Katolički odgovori

Poštovani,

imam jedno pitanje koje me muči već dulje vrijeme.
Naime, već nekoliko godina patim od kožne bolesti koja mi stvara mnoge probleme.
Previše mi utječe na život, a suvremena medicina mi ne može pomoći da je se u potpunosti riješim.
Znam da postoje puno gore stvari s kojima se ljudi bore, ali ovo je velika smetnja u životu.

Pošto sam upravo u najgorem razdoblju koje sam imala s bolešću doživjela, ne obraćenje, nego
recimo dublje shvaćanje vjere, i približila sam joj se više nego prije.
Nastojim biti pozitivna i gledati sve dobro što mi je borba s tom bolešću donijela, no opet
kao da ju ne mogu do kraja prihvatiti... Kao da nešto u meni očekuje čudo za što opet osjećam
grižnju savijesti. Nekad imam osjećaj da je pogrešno direktno moliti za ozdravljenje... jer osjećam
da nisam dovoljno jaka da nosim taj križ. S druge strane, sjetim se često Isusovih riječi:
" I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete. "

Moja vjera jest jaka, ali opet ne mogu reći da nemam padova i znam da ne živim po Evanđelju u svemu...
I sve se vrti u krug. Slušajući o mnogim čudesnim ozdravljenjima, pojavljuje se nada, ali opet
ostajem skeptična... molila bih vas savjet za moj slučaj.
Znam da uvijek mogu moliti Boga za pomoć i svece za zagovor, i ne očekujem uslišenje molitvi, ali
opet ne želim ostati razočarana ako se ništa ne promijeni na bolje...
Ponekad je teško shvatiti zašto je nekima tako teško u životu...

Zanima me vaše mišljenje o ovom.
Hvala!

+!
Vjerujem, da će se i drugi složiti kako Gospodinu nije problem dati i novu ruku i nogu i oko i zdravu kožu...
Jednostavno, Zdravlje=Gospodin može dati svakome zdravo fizičko tijelo.
No, mislim, kako je čovjeku disciplina potrebnija više nego čudo,
jer kako se upornošću može uspješno ublažiti ili izliječiti razne poteškoće fizičkog tijela,
tako se i naše ljudske mane i slabosti cijeli naš životni vijek u vremenu i prostoru mogu iskorijenjivati s Milošću i našim ustrajnim duhovnim vježbama.
"Bolest dolazi na konju, a odlazi na pužu."

Na primjer 'psorijaza'. Zahtjeva disciplinu kako bi se ublažile posljedice.
Ako se pojavi neki problem, onda ga treba ukloniti.
No, ne treba sve podrediti problemu i problem staviti na 1. mjesto, iako neki problemi zahtjevaju mnogo vremena.
U miru sagledati problem i odlučiti, što je potrebno činiti.

Doduše, prava informacija u pravo vrijeme mnogo znači.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Hvala puno! Vaš komentar mi je dao povoda za razmišljanje... uistinu, treba disciplina, ali ponekad se sve čini kao tapkanje u mraku...

Vjerujem da sve naše tegobe mogu biti most do Gospodina. Dana nam je prigoda da u svojoj patnji budemo potpuno preobraženi i u bliskosti s Gospodinom. U toj bliskosti na svoju patnju počnemo gledati posve drugim očima i tada počinje ozdravljenje. Možda koža i ne bude drukčija, ali srce koje je promatra bit će drukčije. Bit će izliječeno od strepnje, straha, neugode i opterećenja. A onda se često dogodi i tjelesno ozdravljenje.
Bogu je sve moguće, ali u konačnici nam da mnogo više nego što smo očekivali.
Neka te Gospodin usliši i odsjev Njegove ljepote neka zablista na tebi!

Hvala Vam puno na odgovoru! Jučer me Vaš odgovor dirnuo i rasplakao.. možda još toliko toga moram naučiti... hvala Vam!

Prije 2 mjeseca počeo sam dobivati napade panike. Pojačao sam svoju molitvu. Strah i nemir još uvijek osjećam iako se smanjio. Molim Boga da umiri moje srce i da vrati u meni vedrinu. Imam 17 godina puno toga mi je Gospodin dao što uopće ne zaslužujem. Iskreno mislim da će mi On pomoći da ozdravim. 2 puta dnevno molim 13 Oče naša,Zdravo Marijo i Slava Ocu. Znam da nije bitan kvantitet molitve. Možete li mi preporučiti s obzirom da ste iskusniji s vjerom, životnim iskustvom i godinama molitvu za mir oslobođenje tjeskoba i straha.

Treba malo istražit izvor tih napadaja, Gospodin nam je dao i liječnike ako i kada su potrebni. Uz molitvu je potreban redovit rad, obavljanje svojih svakodnevnih dužnosti.

