Katolički odgovori

Ti si teži malo teži slučaj...
Učitavaš mi nešto što nisam rekao, logično je da vječnost isključuje vrijeme . Ali to ne vrijedi za Boga koji je stvorio čitavu tvorevinu uključujući i vrijeme . Da je tako Bog se nebi mogao utjeloviti jer bi po tebi imao nepremostivu prepreku.

Zasto bi imao nepremostivu prepreku? Bog se jednom utjelovio u prostoru i vremenu u osobi Isusa Krista. I da, za Boga vrijedi da je van vremena. Bar tako tvrdi Crkveno uciteljstvo. Opet si upao u zabludu. Obrazuj se, da ne bi opet lupio ovakve gluposti;


"Naše molitve upućene za pokojnike su uvijek aktuelne pred Bogom koji je u vječnosti..dakle molitva je upućena onome kojeg ne ograničava kategorija vremena, tako da ne igra ulogu kad je upućena jer je za Boga koji je u vječnosti baš sad aktuelna bez obzira dali je upućena prije 100 godina ili će biti upućena tek za 100 godina ."


Da si procitao sto je vjecnost, i da znas kakva je vjecnost ne bi ovo izvalio. Da znas, ne bi rekao;

"Za Boga nema prije i posle ,za njega je početak i kraj svega stvorenog jednako aktuelan ."

Vidis za Boga nema prije i posle i tu si u pravu. No, pocetak i kraj nije za njega jednako aktualan. To je glupost, i to si izmislio. Ako nisi izmislio, daj neki citat. Evo, kao sto ja tebi sad dajem:

It is a life, moreover, not only without beginning or end but also without succession — tota simul, that is without past or future; a never-changing instant or "now". It is not so difficult to form some faint notion of a duration which never began and shall never end. We hope that our own life shall be endless; and materialists have accustomed us to the notion of a series stretching backward without limit in time, to the notion of a material universe that never came into being but was always there. The Divine existence is that and much more; excluding all succession, past and future time-indeed all time, which is succession-and to be conceived as an ever-enduring and unchanging "now".

A sto se tice Josipa Loncara, takva molitva nikad nije bila dio Katolicke Tradicije, niti je Isus dao naznake za takvu molitvu. Taj covjek je u dosta stvari udaljen od Katolickog nauka.

Pa zar čovjek u času smrti ne izlazi iz vremena i ne ulazi u vječno Božje Sada? A Vječni je Bog neposredno blizak svim trenucima naše povijesti.
Čovjek nije biće koje je osuđeno na vrijeme, nego biće koje je Bog (još u vječnosti) odredio da bude vremenitim.

Mi ne znamo kako je "mrtav čovjek" povezan s onima koji su još u vremenu (dakle nama). Sigurno je da se ne prekida njegova veza s poviješću, jer je on ostao članom
općinstva svetih koje obuhvaća Crkvu. I čovjek kad stoji pred Bogom "u njemu su prisutni" svi koje je u bilo čemu oštetio i s kojima je "putovao" u ovozemaljskom životu - sve to ulazi u susret s Bogom.

Točno to. A Lončar je naklonjen protestantima jer ne znam kako drugačije objasniti da dosta protestanskih knjiiga prevodi pa prodaje pod katoličkim - sama se uvjerila i opekla.
A molitva za pokojne (dakle, kad umru, za duše, a ne za nekoga moliti kao da je živ, ako je umro) je sastavni dio nauka o čistilištu (koliko znam već u Starom zavjetu) - u protivnom se niječe čistilište - što je (indirektno) i napravljeno onim člankom kojeg sam postala i "molitvom u rikverc".

Neznam jeli ovo bezobrazluk ili je riječ o običnoj limitiranosti.

Cit.
Da si procitao sto je vjecnost, i da znas kakva je vjecnost ne bi ovo izvalio. Da znas, ne bi rekao;

"Za Boga nema prije i posle ,za njega je početak i kraj svega stvorenog jednako aktuelan ."

Logika ti nije jača strana...normalno je za Boga koji nije ograničen vremenom ( prošlost, sadašnjost i budućnost) da mu je sva tvorevina jednako aktuelana . Zato Bog ne nagađa i ne predviđa niti ima predznanje. On ima potpunu znanje baš zato što za njega nema prije i posle.
Zato je prvorođenac prije svakog stvorenja ...zato je Kristovo mistično tijelo kompletno i sa prvim i sa zadnjim čovjekom...za njega ali ne i za tebe.

Kad covjek ne shvaca nauk o vjecnosti vec sam trabunja gluposti ne moze mu se pomoc. Ja mu dam sluzbeni tumac Katolicke Crkve sto je to vjecnost, i da u vjecnosti postoji samo @sada@ a on i dalje trabunja gluposti koje je sam samcat izmislio. Nigdje sluzbenog Katolickog nauka > Izjava da Bog nije van vremena

I mi se onda cudimo kako ljudi vjeruju u molitvu za gotovo svrseno vrijeme

Uglavnom, evo ti citat sv. Tome Akvinskog. Ako te ja nisam mogao uvjerit, onda te mozda sv. Toma moze uvjerit:


Objection 1. It seems that God can make the past not to have been. For what is impossible in itself is much more impossible than that which is only impossible accidentally. But God can do what is impossible in itself, as to give sight to the blind, or to raise the dead. Therefore, and much more can He do what is only impossible accidentally. Now for the past not to have been is impossible accidentally: thus for Socrates not to be running is accidentally impossible, from the fact that his running is a thing of the past. Therefore God can make the past not to have been.

