Laurida je napisao/la:
........i sve više osjećam potrebu da mi netko oprosti za sve, da se opet nađem u vjeri, da odem na ispovijed...
Problem je što muž i ja nismo crkveno vjenčani. A on se sa mnom složio i želi da to napravimo... voljela bih otići do svećenika ali me strah da za moje grijehe nema oprosta...
Molim vas, kako da se vratim na pravi put, i da ovom djetetu što ga imam pored sebe osiguram normalan život?
Ne boj se otići svećeniku. Zamisli da su tvoji grijesi kamen, a Božje milosrđe more. Kad baciš kamen on nestane u moru. Milosrđe Božje je veće od mora. Ne treba zdravima lječnik ,nego bolesnima. Sigurno je da te Bog ljubi. I sigurno je da te čeka da mu se vratiš preko ispovijedi. Ne boj se otići do svećenika (ako si iz ST preporučit ću ti ih par). Nemoj sumnjati u Božju ljubav. Ljubi te baš takvu kakva jesi i čeka te da mu se vratiš.
Isus nastavi: 'Neki je čovjek imao dvojicu sinova.
Mlađi mu reče: "Oče, daj mi sada dio baštine koji mi pripada.' I otac podijeli imanje.
Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputuje u daleku zemlju i ondje potroši sav novac živeći raspušteno.
Kad je potratio sav novac, u toj zemlji zavlada velika glad te on počne oskudijevati.
Zaposli se kao najamnik pri nekom seljaku te mu je pasao svinje.
Mladić je bio tako gladan da bi rado jeo i ljuske od mahuna što su ih jele svinje, ali nitko mu ih nije davao.
Kad je napokon došao k sebi, reče: "Pri mojemu ocu i najamnici imaju hrane napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
Idem doma, ocu, i reći ću mu: "Oče, zgriješio sam i tebi i Bogu.
Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Molim te, primi me da radim pri tebi kao najamnik.'
I vrati se doma ocu. Dok je još bio daleko, otac ga ugleda pa ganut potrči pred njega, zagrli ga i izljubi.
"Oče! Zgriješio sam i tebi i Bogu! Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom
Ali otac reče slugama: "Brzo donesite haljinu, onu najljepšu, i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku, obujte mu sandale!
I zakoljite ono ugojeno tele da se pogostimo i proslavimo
što mi je sin bio mrtav, a sada je živ, bio je izgubljen, a sada je nađen!' I započne veselje.
Stariji je sin radio u polju. Kad se na povratku približio kući, začuje da se unutra svira i pleše.
Dozove nekog slugu da ga upita što se događa.
"Vratio ti se brat, pa je otac zaklao ugojeno tele da proslavi što mu se sin vratio živ i zdrav.'
Stariji se brat nato rasrdi i nije htio ući. Otac ga iziđe moliti da uđe.
"Ja ti tolike godine služim i nikada nisam odbio učiniti što mi kažeš, ali meni nikad nisi ni jare dao da se proveselim s prijateljima.
Ali tvoj je sin s bludnicama potratio imanje, a ti mu zakolješ najbolje ugojeno tele!' reče mu sin.
"Sinko,' reče otac, "pa ti si stalno sa mnom. Sve što imam pripada tebi.
Ali trebalo je proslaviti i radovati se jer tvoj je brat bio mrtav, a sada je živ, bio je izgubljen, a sada je nađen.'