Katolički odgovori

Koliko ja znam u nasoj katolickoj Crkvi,oduvjek su Bogu bili dragi ne samo "seminari" nego sva okupljanja vjernika,gdje je Molitva i Slavljenje bilo prisutno..Prema tome ,nije vazno sta je,seminar,misije,duhovne obnove,devetnice,trodnevnice,koncerti itd...sve ono sto vodi k OBRACENJU je dobrodoslo i dobro...Danas se jako malo prica o samom "obracenju" koje smo s molitvom sami izmolili..Vise se polaze na te zajednicke seminare,gdje se cuda dogadjaju...a to su ustvari OBRACENJA KOJA SU ODUVJEK U NASOJ CRKVI POSTOJALA...i na mnogo HODOCASCA SU SE ZAISTA CUDA DOGODILA...
A sto je najgore,ne shvacaju svi jednako,kada svecenik tako nesto kaze...Svi se lakse nose s cinjenicom da je bilo tko drugi kriv za tu situaciju ili bolest,pa neka to bude i "pokojnik" i netko iz nase obitelji,samo neka ne budemo sami mi i nasi grijesi i zivot...
A ,sto me jos vise zacudzuje,mene su naucili da se u "mrtve ne dira" i kakvo onda..Liječenje rodoslovnog stablaTko nam daje pravo da mi to cinimo i da preuzmemo na sebe odgovornost...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Leja, oprosti, bila sam sasvim nejasna pišući. Rečenica je ispala sasvim suprotna od onog što sam htjela reći. Uhvatio me smijeh kad sam sad pročitala.
Kad sam rekla da se puno protestantskog uvuklo, htjela sam reć da to nije dobro. , da seminari jesu dobri zbog plodova koje donose a to su obraćenja, ali bi bili još bolji kad bi bilo manje senzacija i zaplašivanja s tim kaznama za grijehe predaka. Baš sam jučer razgovarala sa svojim sestrama, koje isto misle da je kazna ako se nešto loše dogodi, npr smrt djeteta. Pitala sam ih zar je Gospa kažnjena jer joj je sin umro pred očima, izmučen? Zar ona ispašta grijehe predaka? Ne, njezina patnja imala je suotkupiteljsku svrhu. Tako i naše patnje imaju svoj smisao, nisu one za kaznu zbog nekih nedjela koja su počinili preci, nego za naše približavanje Bogu, a mnogo toga i nije nam dano znati, a osim toga neke stvari naprosto su posljedične; ako umrem od ciroze jetre mlada, nije kriv moj djed nego moje piće. ako umrem mlada od jer sam brzo vozila, ili puštila, ili se drogirala, što je tu kriv bilo tko osim mog načina života.
Ispričavam se što sam bila tako nejasna, i napisala rečenicu koja je dobila sasvim kriv smisao zbog moje brzopletosti. Voljela bih svakako da Crkva zabrani svojim svećenicima liječiti obiteljska stabla, ako to uopće ne postoji i da je Crkva unutar sebe određena po tim itekako važnim stvarima. Ljudi tako žive u strahu i Boga doživljavaju kao nekakvog osvetnika, koji kažnajva nas za ono za što nemamo odgovornost. Zar nismo naslijedili istočni grijeh od praroditelja koji nam se krštenjem briše....Nije li to jedini grijeh za koji nismo direktno odgovorni, ali nam Bog daje i milost da ga se krštenjem oslobodimo....
Mnoge stvari u tim karizmatskim vodama mi se ne sviđaju, i odbijaju me, jer dobro je ono što se dobro koristi, a tu nalazim mnoge stvari koje se pogrešno koriste no to nije dio ove teme.

A kako će i shvatit kad im svećenik kaže tako nešto, nego upravo kako je rekao.
Što se tiče seminara, usitinu postoje mnogi putevi kako Bog duše privuče, (moj prijatelj je doživio obraćenje u trenutku dok je čitao Bibliju; naprosto se srce otvorilo i shvatilo), no hajde, činjenica jest da su se mnoga obraćenja dogodila i još se događaju na seminarima. Možda jer ljudi dođu u trenutku kad im se život srušio i tada su spremni primiti Boga u svoj život, a to se lakše događa u zajedništvu, u slavljenju, u pjesmi i molitvi. Lakše se srce otvori, lakše se čovjek prepusti.
No, odatle bi se trebalo vratiti u svoj svakodnevni život, a ne da to postane sav život, jer bojim se da je tada to bježanje od života u ugode. Možda griješim, jer me iskustvo mog hoda u vjeri odvodi sve dalje od svega toga, ali tako vidim. Ja sam doživjela obraćenje kod Vlč Suca, no kad promislim dublje, to obraćenje je započelo polako već neko vrijeme prije, a tu sam bila spremna učiniti zaokret. No, i on nam je govorio; Ne dolazite opet, primili ste, živite gdje vas je Bog postavio, idite u svoju župnu crkvu, čitajte Sv Pismo, ispovjedajte se, živite u svojoj sredini svoju vjeru, ne trčite za senzacijama itd.

