Katolički odgovori

Što zar imam izbora?

Sto nije u liturgiji ne postoji

Ako liturgiju svaćamo kao sveopće zajedništvo u Tijelu - crkvi ,kojoj je Krist glava onda nema.

Kao prvo, nije "crkvi", vec "Crkvi". Kao drugo, pricas besmislice - u Crkvi postoje molitve za duse u cistilistu.

Crkva moli za pokojne ( kao osobe - duša + tijelo) a ne za jedan entitet čovjeka ( samo dušu).:

Kao sto sam rekao: "u Crkvi postoje molitve za duse u cistilistu" . Drugim rijecima Crkva ispovijeda postojanje cistilista, i samim tim se logicno molit za duse u cistilistu, ili pak, dusu, u nadi, tj. u vjeri koju Crkva ispovijeda.
Evo ti sluzbeni nauk Crkve:

The Catholic doctrine of purgatory supposes the fact that some die with smaller faults for which there was no true repentance, and also the fact that the temporal penalty due to sin is at times not wholly paid in this life. The proofs for the Catholic position, both in Scripture and in Tradition, are bound up also with the practice of praying for the dead. For why pray for the dead, if there be no belief in the power of prayer to afford solace to those who as yet are excluded from the sight of God? So true is this position that prayers for the dead and the existence of a place of purgation are mentioned in conjunction in the oldest passages of the Fathers, who allege reasons for succouring departed souls. Those who have opposed the doctrine of purgatory have confessed that prayers for the dead would be an unanswerable argument if the modern doctrine of a "particular judgment" had been received in the early ages. But one has only to read the testimonies hereinafter alleged to feel sure that the Fathers speak, in the same breath, of oblations for the dead and a place of purgation; and one has only to consult the evidence found in the catacombs to feel equally sure that the Christian faith there expressed embraced clearly a belief in judgment immediately after death. Wilpert ("Roma Sotteranea," I, 441) thus concludes chapter 21, "Che tale esaudimento", etc.:

Intercession has been made for the soul of the dear one departed and God has heard the prayer, and the soul has passed into a place of light and refreshment." "Surely," Wilpert adds, "such intercession would have no place were there question not of the particular, but of the final judgment.

Some stress too has been laid upon the objection that the ancient Christians had no clear conception of purgatory, and that they thought that the souls departed remained in uncertainty of salvation to the last day; and consequently they prayed that those who had gone before might in the final judgment escape even the everlasting torments of hell. The earliest Christian traditions are clear as to the particular judgment, and clearer still concerning a sharp distinction between purgatory and hell. The passages alledged as referring to relief from hell cannot offset the evidence given below (Bellarmine, "De Purgatorio," lib. II, cap. v). Concerning the famous case of Trajan, which vexed the Doctors of the Middle Ages, see Bellarmine, loc. cit., cap. Viii.

Priznajem za autoritet samo katekizam katoličke crkve , Sv. Pismo i Oce . Sve drugo mogu uzeti u obzir ali nema težinu.
Sve što sam do sad pričao je u većini u skladu s navedenim.
Neke stvari su na razini teologumene ali nisu usmjerene protiv učiteljstva već poticanju na razmišljanje.

Katolicka enciklopedija nije neka enciklopedija koju je napisao Mate. Niti je to wikipedia. Ona je:

Cordial approval and assistance was given by the Apostolic Delegate and by the members of the Hierarchy, particularly by his Eminence Cardinal Farley, to whom the project was formally submitted on January 27, 1905. ....The Encyclopedia was to be "an international work of reference on the constitution, doctrine, discipline and history of the Catholic Church." With a scope so vast before them, the editors devoted their earliest efforts to the mapping out of the subject matter. This was arranged in thirty-two departments which were then distributed so as to allow each editor a certain group of departments for special supervision and yet leave to the Board as a whole the final decision upon the inclusion or exclusion of any proposed subject.

Uostalom u njoj je citat svetog Bllarmina. Inace, on je zastitnik apologeta. Toliko ga Crkva cijeni.
Takoder, vjeruj u sto hoces, ali onda nemoj svoje misljenje predstavljat kao stav Crkve.

Je li se vi zezate?
Ne pada mi napamet sada tražiti molitve, ali evo ja vam mogu reći koje dvije molitve ja molim i koje mole za duše u čistilištu
1.) krunica za duše u čistilištu
2.) devetnica bož. milosrđu (posebno se i u crkvama moli uoči Nedjelje Božanskog milosrđa)

Logički gledano, nemaš... Vrlo razumno i vjernički i pozitivno je vjerovati u čistilište, time najsigurnije možemo spašavati duše...

Sjetila sam se ove teme (možda dobro dođe):
viewtopic.php?f=8&t=1320

Krunice nisu liturgijske molitve već izraz pučke pobožnosti koje nemaju cilj govoriti o naučavanju , već su izraz narodne i osobne pobožnosti kao izraz ljubavi i osjećaja.

Tesko da i liturgijske govore o naucavanju. Teologija govori o naucavanju, teorijama, a ne molitve.. Molitve moraju bit u skladu s teorijama, bez obzira jesu li liturgijske ili ne. No, postoje li odobrene molitve za duse u cistilistu, objavljenje od Katolicke Crkve?

Ispravak netočna navoda.

Krunica je svetačka oznaka Sv. Dominika, za kojega se drži da je osnivač pobožnosti krunice. A znate zašto? Jer je taj red (kao učeni Red propovjednikâ) preuzeo intelektualnu odgovornost za okršaj s reformacijskim učenjem o spasu duše putem same vjere, a ne putem oprosta ili sakramenta pomirenja, o isključivome autoritetu Svetoga pisma i posvemašnjem nijekanju papinskoga autoriteta i svećeničke uloge...
Krunica već tada => oružje protiv islama i protiv krivovjerja, sredstvo spasa za duše živih i mrtvih.

P.S.
A anđeoski je pozdrav bio poznat u kršćanstvu i prije, te se koristio kao darovna antifona 4. nedjelje adventa, nedjelje koja je imala poseban
marijanski naglasak. Ponavljanjem te antifone htjelo se postići ono što je već prije u samostanima bilo uobičajeno ponavljanjem molitve Očenaš, za one monahe i redovnike koji nisu znali čitati, a kao nadomještaj za 150 psalama

Kako misliš duše , čovjek je i duša i tijelo.

Zar misliš da se spašava samo pola čovjeka?

Zašto onda u Vjerovanju kažemo "Vjerujem u uskrsnuće tijela"?