bilo bi dobro vidjeti kako kršćani zamišljaju zagrobni život ako to možemo tako nazvati, dali je to kao neko puko preživljavanje duša, individua ili je to zajedništvo u vječnom odnosu izagrljaju sa Bogom i jedni sa drugima kao jedno Tijelo, ovisni jedni o drugima, to zajedništvo je već započelo i ostvaruje se kroz euharistiu u kojoj se pričesćujemo sa kakvim Kristom? dali samo sa proslavljenim kristom ili sa cjelokupnim Kristom tj i njegovim mističnim tjelom u kojem su i svi sveti u kojem smo i mi? dali se mi onda pričešćujemo i sa samim sobom? Dali se mi pričešćujemo sa eshatološkim Kristom koji je od vječnosti koji je alfa i omega ili čekamo veliki Dan suda da bi on bio potpun , dali se mi onda sada pričešćujemo sa nekim neputpunim Kristom mislim na njegovo mistično tijelo koje je još nepotpuno ili je ono u vječnosti ipak potpuno a još nije u vremenu. Kako vi razmišljate o ovim izuzetno važnim pitanjima koja nisu baš jednostavna?
