Pozdrav društvo,imam neki problem duševne prirode pa me zanima dali je moguće da se pojave neki strahovi ili duševni problemi kao posljedica grijeha koji je davno učinjen i potisnut i nikada ispovijedan pred svećenikom zbog toga što mi je toliko neugodno zbog toga tj.stid me je to ispovijedati a imam osjećaj da je taj grijeh povezan sa mojim strahom koji imam,kajao sam se zbog toga u molitvi Isusu ali ponekad osjećam da je taj grijeh još uvijek tu,ne bih htio pisati konkretno o kojemu se grijehu radi ako ne moram.

Zbog čega je potrebna baš ispovijed,zašto nije dovoljno samo iskreno pokajanje u svojoj sobi ili na misi?

Ako je zabranjeno pitanje zašto to samo znači da ne postoji realan odgovor na moje pitanje i da mogu postupiti kako me volja ili da me npr.boli trbuh ili glava a ja ne smijem postaviti pitanje zašto je to tako onda mogu svaki dan griješti i trpiti bolove ali to nije bit naravno nego postavljam pitanja zašto da bih nešto naučio ili shvatio dublje značenje nekog pitanja.