Iako se ovo ne radi,ali ja cu staviti,a Moderator neka izbrise,citat s jednog drugog foruma...



Moje pitanje,da li smo mi stvarno sposobi na odtjeramo zlo ,ukoliko ono zaista postoji...?
I s kojim pravom mi to cinimo.?

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Otjerati zlo....molitvom je moguće u nekim situacijama...To su zapravo molitve koje sama duša u borbi moli, niže Očenaše i Zdravomarije bez da razumom odabire....
A ta zla koja navodiš, imamo Crkvu za to, svećenike, mi sami bolje da se ne igramo sa zlim.
Što se tiče citata iz Bibilije, postoji i situacija u kojoj Isusa pitaju tko je sagriješio u obitelji zbog bolesti, a on odgovara da nije nitko, nego da je ta bolest dana da se Bog proslavi.
U Starom zavjetu bilo je i oko za oko, zub za zub, a Isus kaže; Ne, ljubi svoje neprijatelje, praštaj im....On je došao zakon Starog Zavjeta dopuniti i unio u našu stvarnost milosrđe.

Kod fra Ive se baš nije na takav način govorilo...baš o liječenju obiteljskog stabla. A evo sad(nije mi jasno pa pitam), misliš li ti na posljedicu kao vremenitu kaznu ili posljedicu u životu koja se očituje kao nemogućnost zapošljavanja, problemi u obitelji itd...? Jer se moli za otklanjanje prokletstava, uroka koji su nabačeni od strane nekih ljudi(pa i onih koji su živjeli u vrijeme naših baba i djedova) i onih koji smo mi sami sebi priuštili baveći se kojekakvim ezoterijskim praksama. Dakle, briše li krštenje i uroke? Pitam jer stvarno ne znam.

_________________
http://www.mhfm1.com

Možeš li navesti neke biblijske i teološke argumente koji bi to potvrdili ili je dosta što je on to rekao?



Bilo bi dobro da i ti napišeš svoje mišljenje jer ona su dosta korisna.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja sam samo rekao za što se moli te sam usto postavio pitanje da li se te stvari za koje se moli otklanjaju krštenjem ili je potrebna molitva? (Naravno da fra Ivina riječ nije zadnja. Nisam ni neki iskusan bibličar. Uglavnom se sada, u zadnje vrijeme, bavim rušenjem protestantskih doktrina).

_________________
http://www.mhfm1.com

Bila sam na misi za liječenje obiteljskog stabla, nabrojat ću ono što je bilo drugačije.
Na početku mise svećenik je zazvao Božju zaštitu od bilo kakvih vanjskih manifestacija, izmolio je i molitvu: oblačim se u opremu Božju...stavljam kacigu spasenja, uzimam mač vjere...itd...
Molitvu, priznajmo svoje grijehe da možemo proslaviti ova sveta otajstva, je proširio na jedno sat vremena, nabrajajući sve moguće grijehe prisutnih i njihovih predaka.
Prije Očenaša je prikazivao naše pokojne, pozivajući nas da im oprostimo sve eventualne uvrede i grijehe koje su počinili prema nama, kao i da ih tražimo za oprost, ako smo mi njima prouzrokovali grijehe, odnosno prema njima sagriješili. Tu je isto nabrajao primjere.
Prije mise smo pjevali pjesme Duhu Svetomu, zazivali njegov dolazak, a nakon svete pričesti, svećenik nas je ostavio u tišini da se prepustimo djelovanju Duha Svetoga.

Na početku je rekao slijedeće - grijesi predaka se ne mogu naslijediti, ali nasljeđujemo posljedice grijeha, objasnivši to primjerom oca koji raskući svu imovinu, pa sad sinovi nasljeđuju posljedice njegovog nemara živeći u oskudici.

