Katolički odgovori

Ako netko ima volje odgovoriti mi: da li je misa za liječenje rodoslovnog stabla obična misa sa nakanom za oprost grijeha predaka (za koje se oni nisu pokajali) ili je riječ o posebnom obredu koji nije svojstven RKC?

Malo mi je ta sfera naše vjere nejasna - kažemo da imamo osobnu odgovornost za svoje postupke, pa i za svoje grijehe. Ali sigurno nije krivovjerje ako vjerujem da se osoba može obratiti ako netko snažno i predano moli za nju. Gdje je tu granica osobnog i tuđeg zalaganja?
Ne navijam niti za jednu stranu...jednostavo iz dosadašnjih postova nisam stekla neki dojam, nešto što bi me uvjerilo...

Bundalo ima zanimljive stavove (dakle ne sve), no recimo tako Szentmartoni ima točnije (utemeljeno je).

Ovo je tema gdje biblijski argumenti itekako imaju veliku ulogu zbog naravi stvari. Ne tvrdim da si napisao nešto krivo nego probaj to i biblijski podkrijepiti! Valjda ti to nije preteško, ta ipak si vjernik?

Mislim da je don Sneni već odgovorio na to, no kako bilo da bilo, ne smatram Boga nepravednim, a nikako nebi bilo pravedno da dijete koje za ništa nije krivo nosi grijehe svojih roditelja.

S tim se ne bi složili npr. židovi pa bi se lako mogli navesti biblijski argumenti za nasljeđivanje grijeha. Pravednost o kojoj pišeš, je omogućio Krist a prije Njegove žrtve je vrijedilo nasljeđivanje kazne za grijeh od predaka.

Da zadnjih godina pojavilo se jedno novo tumacenje ,s kojim mi stari vjernici nismo imali prilike susreti se i cuti u Crkvi..Danas se na veliko prica i pise o tome i misljenja nam se tuku.Bez razlike sto su nam misljenja razlicita,ima jako puno dobrog,a i dosta nesigurnog...tako da ne mozemo ostati ravnodusni,pogotove ne sto se cesto spominje"cudesna ozdravljenja",pogotovo "ozdravljenja obiteljskog stabla"...i u takvim prilikama se stvara atmosfera jako pogodna za novu Vjeru,jer po nekim bolestima,nosimo svi posljedice nasih predaka,do 3.4, i 7 koljena??
Meni nije jasno,prvo na "Krstenju" brisu se svi grijesi,a i iz kojih razloga se grijesi predaka ,vracaju nazad na svijet u obliku bolesti?Tako i taj novi trend "ljecenje cijelog obiteljskog stabla"..generacijsko ljecenje,nekako mi "nejasno"...jer ja odgovaram
za moj zivot i za moje grijehe,cak i za neke moje bolesti.
Pokojnici ,kada umru i odu na onaj svijet,placamo sv.mise.i molimo za njih..Cak su nekada bile i Gregorijanske sv.mise 30 ili 33 ....
Radjanjem novog djeteta,Krstenjem se brisu svi grijesi..sta je onda s Krstenjem.?
Kako onda ta nanesena steta,nasih predaka ,je bila pritajena i nevazna do sada ?Gdje je nasa molitva za pokojnike bila do sada..Oni su isli na Sv.Ispovjedi,prilikom umiranja,a i kroz zivot,i najcesce su primili "Posljednju pomast",odakle onda tolika steta??
Karizmatizam i Karizmatski pokreti su bili potrebni,ali oni nemaju po mojem misljenju "svoje korijene u RKC" ne u takvom obliku.Duh Sveti je uvjek bio prisutan u Crkvi,ali sada izgleda kao da se probudio..i to je za mene sasvim u redu,ali to tumacanje s pokojnicima nije mi sasvim jasno.?

Krštenjem se ne brišu svi grijesi. Samo Istočni grijeh. Postaješ Božje dijete, ali podložno grijehu. Samo što ti je dostupan sakrament ispovijedi da se ispovijediš. O nasljeđivanju grijeha naših predaka ne znam puno
Neki drugi naziv,(novi pokret Duha Sv..ili budjenje,ili obnova ,nadahnuce,) vjerojatno bi vise bilo jasnije,mozda cak i prihvatljivije. znaci Duh Sveti bi djelovao,i obnavljao i preobrazavao,pa i ozdravljao bolesne i grijesne,duhovno i tjelesno.

Velika je sreća da mi vjernici nismo obavezni zauzeti stav o ovome jer kad bi o tome stavu ovisilo naše spasenje bilo bi to jako teško. Velečasni Milivoj Bolobonić u knjizi "Kako prepoznati zamke zloga" str. 87 kaže ovako:

"Treba dakle, znati da postoji negativno duhovno naslijeđe koje dobivamo od naših predaka i koje jednostavno ulazi u naš život u trenutku začeća. Zato je izuzetno bitno srediti svoje račune s Bogom kako bismo spasili dušu i kako ne bismo bili zapreka miru u životu naših potomaka. Našim precima trebamo praštati, za njihove duše često i od srca moliti i činiti sve što nam je majka Crkva dala kao sredstvo spasenja."

Vlč. Bolobonić je, ako sam dobro informirana, ne samo regularni svećenik Katoličke crkve, župnik župe Kraljice mira u Zadru, nego i privremeni upravitelj zadarske nadbiskupije umjesto pokojnog nadbiskupa Prenđe. Ne može se reći da nije vjerodostojan.

Moram zapaziti da Vlč. Bolobonić nudi drugačije rješenje za naslijeđene posljedice grijeha - ovo što sam navela u gornjem citatu - a ne liječenje rodoslovnog stabla obredima...

Koga zanima više o tome neka pročita odgovor na pitanje čitateljice na internet portalu Glasa koncila pod naslovom "Snose li potomci posljedice zlodjela svojih predaka?" Odgovor je malo drugačiji od ovog navedenog u gornjem postu i ostavlja prostora za promišljanje. Bog oprašta sve grijehe onima koji se kaju. Isus je umirući na križu razbojniku rekao - još danas ćeš biti samnom u Raju - jer se grešnik pokajao i povjerovao da je Isus Sin Božji. Međutim ostaje pitanje - što je s onima koji se nisu pokajali?

Meni je upitan i pojam duhovno nasljeđe. Mislim da bi bilo bolje govoriti o psihološkim i sociološkim datostima koje sigurno imaju veze s obitelji u kojoj smo se rodili i koje mogu biti okolnosti koje će navoditi ili olakšati činjenje grijeha. Nečiji alkoholizam nije duhovna datost, ali jest i psihološka i sociološka i dijete, u tom polju, starta s debelim minusom, bit će sklonije grijehu neumjerenosti u piću - ovo za primjer što sam htjela reći.

Davno sam čitao knjigu vlč. Balobanića i sjećam se kako je bilo spornih i terminološki nejasnih dijelova no, koliko vidim, u ovom citatu Vlč. Bolobonić ne piše "grijeh" već navodi negativno duhovnom naslijeđe koje dobivamo od naših predaka i koje jednostavno ulazi u naš život u trenutku začeća.
Možda je govorio o sklonostima na grijeh koje mogu biti i genetski predisponirane. U tom slučaju sama sklonost ne znači automatski grijeh pa se ne može govoriti kako sakrament krštenja ne briše grijehe.