Objection 2. Further, what God could do, He can do now, since His power is not lessened. But God could have effected, before Socrates ran, that he should not run. Therefore, when he has run, God could effect that he did not run.

Reply to Objection 1. Although it is impossible accidentally for the past not to have been, if one considers the past thing itself, as, for instance, the running of Socrates; nevertheless, if the past thing is considered as past, that it should not have been is impossible, not only in itself, but absolutely since it implies a contradiction. Thus, it is more impossible than the raising of the dead; in which there is nothing contradictory, because this is reckoned impossible in reference to some power, that is to say, some natural power; for such impossible things do come beneath the scope of divine power.

Reply to Objection 2. As God, in accordance with the perfection of the divine power, can do all things, and yet some things are not subject to His power, because they fall short of being possible; so, also, if we regard the immutability of the divine power, whatever God could do, He can do now. Some things, however, at one time were in the nature of possibility, whilst they were yet to be done, which now fall short of the nature of possibility, when they have been done. So is God said not to be able to do them, because they themselves cannot be done.


Eto, valjda shvatis da se proslost dogodila, i da Bog ne moze ic kontra logike i zdravog razuma, ne moze bit kontradiktoran > mijenjat proslost uzevsi u obzir sadasnjost. Proslost se dogodila i Bog je ne moze promijenit, i zato se nelogicno molit za proslo svrseno vrijeme, jer Bog mora postivat logiku.
Uostalom to mi se svrdi na to da se milost Bozija moze izvojevat.. Prakticni semiplegijanci

Šalji privatnu poruku Uredi post Citiraj

adrijana
Naslov: Re: Časopis BookPostPostano: Pon tra 30, 2018 10:08
Avatar korisnika

cit.
Naravno da je Bog svemoguć i da vidi budućnost,

Koliko znam ti si teolog , kako misliš Bog vidi budućnost ..šta ima kristalnu kuglu ...kakva budućnost za onog koji je sve stvorio , šta bi on trebao nešto čekati da prođe ...kakve veze to ima sa onim koji je jednako prvi kao i posljednji.
Bog nema predznanje i predviđanje , nego savršeno znanje svih stvari i cijele tvorevine niti za njega postoji početak i kraj . To sve postoji za nas dok smo u povijesti tj. u vremenu.

E je me nasmija

I mene... kako me pročito, ne znam što da odgovorim

Od prilike isti razmišljamo , stvar je u jednostavnoj logici i značenju koje imamo za vječnost - vrjeme.

Božje sada - dobro si izabrala pojam da opišeš vječnost.
Većina koristi vječnu sadašnjost što je unošenje vremena u vječnost ( zamrznuta sadašnjost).

Moliti se može u rikverc ali se prošlost ne može mijenjati.
Međutim kad osoba pređe u vječnost naravno da možemo moliti.
Nabaciti u ovom slučaju svećeniku omču da je pod utjecajem protestantizma i insulacija da nevjeruje u čistilište su niski udarci.
Nije logički ni liturgijski ispravno kod molitve za pokojnog moliti ( kao da je nama poznato da je duša u čistilištu) . Nigdje nisam čuo ni jednu liturgijski molitvu da spominje čistilište . Moli se za pokojnog imenom ..ne kažemo za dušu pokojnog Pere koji se sada nalazi u čistilištu.

Mislim da gospodin nije svećenik, dapače, koliko ja znam gospodin nije ni teolog.
A članak kaže: "Pretpostavimo da ste saznali kako je prije nekog vremena umrla neka vama draga osoba koja se prije smrti iz nekog razloga nije izmirila s Bogom i tako se nije pripremila za nebo." i potom on kaže da molimo u rikverc - a ja samo postavljam pitanje - čemu izmišljanje nečeg novog ako se može kazati "molimo za duše u čistiištu" ili "molimo za pokojne"?

Nisam to znao , reagirao sam vjerovatno krivo jer sam mislio da se osporava molitva za pokojnog a koji je već otišao na nebo, kao da je sad za njega kasno jer je to prošlost pa sad trebamo reći ...' molimo za pokojnog N. čija se duša sad nalazi u čistilištu ,jer nije živio kako treba'. Nisam čuo ni u jednoj liturgijskoj molitvi da se za
pokojnika moli ...kao za dušu u čistilištu. To što postoji čistilište neznači da mi automatski moramo sve pokojne tamo strpati i na taj se način moliti.

Nego na koji način se moliti?
Ako za nekoga unaprijed pretpostaviš da je u raju, tada mu molitve i mise nisu potrebne, znači odustaješ od molitve - ako pretpostaviš da je u paklu, opet su molitve uzaludne jer više ne možeš nikako pomoći...
Znači, jedino što je vjernički ispravno jest pretpostaviti da je duša u čistilištu.
(Uostalom to nije mjesto, već stanje duha.)

PS. Malo korigiraš rječnik: nikoga mi ne trpamo u čistilište...

Nađi mi liturgijski molitvu za pokojne koja koristi izraz duše u čistilištu.

Čekaj malo ti kao teolog izjavljuješ da kad nebi bilo čistilišta nebi trebalo moliti za pokojne , i nakon ovoga kažeš da to nije mjesto već stanje. Upravo si sad ti rekla da je mjesto.

Znači li to ti ne vjeruješ u čistilište?
Pa slobodno objasni svoje vjerovanje...
Nisam teolog, slobodno raspravljam s tobom ko i svaki drugi.