Katolički odgovori

Nova sam, ali eto, tražila sam mjesto gdje ću postaviti svoje pitanje... pa možda bi mi i mogli pomoći.

Recimo da sam otpadnik od vjere... djevojka odgojena u katoličkom okruženju, ali uz snažan utjecaj moje sestre koja cijeli svoj život prezire, vrijeđa i odgovara od sveg što je katoličko, do te mjere da sam se svoje vjere počela sramiti. U srednjoj školi sam čak imala jaku želju da se prijavim za samostan... završila sam katoličku školu...
Negdje krajem srednjoškolskog obrazovanja počela sam zapadati u teška depresivna stanja i osjećati se manje vrijednom... ušla sam u vezu s jednim dečkom, i od silnog straha da ne izgubim osobu koja se jedina za mene počela zanimati, stupila sam u spolne odnose s njim...
Moja sestra je za to vrijeme zapala pod utjecaj dvaju sekti, koje je naposlijetku napustila. Otkrivala je svog Boga i zaboravljala ga i nametala svoje mišljenje meni, petljala mi se u život, zadirala u sve...
Na zadnjoj godini fakulteta zapala sam u tešku krizu. Nakon 6 godina veze ostavila sam dečka, samoozljeđivala se, zapala pod utjecaj 25 godina straijeg čovjeka koji me naveo dvaput i u svoj krevet... i jedva sam se, uz pomoć bivšeg dečka, iščupala iz svega toga.
Ostala sam trudna s bivšim dečkom, vjenčali smo se, dobili dijete koje sam gotovo odbila krstiti zbog sestre... u međuvremenu je moja majka također počela kopati protiv našeg braka, zahtijevati da se razvedem, govoriti mi kako moj muž nije za mene, a kako s mojima živimo, često ulazi u sukob s mojim mužem i pokušav ga izbaciti iz kuće a mene poziva na vjernost prema njoj kao roditelju. Ne kažem da je i moj muž svetac ali mama mene psihički gura natrag na dno iz kojeg me on iščupao. Došlo je do te mjere da me odgovorila od crkvenog braka uvjerena da ćemo se nas dvoje kad tad rastati...
Imala sam tešku trudnoću, jedva iznijela na svijet dijete koje je centar mog svijeta. No, tu je stao moj fakultet. Sa svega par ispita do kraja, ulovila me strašna lijenost i manjak optimizma, plače mi se, i ne mogu se pomaknuti s mjesta.
Prošle godine, iz straha od komplikacija i odvojenosti od djeteta, nakon jednog spolnog odnosa s mužem, uzela sam kontracepciju. Mjesec dana iza toga dobila sam pozitivan test na trudnoću no prokrvarila sam i izgubila bebu. Od tad stalno plačem, stalno molim to dijete da mi oprosti i da se vrati da ga mogu voljeti, i sve više osjećam potrebu da mi netko oprosti za sve, da se opet nađem u vjeri, da odem na ispovijed...
Problem je što muž i ja nismo crkveno vjenčani. A on se sa mnom složio i želi da to napravimo... voljela bih otići do svećenika ali me strah da za moje grijehe nema oprosta...
Molim vas, kako da se vratim na pravi put, i da ovom djetetu što ga imam pored sebe osiguram normalan život?

Ne boj se otići svećeniku. Zamisli da su tvoji grijesi kamen, a Božje milosrđe more. Kad baciš kamen on nestane u moru. Milosrđe Božje je veće od mora. Ne treba zdravima lječnik ,nego bolesnima. Sigurno je da te Bog ljubi. I sigurno je da te čeka da mu se vratiš preko ispovijedi. Ne boj se otići do svećenika (ako si iz ST preporučit ću ti ih par). Nemoj sumnjati u Božju ljubav. Ljubi te baš takvu kakva jesi i čeka te da mu se vratiš.

Isus nastavi: 'Neki je čovjek imao dvojicu sinova.

Mlađi mu reče: "Oče, daj mi sada dio baštine koji mi pripada.' I otac podijeli imanje.
Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputuje u daleku zemlju i ondje potroši sav novac živeći raspušteno.
Kad je potratio sav novac, u toj zemlji zavlada velika glad te on počne oskudijevati.
Zaposli se kao najamnik pri nekom seljaku te mu je pasao svinje.
Mladić je bio tako gladan da bi rado jeo i ljuske od mahuna što su ih jele svinje, ali nitko mu ih nije davao.
Kad je napokon došao k sebi, reče: "Pri mojemu ocu i najamnici imaju hrane napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
Idem doma, ocu, i reći ću mu: "Oče, zgriješio sam i tebi i Bogu.
Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Molim te, primi me da radim pri tebi kao najamnik.'
I vrati se doma ocu. Dok je još bio daleko, otac ga ugleda pa ganut potrči pred njega, zagrli ga i izljubi.
"Oče! Zgriješio sam i tebi i Bogu! Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom
Ali otac reče slugama: "Brzo donesite haljinu, onu najljepšu, i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku, obujte mu sandale!
I zakoljite ono ugojeno tele da se pogostimo i proslavimo
što mi je sin bio mrtav, a sada je živ, bio je izgubljen, a sada je nađen!' I započne veselje.
Stariji je sin radio u polju. Kad se na povratku približio kući, začuje da se unutra svira i pleše.
Dozove nekog slugu da ga upita što se događa.
"Vratio ti se brat, pa je otac zaklao ugojeno tele da proslavi što mu se sin vratio živ i zdrav.'
Stariji se brat nato rasrdi i nije htio ući. Otac ga iziđe moliti da uđe.
"Ja ti tolike godine služim i nikada nisam odbio učiniti što mi kažeš, ali meni nikad nisi ni jare dao da se proveselim s prijateljima.
Ali tvoj je sin s bludnicama potratio imanje, a ti mu zakolješ najbolje ugojeno tele!' reče mu sin.
"Sinko,' reče otac, "pa ti si stalno sa mnom. Sve što imam pripada tebi.
Ali trebalo je proslaviti i radovati se jer tvoj je brat bio mrtav, a sada je živ, bio je izgubljen, a sada je nađen.'

otiđi na ispovjed, kreni u crkvu, izmoli koji Oče naš i Zdravo Marijo(najbolje krunicu). Izdrži, Bog sve oprašta i zaboravlja.

Nema te rane koju "pakao" može zadati, da "nebo" ne može izlječiti i to ne kažem ja to kaže bivši sotonist i okultist Bill Schnoebelen. Ja ti mogu preporučiti zbilja zbilja izvrsnog svečenika pa ako te zanjima možeš mi poslati privatnu poruku. Možda si već čula za njega, zove se Ramos i iz portugala je i pravi je svetac koji nikoga, ali baš kao i Isus ne odbacuje.

Moliti ću za tebe i nadam se da će sve izaći na dobro.