Tvrdorah je napisao/la:
Barnaba je napisao/la:
Za razliku od uvodnog posta gdje je predstavljen Blog "Pustinjaštvo danas"
http://pustinja-nova.blogspot.com/ izgleda kako Mali Lav i Tvrdorah vežu pustinjaštvo isključivo uz pravoslavlje što je posve netočno jer je njegova produktivnija grana na zapadu. Na istoku baš kod Srpske pravoslavne crkve nije polučila niti prosječne duhovne rezultate pogotovo kad se uzmu u obzir događanja iz nedavne prošlosti.
Zato je korisnije pustinjaštvo živjeti kako se ono danas vrši u Katoličkoj Crkvi, a pored ostalog je zanimljivo da se i Benedikt XVI poslije odreknuća od službe povlači u osamu dakle u svojevrsnu pustinju.
Barnaba, imaš ti pravo u koliko se globalno gleda, ali uvijek postoje skriveni biseri. Navodeći roman ''Monah Kalist'' imao sam samo jednu nakanu - približiti 'uživo' jednog pustinjaka dvadesetog stoljeća sa svim njegovim borbama i iskrenim pustinjačkim duhom.
Taj monah npr. nije volio četnike i smatrao ih je obićnim smećem, a o hijerarhiji (popovi i episkopi) govorio je otvoreno, a što je govorio - doznati će onaj tko taj roman pročita.
Znaš, meni se uvijek sviđa iskrenost. Pročitao sam mnoštvo romansiranih životopisa svetaca i pustinjaka, ali iskreno moram priznati da nisam našao niti jedan opis tako 'razodjevenog' života sa svim njegovim sumnjama, tolikom hrabrosti i ljubavi prema Bogu i čovjeku... Uostalom prvo treba pročitati.
Skrivene bisere treba promatrati kroz odnos tih bisera prema Katoličkoj Crkvi jer se na taj način najbolje vidi o čemu se radi bez da se u prosudbu uvlače subjektivni doživljaji (sviđanje, ne sviđanje) koji nas prečesto mogu prevariti. Čovjeku se puno stvari sviđa no nisu sve niti za njega dobre iako racionalno može, da tako kažem razlučiti biser od blata, a pogotovo kad se ta literatura preporuča nakome iako se ne zna, može li taj netko ili ne može, biti dovoljno racionalan.
Mali Lav je napisao/la:
Barnaba žao mi je što si punmržnje. Nemoj toliko da sudiš to je božji posao!
Nisam uopće pun mržnje već po pitanju pravoslavne duhovnosti i liturgije ja darom razuma, što mi ga je Bog dao, promišljam i zaključujem, a pri tome niti jednom mišlju ne uzimam sebi za pravo subjektivno suditi niti ikako ograničavati Božje pravo da sudi čovjeku koga je On stvorio.
Objektivno gledano pravoslavna duhovnost nije uspjela evangelizirati široke mase i to je vidljivo iz ponašanja kako klera tako i vjernika u bližoj i daljnjoj prošlosti, već je prvenstveno skoncentrirana na običaje. To je imalo negativne posljedice prvenstveno za tu crkvu jer zbog okoštalosti tradicije nije mogla pravilno odgovoriti na izazove vremena.