preuzme kaznu koju smo zapravo mi zaslužili. A to čini jedino iz ljubavi, jer nas neizmjerno voli.. Kad neki čovjek učini slično za nas, zar to ne pamtimo cijeli život i nismo li mu preko mjere uvijek zahvalni? A kako onda ne bismo bili zahvalni Isusu?
Isus je odonda svoj križ postavio kao "razdjelnicu" koja dijeli svijet na dvoje - tko prihvaća njegovu ljubav, križ i muku, tko srcem vjeruje da je Isus nevin trpio - taj je spašen... Tko pak i dalje progoni Isusa, bori se protiv Njega i buni protiv njegovih zapovijedi, uzdižući sam sebe - ostaje u grijehu (u smrti - prema Zakonu). To znači ona riječ da je Bog "sav sud predao Sinu".
Kad se uzme da je naš Bog zapravo u sebi Trojstven (što samo upućeni muslimani uzimaju u obzir), onda Isusova smrt na križu ne znači da je Bog tražio neku ljudsku žrtvu, nego da je Bog zapravo žrtvovao samoga sebe - za nas.
...
Muslimani imaju vrlo stroge društvene sankcije za one koji prelaze na drugu vjeru, zato mi se čini da je neki pokušaj "misionarenja" među njima zapravo Sizifov posao, ali mogao bi proći neki međuvjerski dijalog da bi oni bolje upoznali našu vjeru, ali u miru i ljubavi...
