Katolički odgovori

Veliki pozdrav svima,

Nov sam na forumu i pre svega zeleo bih da kazem kako su mi teme na ovom forumu jako zanimljive, volim citati razlicita misljenja ljudi i razmisljati o njima, tako da svaka cast sto pruzate svakom coveku da vidi posmatranje odredjene teme sa razlicitih aspekata. O ovome sto ja zelim pitati sam jako malo nasao i nije mi najjasnije. Mislim da bi trebalo najpre da vas upoznam sa mojim slucajem. Imam 19 godina, roditelji su mi pravoslavci, ali oboje iz mesanih brakova, pa su odrasli u obe vere, te je takav slucaj i sa mnom. Svake godine slavimo oba Bozica, oba Usrksa, ali ja sve vise kako vreme prolazi, sam razocaran u pravoslavlje, konkretno u Srpsku pravoslavnu crkvu (u daljem tekstu SPC). Zasto sam razocaran u SPC? Pre svega zbog velikog povezivanja nacije sa verom, sto je kod katolika manje izrazeno, jer su svi povezani na celu sa Papom. Takodje sam primetio da pravoslavci mnogo vise kritikuju katolicanstvo nego obrnuto. Isao sam na pravoslavnu veronauku, i bukvalno su nam kao deci u osnovnoj skoli ispirali mozak kako Katolicka crkva naplacuje oprostaj grehova, kako je to nedopustivo, i govorili nam o raznim prelazima Nemaca u pravoslavlje, i bukvalno govorili da je to "prava vera". Kako sam odrastao, poceo sam da se odaljujem od te crkve, prestao sam ici u crkvu kao ranije, jer mi je zaista dosta razmisljanja da su samo Srbi pravoslavci, a ja za sebe ne mogu reci da sam Srbin, daleko od toga, cak moj deda (tatin tata) je bio katolik, pa je i to razlog zasto bih presao, da povratim pravilno nasledjivanje vere. Ne svidjaju mi se izjave patrijarha i mitropolita, crkva siri mrznju prema razlicitosti i to se vidi,a ja definitivno nisam tako vaspitavan. Vec sam poceo otvoreno pred ostalima da naginjem katolicanstvu, cak imam i druga koji razmislja slicno kao i ja, uglavnom su razlozi da povratimo veru u kojoj smo trebali odrasti, ali kao sto sam naveo ja imam jos dosta razloga zasto bih ovo uradio. Ove godine punim 20 godina i voleo bih da ovim cinom zapocnem svoj zivot od pocetka, naravno svaka vera ima veoma produhovljene ljude, pa i pravoslavlje, ali kada vec patrijarh predstavlja primer vernika, koji siri mrznju prema npr. ljudima druge seksualne pripadnosti, a malo skrivenije i vernicima drugih vera, ja ne zelim biti takav vernik, niti da mi je on primer. Nadam se da ste shvatili sta zelim reci, pa bih vas zamolio, ukoliko neko zna, kakav je postupak prelaska iz pravoslavlja u katolicanstvo, citao sam da se ne moram opet krstiti i da se priznaje pravoslavno krstenje, ali nikako ne mogu naci tacno sta treba da uradim, odakle da krenem, samo pise da je to neki administrativni posao uglavnom, dok za prelazak u pravoslavlje ima citava rasprava na forumima, zato mi je potrebna vasa pomoc!

Najbolje da odes do najblize katolicke crkve i izneses svoju namjeru sveceniku. On ce te uputiti, na sve sto ti je potrebno.

Lako je ostvariti formu prelaska, ali potrebno je ustrajati na putu vjere.
Kao i u svemu, u zivotu, potreban je trud i vrijeme. Nakon toga nagrada je neprocjenjiva. Bog ti bio na pomoci...Ne kako ja hocu, vec ti Gospodine, moj Boze.

Katolička Crkva priznaje sve pravoslavne sakramente, tako da se ne moraš nanovo krstiti ukoliko si kršten kao pravoslavni. Međutim, tijekom prijelaza (a to je postupak kojeg vodi mjesni katolički župnik) morat ćeš napisati pisanu zamolbu za prijelaz sa malo opširnijim životopisom i obrazloženjem želje za prijelazom. Također donijeti potvrdu o krštenju u Pravoslavnoj Crkvi, eventualno i o krizmi (u Pravoslavlju se-koliko znam-ona podjeljuje odmah s krštenjem). Sve to župnik šalje biskupu ili njegovom delegatu na odobrenje prijelaza, a u međuvremenu ćeš sigurno morati neko vrijeme ići na katolički vjeronauk za odrasle (katekumenat), kako bi se pobliže upoznao s katoličkom vjerom. Kad župnik dobije biskupovo pisano odobrenje i nalog da provede postupak prijelaza u Katoličku Crkvu, morat ćeš ići na životnu ispovijed, potpis da prihvaćaš vjerničku poslušnost papi i biskupima (čak i kad ne naučavaju ex cathedra), i tada možeš odmah otići na prvu dostupnu misu na pričest. Poznajem taj postupak preko jednog protestanta koji je prešao na katolicizam, sve skupa je trajalo devet mjeseci.

