Katolički odgovori

Koliko je opravdano da se svećenici aktivno uključuju u politiku, osnivaju pokrete i stranke, izrađuju svoje izborne liste i slično? Ne bi li svećenici, iz samog razloga što bit kršćanstva nisu neki zemaljski ciljevi već kraljevstvo nebesko, trebali biti uvijek izvan i iznad svih privremenih struktura, i nepristrano podržavati ono što je dobro, a uputiti kritiku onome što je loše?

Ne kužim pitanje. Što bi trebali bavljenje politikom prepustiti samo kriminalcima, rasipnicima i sličnim?
Koja je to stranka jer ja ću prva glasati za nju.
Cilj svakog kršćanina je da dođe u nebo, a posao svećenika je da kršćane povede na pravi put do neba. Njihov posao je jako otežan u društvu gdje je dozvoljen abortus, istospolni brakovi i gdje pornografija iskače sa svih naslovnih stranica dnevnih portala.
Ne vidim bolji način nego da se intezivno počnu baviti politikom.

Ne baš, ali to aktivno područje je možda primjerenije vjernicima laicima koji bi se tu trebali istinski iskazati.
Svećenici imaju jednostavno drugačije poslanje. Mislim da bi u suprotnom nastala neka vrsta sukoba interesa.
Zamislimo svećenika koji bi pobijedio na lokalnim izborima i postao načelnik općine... Naravno da bi s jedne strane mogao puno, puno učiniti za dobro ljudi, ali zar ne bi zemaljski interesi tada zasjenili one duhovne?

Zamolio bih da se prema pravilima ovdje daje samo odgovor, a raspravljati se može na temi "Razgovori".

Ako se pod pojmom politika misli na opće dobro građana, Crkva prihvaća i odobrava bavljenje politikom svih građana jer je ono po sebi dobro i na dobrobit svih, a često je i kršćanska dužnost.

No za svećenike Zakonik kanonskog prava određuje:
"Zabranjuje se klericima prihvatiti se javnih službi koje sa sobom nose sudjelovanje u vršenju svjetovne vlasti" (kan. 285,3)
"Neka aktivno ne sudjeluju u političkim strankama niti u upravljanju sindikalnim društvima, osim ako to, prema sudu mjerodavne crkvene vlasti, traži zaštita crkvenih prava ili promicanje zajedničkog dobra." (kan. 287, 2)

Dakle iako se može politikom baviti pasivno, kao i svaki drugi građanin, svećenik se ne smije baviti "aktivnom stranačkom politikom", tj. osnivati pokrete i stranke, svoje izborne liste itd.
Iznimno, kada bi bila velika potreba a ne bi bilo prikladnih laika, svećenik se može i aktivno uključiti, ali samo uz dopuštenje svojeg biskupa i to samo u posebnim okolnostima.

Hvala, evo sad znam da je to pitanje ipak uređeno u Zakoniku kanonskog prava.

Samo bih dodao kako imamo jedan primjer u našoj nedavnoj povijesti.
Kada je svećenik Adalbert Rebić od 1991-1995 obnašao dužnosti minstra za prognanike, ali uz posebnu dozvolu kardinala Franje Kuharića i Svete Stolice. (I to je jedini slučaj koliko ja znam)

sada sam upravo saznao (rekla - kazala saznanje) za još jednog svećenika koji se bavio politikom, TOMISLAV DUKA (franjevac)
Da li tko zna opravdanost - neopravdanost njegova političkog angažiranja pošto ne mogu naći nešto pametno na internetu.
Da li se toleriralo, nije, ako je zašto je, ako nije zašto nije. Da li je bio podvrgnut nekim disciplinskim .... itd......

Od bavljenja politikom fra Tomislava Duke ogradila se i izrekla kaznu njegova franjevačka provincija:
"Fra Tomislavu Duki, članu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, oduzeto je od 1. siječnja 1994. aktivno i pasivno pravo glasa u Provinciji, a sama se Provincija ograđuje od svake političke aktivnosti fra Tomislava Duke (...). U priopćenju stoji da je Provincija Presvetog Otkupitelja u više navrata tražila od fra Duke da se isključi iz političkih djelatnosti koje kleričkim osobama zabranjuje Zakonik kanonskog prava, ali da on nije izvršio odluke provincije."

Nasuprot toga, Adalbert Rebić je imao posebnu dozvolu biskupa za uključivanje u politiku kao predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice 1991, kardinal Kuharić je procijenio da je to bila posebna situacija i potreba za promicanje zajedničkog dobra.(kan. 287, 2)

Najnoviji slučaj i pretpostavljam povod ovom pitanju je uključivanje u politiku Ivana Grubišića unatoč opomenama biskupa koji je na kraju izdao ovo priopćenje:

"- Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, polazeći od svoje dužnosti Ordinarija i poštivanja kanonskih propisa, a radi dobra Crkve te nakon višekratnih upozorenja, opomena i osobnog razgovora s don Ivanom Grubišićem, zbog toga što se ne želi pokoriti onomu što mu je zakonom zabranjeno, već i dalje ustrajava u neposlušnosti (kan. 1371, § 2), a pošto je nadbiskup saslušao mišljenje Vijeća konzultora, svećeniku Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivanu Grubišiću, 2. siječnja 2012. izrekao je i proglasio kaznu obustave – suspenzije vršenja svih sljedećih čina Svetoga reda: ispovijedanja, propovijedanja i slavljenja Mise te zabranu nošenja svećeničkog odijela.

Kazna obustave – suspenzije čina vlasti Svetoga reda don Ivanu Grubišiću, posljedica je:
- Aktivnog sudjelovanja u politici, osnivanjem stranke – tzv. Građanske inicijative (kan. 287, § 2);
- Prihvaćanja javne službe saborskog zastupnika, koja sa sobom nosi sudjelovanje u vršenju građanske vlasti (kan. 285, § 3);
- Nepriličnog ponašanja koje je tuđe svećeničkom pozivu (kan. 285, § 2);
- Ustrajnog neposluha prema svojem Ordinariju (kan. 273).

Kaznu obustave (suspenzije) čina vlasti Svetoga reda don Ivanu Grubišiću, nadbiskup je bio prisiljen izreći budući da su ostali bez uspjeha svi pokušaji Ordinarija da ga, kako prije tako i za vrijeme izborne kampanje, odvrati od kršenja crkvene discipline (kan. 1347)."