Oduvijek sam bio osjetljiv na razne situacije ali ovo se sada manifestira i fizickim simptomima. Isao sam kod lijecnika. Kaze da je sve na zivcanoj bazi i da se trebam smiriti. Sada mi je tesko funckionirati u zivotu. Stalno me hvata strah i panika. One nemaju nekakav povod to su i najmanje sitnice. Ne mogu razbistriti misli stalno mi se vrti neka losa misao

Dragi Maarijane, tvoje su godine sasvim sigurno lijepe, pune života, nadanja, mladenačkoga poleta, ali su to svakako i godine u kojima se mnoge stvari prelamaju, ponekad brzo odigravaju i veliki je pritisak sa svih strana. Tu su roditelji, škola, prijatelji, a i sam mladi čovjek se nađe u svojim previranjima, sazrijevanju i promjenama. Sigurno postoje mnoga očekivanja od okoline: roditelja, profesora, od sebe samoga. Bilo bi dobro kad bi u njima mogao naći podršku i razumijevanje. Ako to nije moguće, možda ne bi bilo loše pokušati se obratiti školskom psihologu. Ja se sjećam da sam u gimnaziji presrela profesoricu iz psihologije i zamolila je da me primi jedan predsat jer sam imala neke ljubavne jade. Žena me rado primila i bilo mi je lakše. Iz perspektive odraslih možda se neke stvari i problemi mladih čine banalni, ali o njihovom razrješenju ponekad ovisi budućnost tog istog čovjeka. Dobro je što se suočavaš i što uočavaš da je problem prisutan, pa se nadam da ćeš u potrazi za rješenjem doista ga i pronaći. Svakako bih ti preporučila dobru i iskrenu ispovijed, razgovor sa svećenikom i pobožnost Krvi Kristovoj.

http://www.zupagornjibogicevci.hr/liter ... istove.htm

Hvala vam na vašim odgovorima. Nadam se da će ovaj nemir i strah otići iz moga života i da ću se što prije vratiti u normalu. Molitve ću svakako moliti.

Kad ti loša misao padne napamet, nemoj ju analizirati ni produbljivati, jednostavno reci: Moje je srce u Božjim rukama i to ponavljaj i misli na to, ako se bilo što loše dogodi sada ili u budućnosti, tvoje je srce jedino u Božjim rukama. Ponavljaj to sve dok ne počneš misliti na nešto drugo, dobro. Možeš i ponavljati u sebi: Vjerujem u Boga koji me drži u svojoj ruci...
Često kad se sjetiš ponavljaj te misli (ili neke druge iz psalama koji te ohrabruju) i vidjet ćeš da ćeš s vremenom biti utješen.
Čitaj 1. poslanicu sv. Ivana apostola, polako i razmatraj svaku riječ...
Svakako preporučujem i da nabaviš malu knjigu "Biblijska psihoterapija" o. Mije Nikića i da dan za danom prolaziš po jednu od "10 zapovijedi" iz te knjižice. Jeftina je, nekih 30-tak kn, ali izuzetno bogata smislom. Ta knjižica je i meni puno pomogla kad sam bila u sličnoj situaciji.
Da bi strah nestao, trebaš se ogledati u Božjem svjetlu (napraviti iskren ispit savjesti), prihvatiti sebe i pomiriti se sam sa sobom, prihvatiti Božju ljubav prema sebi jer je to neprocjenjivo i osloniti se potpuno na Njega. Znam da to već sigurno pokušavaš, ali ono što se zavuče u dubine duše ne prolazi tek tako preko noći. Simptomi će još možda potrajati neko vrijeme, ali ne obraćaj pažnju na njih, budi uvjeren da uistinu treba vremena - i to je dobro - i da ćeš svakako potpuno ozdraviti. Svaki dan pomalo pokušavaj činiti ovo što sam ti rekla i vidjet ćeš da svjetlo dolazi u tvoju dušu... Život je uistinu dobar i lijep...LP

Hvala ti Adrijana. Ponavljati ću ove riječi svaki puta kada me uhvati nervoza i panika. Zaista mi je drago što sam našao ovaj forum i da ima ljudi koji žele pomoći. Već nekoliko tjedana se pokušavam psihološki analizirati nema nekakvih velikih pomaka ali malih ima i to mi je važno. Polako izlazim iz te mračne kutije u koju sam upao. Svaki dan za mene je nova borba. Mlad sam pa je ovo sve za mene jedan izazov koji jednostavno moram prebroditi. Iscrpilo me mnogo toga prvo moje vlastite fobije, a onda bolest i smrt moga djeda (inace prva smrt neke bliske osobe). Život ide dalje ništa nije lako nije lako pustiti i vratiti se u normalu ali je s Gospodinom sve moguće i zato će sve moje tegobe i nestati. Hvala svima na pomoći