Dragi Nick, žao mi je što si razočaran u svojoj pravoslavnoj crkvi. Ali mladi ljudi koji su puni ideala znaju biti razočarani svugdje, pa i u katoličkoj crkvi. Mlad si, imaš 19 godina i sigurno razmišljaš intenzivno o promjenama i kako bi nešto drugo moglo biti bolje. Ja sam katolkinja od rođenja i sama sam se nalazila na raskrižjima, ali Božjom milošću moja je vjera sačuvana i obnovljena. Sad bi možda bilo logično da te pozovem da se što prije priključiš, ali mislim da bi bilo korisno da bolje upoznaš pravoslavlje, da se pokušaš susresti s Isusom u tom kontekstu i da probaš ne biti osjetljiv toliko na ljudski faktor. Svećenici su ljudi i često nisu svjesni svoga utjecaja na vjernike, osobito mlade. Nisu uvijek dobri govornici i u nekim situacijama teško se nose s izazovima svijeta i zahtjevima koji su pred njima postavljeni. Tako da te odmah mogu upozoriti da bi se sa sličnim problemom mogao naći i u katoličkoj crkvi. I što onda? Kod Šićka Alića u protestante . I tako do besvijesti.
Da kojim slučajem želiš napustiti koju protestantsku denominaciju, moj bi ti odgovor bio posve drukčiji jer oni su u mnogočemu raskrstili s autentičnim kršćanstvom.
Ovako mi se čini da bi se tvoje priključivanje katoličkoj crkvi moglo dogoditi bez pravih razloga, a ako se potrudiš istinski upoznati svoju vjeru ( a paralelno i moju:) možda budeš nadahnut za djelovanje unutar nje same ili pak doista budeš pozvan biti katolik. Ali onda ćeš imati jasnoću u svojoj odluci i razlozi sigurno neće biti banalni.
Sve u svemu, želim ti od srca da te u tvojim namjerama vodi ljubav prema dragom Bogu i da ne izgubiš iz vida da je Krist Put, Istina i Život. Otvori svoje srce Bogu, usrdno se moli i bit će plodova!
Božji blagoslov!

Skolastika draga ženo, čestitam Ti!
Imam prijatelje pravoslavne vjere koji su doista u većim problemima nego mi. Nemaju podlogu u obiteljskom prakticiranju vjere i nije im lako.
U dijalogu nas koji smo rimokatolici i njih pravoslavnih se javlja problem jer mnogo toga ni ne znaju, a razlike se preuveličavaju.
Mislim da njima najviše treba vrijeme, da se narod evangelizira...

Srdačni pozdravi svima,

U mojoj situaciji takodje u pitanju prelazak iz pravoslavlja u katoličanstvo, ali je motivacija drugačija i nemam dilema.

Krštena sam u pravoslavnoj crkvi, ali odgajana kao agnostik, bez praktikovanja religijskih običaja. Ipak, u dubini duše rekla bih da sam oduvek duhovna, sa spoznajom da postoji "nešto" što nas čuva i vodi.

Danas sam blagoslovena divnim partnerom, koji deli sa mnom sve meni bitne vrednosti i sa kojim sam kompatibilna do te mere da smo se vrlo brzo uverili da namenjeni jedno drugom i vreme to samo potvrdjuje. Planiramo zajednički život i jedina razlika u životnom stilu je posvećenost religiji. On redovno posećuje mise nedeljom, obeležava praznike i aktivan je u radu sa katoličkom omladinom. Volim i taj deo njegove ličnosti jer osećam da to radi čistog srca i iz dobre namere. Dodatna sreća je što ne postoje prepreke ni od strane naših roditelja, imamo njihov blagoslov.

Na tom putu mi predstoji prilagođavanje u toj oblasti, pošto bismo venčanje želeli uraditi u katoličkoj crkvi i decu odgajati u tom duhu. On mi dosta pomaže u tome, ali bi mi puno značilo kada bi mi neko preporučio odgovarajuću literaturu za katekumenat na hrvatskom jeziku.

Na tome bih Vam bila jako zahvalna

Dorothea, nadam se da će ti Bog dati milost vjere, jer vjera nisu običaji već život. Naš život se zaista mijenja ako tražimo Boga u kojem je sav smisao. Neke stvari nam prestaju biti važne, a najvažnija postaje Ljubav. Ne samo ljubav kao ona između dvoje ljudi koji se vole, već još više, bezuvjetna Božja Ljubav.
Katolički brak zahtjeva odluku vjernosti i ljubavi u dobru i u zlu, bezuvjetno do kraja života, nema onda više opcije promjena mišljenja i rastave kako je to danas nažalost česta praksa. Da bi tu odluku bilo moguće provesti u život potrebno je prihvatiti Boga koji je Ljubav i uvijek imati pomoć Crkve kroz sakramente.