Zanimljive su mi bile reakcije pojedinaca na spomenuti grijeh...plakanje, jecanje, klanjanje...i slično.
Neki su doživjeli ozdravljenje od fizičke bolesti.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Riječ je o stvarima na granici New Agea, a čitajuči naslov ne mogu ne nasmijati se, ali nakon 2-3 sekunda počinjem shvaćati da ovdje netko ozbiljno misli, pa me to počne i zabrinjavati.

Što bi značilo to ''liječenje rodoslovnog stabla'' ?

Ako ćemo se uhvatiti za naslijeđene skolonosti, onda je to u velikoj mjeri pitanje genetike a genom nekog čovjeka jest svojevrsni ''program'' po kojem radi taj čovjek, naravno čovjek može uvidjeti što nije dobro u njegovom nasslijeđu i to mijenjati.

Inače, kakve veze imaju grijesi naših predaka s nama, pa Bog ne kažnjava(!), kažnjavamo se mi sami svojim postupcima, to nema baš nikakve veze sa grijesima naših predaka, pred Bogom je svako sam za sebe odgovoran.

Imaš li biblijske argumente za svoje tvrdnje?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

A zboge čega bi argumenti morali biti Biblijski? Jel' Biblija možda znanstveni rad ili povijesna knjiga? Ja sam siguran da nije nijdno od toga.

Inače, spomenutu je stvar rekao i jedan svećenik za jedne propovijedi (Ne kažnjava Bog već se mi sami kažnjavamo svojim nedjelima).

Ako bismo govorili o griješima naših predaka, onda ću se zagledati u 10BZ, a tamo se baš nigdje ne spominju grijesi naših predaka koji bi se nama kao ''kamate'' dodavali u naslijeđe.

Svako je za sebe, svako je stvorenje za sebe i sam osdovara za svoje grijehe, netko nikako ne može biti kriv što mu je primjerice otac bio ratni zločinac, ili zamislimo silovanu ženu i dijete nastalo u silovanju, pa zar će to dijete ni krivo ni dužno, nositi grijehe tog silovatelja?!

Ovo je tema gdje biblijski argumenti itekako imaju veliku ulogu zbog naravi stvari. Ne tvrdim da si napisao nešto krivo nego probaj to i biblijski podkrijepiti! Valjda ti to nije preteško, ta ipak si vjernik?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Svaki koji je pažljivo proučio crkvenu nauku zna:
Svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv. Takvoga je Bog stvorio i obdario razumom i slobodnom voljom. I svaki se čovjek slobodno odlučuje za svoje čine. I prema tome je odgovoran za svoja djela te će biti ili nagrađen ili kažnjen. Propovjednik o kojem je riječ je sigurno mislio da čovjek svojim grijesima izaziva Božju kaznu, pa prema tobe sebe samog kažnjava, inače Bog je pravedan sudac, koji zlo kažnjava, dobro nagrađuje (jedna od pet temeljnih vjerskih istina). Prema tome ja sam odgovoran za moja djela. Sigurno da odgovornost uvećavaju ili smanjuju razne okolnosti, pa i nasljedstvo (geni) igraju svoju ulogu u mojem odlučivanju.. No ja nemam ništa zajedničkoga sa grijesima mojih pradjedova. Oni su ilki nagrađeni ili kažnjeni za svoja djela. Nauka o ozdravljenju obiteljskog korjena se protivi nauci o krštenju - brisanju istočnoga grijeha i svih kazni.. Prema tome svaki čovjek je odgovoran za svoje grijehe...
Jedna druga stvar je posledica nekog zlog čina (grijeha) recimo moj otac je kockanju proigrao svo imanje. I mi smo od najbogatijih postali najsiromašniji u selu (jasno da je ovo samo primjer - moj pokojni otac je bio pošten radnik). I ja sada trpim posljedice toga što je on prokockao imanje, ali nemam ništa s njegovim grijehom. Grijeh je osobna odluka svakog pojedinog i neprenosiva je na drugoga. To bi se protivilo Božjoj pravednosti.

sneni, može li se onda staviti jednakost između tvoga primjera s ocem kockarom, čije posljedice siromaštva osjećaju djeca i grijeha predaka čije posljedice se prenose na potomstvo, kako je rekao svećenik koji slavi misu za obiteljsko stablo?

Zašto jedan svećenik tvrdi jedno, a drugi suprotno?
Ako te mise nisu u skladu s pravilima, zašto se održavaju?

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja