sara je napisao/la:
Sigurno ne samo jedno, uvijek smo ljudi i u najpravednijoj stvari moramo pazit na svoju oholost, odnosno na potrebu da sve ispravljamo. Ne brini, da ja to nemam ne bih to uočila kod tebe, ali znam koliko "kuham" kad se oltar zakrči cvijećem ili kad se dogodilo da je na Pepelnicu bilo bijelo cvijeće na očtaru.
Je, točno tako. Sve si rekla.
A što se tiče "kuhanja"...uhh....
Meni se uredno dogodi kad na misi nakon svećenikovog "Slava Bogu na visini." sestra orguljašica krene svirati jednu od najnakaradnijih kombinacija koju sam ikad čuo. Naime, krenemo odgovarati molitvom (dakle govorom, ne pjesmom) i onda nakon par rečenica/jednog pasusa sestra nas iznenada prekine i krene svirati neku frazu sa "Slava, slavaaaa...." pa onda odjednom prestane s tom frazom i nastavlja moliti - puk zbunjen, lagano prihvaća opet molitvu međutim je već vrijeme za novi sestrin glazbeni ulet (opet na "prigodnom" mjestu, jel) sa "Slava, slavaa...
I što reći, meni je to ekstremno iritantno. Baš mi smeta, ali se trudim "pohvatati" sve "Slave...." ili pak u sebi mirno molim klasičnu molitvu.
Situacija na velikoj misi isto zna biti čudna jer sestra vodi i zbor i to prilično ambiciozno pa se desi da ne možeš uopće sudjelovati u pjevanju jer je sve nešto na nove melodije, prearanžirano.....to stvarno zna biti bez veze. Ne možeš sudjelovati, kao da si u kazalištu.
E, kad se sjetim ovakvih situacija onda poželim da se ključni dijelovi mise koje moli puk (Slava, Vjerovanje, Svet..., Jaganjče Božji) pod obavezno MORAJU moliti, a ne pjevati.
Eto, iskukah i "iskuhah" se ja.
Heh, mi s cvijećem nemamo baš ispada jer je sestra koja brine o njemu (ista ova orguljašica) stvarno maher na tom polju.