Malo je nezgodno ako je taj svećenik "prijatelj obitelji", ali dobro činiš ako ga "izbjegavaš do granice bezobrazluka".
Samo nadam se da to nije izbjegavanje mise...
A ovo da "često pita za tebe i pozdravlja te preko trećih osoba", jesi li sigurna da te to netko ne zafrkava i radi neku spačku (netko možda kome si se povjerila)?
Inače, pitanje je sasvim na mjestu i nije tabu tema.. o nečemu sličnom govori i sv. Ivan od Križa u djelu "Tamna noć": o naklonostima u duhovnom životu koje dolaze ne od duha već od požude i kako ih razlikovati. Ima žena koje se doista zaljube u svog "duhovnog pratitelja" (možda zbog neke male ljubaznosti koju im je jednom iskazao), a one misle da je to od Boga, pa ga opsjedaju i traže neke znakove pažnje (koje im manjkaju u osobnom životu).
Ima žena toliko osjetljivih emocija da se teško mogu usredotočiti na misu ako je svećenik fizički atraktivan (ili ima privlačan glas ili sl.), a ima ih i koje su posve nečiste u srcu i na misu dolaze sa sasvim pogrešnim nakanama...
Ima onih koje imaju svoje "omiljene svećenike" pa kad taj recimo bude premješten, one ne dolaze više na misu "jer im se novi ne sviđa"... To nije bez grijeha, to je skroz nezrelo kršćanstvo.
Da se vratim na Ivana od Križa, on piše:
7. - Ima i drugih koji radi duhovnih razloga goje naklonost prema kojoj osobi, što prečesto potječe ne od duha nego od požude. Kad je tako, lako se pozna po tomu što kod sjećanja na tu naklonost ne raste misao ni ljubav prema Bogu, nego, naprotiv, raste grižnja savjesti. Jer kad je naklonost posve duhovna, dok ona raste istodobno raste i ljubav prema Bogu i, koliko duša više misli na nju, toliko se više sjeća Boga i goji želje prema njemu. Duhu Božjem je vlastito da jedno dobro promiče drugim, ukoliko se jedno s drugim slaže i ukoliko postoji među njima sličnost. Kada, naprotiv, ljubav proizlazi iz sjetilnosti, ona proizvodi protivne učinke. Koliko ova više raste, toliko više oslabljuje ljubav prema Bogu i sjećanje na Boga. I zaista, ako poraste ona nesavršena ljubav, duša će opaziti na sebi da, malo po malo, ohlađuje u ljubavi Božjoj i da zaboravlja na Boga kad se sjeća te isprazne ljubavi, što ne biva bez grižnje savjesti. Naprotiv, ako duša raste u Božjoj ljubavi, u onoj drugoj ohlađuje i malo po malo je zaboravlja. Budući da su, naime, te dvije ljubavi protivne, ne samo da se medu sobom ne pomažu, nego ona koja prevlada, jačajući se, poništava drugu, kako se izražavaju filozofi. Zato Spasitelj veli u evanđelju: Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od duha, duh je, to jest ljubav koja potiče od sjetilnosti svršava u sjetilnosti, a ljubav koja od duha potječe svršava u duhu Božjem i jača duh Božji. Eto razlike između ove dvije ljubavi, po kojoj se one mogu raspoznati.
8. - Kad duša uđe u tamnu noć, uređuje sve sklonosti razumom. Ona naime jača i čisti jednu, to jest ljubav prema Bogu, a napušta i mrvi drugu, premda u početku gubi s vida obje, kako ćemo kasnije vidjeti.
Draga Adri, hvala na odgovoru i ovom ulomku iz Tamne noći. Odgovorit ću redom.
Ne izbjegavam misu, on nije moj župnik. Iz istog smo grada, ali on ne boravi trenutno u njemu. Ipak dođe relativno često u posjetu mojima.
Nisam se nikom povjerila, nitko ne zna, bilo mi je neugodno i na forumu ovo napisati. Ne vjerujem da je neko podbadanje ili spačka u pitanju.
Osjećam grižnju savjesti zbog njega. Znam se uloviti kako u mislima prevrćem san koji sam sanjala u vezi njega i taj osjećaj u snu je bio tako ugodan i lijep da pokušavam to prizvati u budno stanje. On nije moj duhovnik, ni prijatelj, ni ništa. Nisam nikad bila na misi koju je on služio. Nisam bila na njegovoj mladoj misi, na koju sam bila pozvana. Zapravo uopće ne znam kakva je osoba. 99% onoga što mislim da znam o njemu je preneseno od nekog ili izmaštano. Znam samo da se dosta bori s pozivom i da se više puta predomišljao i vraćao dok se u konačnici ipak nije zaredio, ali tek poslije prekida jedne veze.
Ne znam zašto me toliko privlači i zašto su mi misli toliko zapele za njega. Da nije svećenik, sve bi bilo toliko drugačije. Al dobro je napisao i buildthewall, možda me privlači i nedostupnost i zabranjenost svega toga. Razmišljam bi li mi toliko zapeo za misli i da je laik i odgovor je ne znam. Napisat ću još nešto "sumanuto", a to je da sam poprilično sigurna da do susreta, pogotovo dužih i učestalijih ne smije doći jer ne vidim scenarij u kojem se mi sastajemo, družimo, razgovaramo o svim onim stvarima za koje se on posredno raspituje u vezi mene, gledamo, boravimo u blizini jedno drugoga, a da do nečeg ne dođe. Mislim da on već i iz ovog preočitog izbjegavanja iščitava da me je na neki način strah njega i što se može dogoditi. To mi moja intuicija govori (a možda se i jako jako vara).
Eto kasni je, a ja sam svašta ovdje napisala. Pametnije je da sad stanem.
Login
Registracija
FAQ
Traži