Pošto si ti već krštena, jer pravoslavno krštenje je pravo i valjano krštenje, ali nisi zaživjela kršćansku vjeru, trebaju ti osnovi vjere kao i kod katekumena, nadam se da će ti netko od forumaša preporučiti prigodnu knjigu, a dobro bi bilo ako je moguće uključiti se u živu zajednicu i veću pripremu u Crkvi.

Osobno zapoceo prelaz iz pravoslavlja u katolicanstvo pre cetiri dana. Odusevljen sam prvim razgovorom sa svestenikom i njegovim razumevanjem pravoslavlja i katolicanstva.

Ne kaže se uzalud da su to dvije sestrinske Crkve. Iako imamo i dosta toga različitog. Drago mi je što si našao dobrog svećenika!

@ capistan:
Drago mi je da si poceo proces pronalaska svog duhovnog puta, a ako ti je konacno odrediste u Katolickoj crkvi, nadam se da ce te dragi Bog tamo uputiti. Ja sam i sam pravoslavac koji je prije nekoliko godina primio katolicku vjeru, ne iz bilo cije prisile, nego svojim izborom. Porodica to nikada nije prihvatila, a nakon izbora dozivljavao sam i dozivljavam mnoge neprijatnosti, sto zbog istorijske srpsko-hrvatske dihotomije, koja u mnogo cemu otezava religioznu slobodu, sto zbog bremena ovog podneblja. Ne znam u kojoj drzavi zivis, jer ce ti od toga umnogome ovisiti mir koji ces pronaci. Biti Srbin (ako to jesi) i katolik je prilicno delikatna stvar. Tvoja etnicka grupa te koncipira kao izdajnika, a nova religiozna skupina te posmatra sa sumnjom. Ipak, ako te sam Isus zove, nista nece biti tesko. Ukoliko ti treba podrska, javi mi se. Na ovom putu podrska je potrebna. Molim te da napravis distinkciju izmedju prolaznog duhovnog entuzijazma i stvarne i zivotne posvecenosti crkvi. Ja sam imao i imam dvoumljenja, ali ako je Bog taj koji te poziva, sve prepreke ce biti prevazidjene. Katolicka vjera, pogotovo ona tradicionalna, je puna dubine, mistike, univerzalnosti. Misa je centar duhovnog bica i oko nje moras centrirati svoj zivot da bi testirao dugorocnu posvecenost novoj vjeri. Ja sam mnoge bitke morao voditi i vodim sam, i nije lako. Zelim ti svako dobro i srecu u nadi da ces pronaci dugorocni mir na putu koji si odabrao.

Hvala Sasha

Momak stvarno pametno razmišljaš i svaka čast. Također mi je žao što pravoslavni svećenici toliko govore protiv Katolicizma, jer ja smatram da i je i pravoslavna vjera jedan jako velik put i pravilan mogu reći. Nisi na krivom putu, volite istog Boga kao i mi, istog Sina Božijega i istu Bogorodicu. Na žalost stanje je kakvo je. Sretno na putu ka katoličanstvu!

Pozdrav svima.

I ja kao @Nick994 imam slične razloge u vezi sa SPC. Uopšte ne razumem stavove SPC. Govore jedno, misle drugo, a rade nešto treće. Osećam kao da stojim iza takvih misli i izjava, a to u stvari je apsolutno netačno. Kod nas ćete videti "vernike" (namerno navodnicima), koji iako ne idu u crkvu i ne čine ništa u vezi sa svojom verom u Boga, ipak rade onako kako čine njihove crkvene glavešine.

Već neko vreme se pronalazim u Rimskoj Katoličkoj Crkvi i od juna sam počeo da idem na razgovore u Beograd i još jedno mesto blizu mom prebivalištu gde postoji župa. Lokalni župnik se ne protivi mom prelasku, ali ipak smatra da treba da još malo razmislim o svemu.

Verujte da ovo traje mnogo duže i da moja odluka nije ishitrena, a ni od juče kako bi se reklo. Tokom ove sedmice ću ponovo do lokalnog župnika na razgovor i nadam se da će to opet biti lep i prijatan razgovor.

Pošto vidim da ima različitih načina prelaska, u svakom slučaju deliću svoje iskustvo ovde. Mogu samo reći da je moja vera u Boga vrlo jaka i nesporna i da ću, nadam se, pronaći sebe u katoličanstvu.

Još jednom...pozdrav svim divnim ljudima ovde!

Svećenik ti je dobro rekao , još jednom dobro razmisli.
Tvoji razlozi su zasnovani na razočaranju u ljudske elemente i ako se na tome bude bazirala tvoja vjera , naći ćeš isto i kod katolika jer i oni su isto tako ljudi .
Crkva je jedna kao što je i Tijelo Kristovo jedno.
Zato kao pravoslavac možeš više pomoći na radu za jedinstvo nego ako budeš olako prelazio.

Traži se ozbiljna i duboka odluka za prihvaćanje katoličke vjere, da to ne bude nešto trenutno i ishitreno.
Katolička Crkva između ostalog ima jedinstvo i autoritet, iako sadrži mnoge različite obrede svi oni su u zajedništvu s papom kao nasljednikom sv. Petra i naučavaju isto, postoji zajedništvo i jedinstvo u nauku.