Katolički odgovori

Ono što tebe čudi, meni se čini razumnim. - Čudi te što te Bog pošao tražiti u vršenju tvojega zvanja?
Tako je tražio prve: Petra, Andriju, Ivana i Jakova, kod mreža, Mateja za stolom pobirača poreza... A Pavla - zamisli samo! - u njegovu nastojanju da zatre sjeme kršćana.

(Put, 799)

Ian i Nicola Lewis (s devetim djetetom na putu) dijele radosti i borbe bračnog života te opisuju utjecaj učenja svetog Josemarije na njihov brak.

http://www.bitno.net/vjera/nas-brak-izg ... wRJlc6zkrk

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da se radi o izuzetno važnoj ustanovi s obzirom na formaciju laika. Bio sam nekoliko puta na predavanjima i Misi u centru Gornji Grad, na uglu Držićeve i Vukovarske, koje je držao otac Ramos, iako nisam član Opusa Dei. Predavanja u centru GG, kao i duhovne vježbe koje povremeno održavaju, uglavnom u dvorcu Lužnici kod Zaprešića, otvoreni su za sve.

Meni su ta predavanja i ispovijed kod oca Ramosa pomogli da razriješim neke osobne dileme i sumnje. Osim toga, i meni je pomogao zagovor Sv. Josemarije.

Slika njihove kapele u Zagrebu, s prelijepim oltarom (ad orientem):

http://4.bp.blogspot.com/-aM36pdKhljE/U ... Kapela.jpg

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Imala sam prigode slušati oca Ramosa i nisam čula, ni doživjela ništa osobito, ništa više od onoga što sam čula od mnogih naših svećenika, bilo petrovaca, bilo redovnika.

Bogu hvala na duhovnicima poput don Ramosa. Naime, iako imam oko sebe nekolicinu dobrih svećenika, vidjevši da je don Ramos u mom gradu, a obožavam Escrivu - nisam dvojila i nisam pogriješila otišavši k njemu po preporuci.

Naime, zadnjih mjesec dana imam posla preko glave, a i sve se drugo oko mene raspada. Jednostavno mi je sve previše.
U nekoliko dana se toliko pravde i nepravde na mene strovalilo da sam "zanijemila", nisam mogla ni govoriti, ni plakati - bas ništa.
Svaki sam se dan prije spavanja smirivala kako bih uopće mogla zaspati.
Zadatke sam napravila u roku, napisala i odradila što sam trebala - skrivajući koliko se raspadam - da bih na kraju dana primijetila, u navršenoj 28.oj, da mi se ruke tresu, da danima liježem i ustajem s glavoboljom, da mi se ženski ciklus od stresa poremetio.
Gledala sam kako se "dio mene" urušava.

Ja koja bih po uru dnevno molila, željela sam moliti, a ni to nisam mogla. Prica s početka kad sam postavila pitanje u podforumu "Odgovori" (Molitve i Njegova volja) je nestala. Također, o tome se ne priča možda, ali za neke molitve nismo duhovno jaki.
Ovog puta bih u tišini pred raspelom i sutila, rijeci nisu izlazile.

Iako sam došla na "običnu" ispovijed, bilo je sve samo ne to. Nakon nabrojanih grijeha i moga "molim pokoru i odrješenje", odmah me "pročitao" i rekao da mene nešto muci, a ja mislim da se nikad nisam ispred nekoga tako rasplakala.
Rijeci su same izlazile iz mene, a suze isle niz obraze. Na kraju mi je rekao da će sluziti misu tu večer za mene - a savjeti koje sam dobila ne mogu se mjeriti ni s cim.
Do kraja dana su mi se suze skupljale u očima, a rasplakati se u Zarinoj kabini i nije baš neki "lifegoals".

I vjerojatno sam otišla u offtopic, ali tko ima priliku, kome treba savjet - svakako preporučujem razgovor s don Ramosom - za mene je on hodajući svetac.
Milost i duhovnost koju taj čovjek ima ne mogu riječima opisati.

Bježi od te pretjerane sentimentalnosti i nešto radi..možeš plesti,vezati goleme ,plesti košare i sl.

Da, u pravu ste.
Svakog dana sve više uviđam da su ovo gore sve čiste gluposti.
Mislim da je jedan od najvažnijih trenutaka u životu onda kada napokon shvatimo da nitko neće doći: nitko neće doći i popraviti prošlost, nitko neće doći i učiniti je sretnijom, nitko neće doći.
Sve ovo što se u kršćanstvu prodaje - ljubi, voli, opraštaj, budi ponizan su čiste pi*darije jer ljudi tako ne žive.
Ljudi koje smo najviše "volili" i koju su nam bili nabliži nas najčešće razočaraju i kad čovjek shvati da treba otvrdnit jer je to jedini način življenja bez boli - onda počinje i sretniji život.

A da se udaš i rađaš djecu, nemoj da izumremo zbog tebe.

Draga Dea,

nesumnjivo si prosla tesku osobnu tragediju, i mislim da si u pravu kada kazes da se nitko nece cudesno pojaviti i popraviti stvari, ali... to se odnosi i na duhovnost i religiju.

Nece se cudesno pojaviti niti vjera, meditacija, niti Isus, Buddha, ni Muhamed... nitko. To je jako vazno da shvatis da nema cudesnih rjesenja. Jako bi bilo za tebe opasno da vjeru shvatis kao neku magiju koja ce cudesno odnijeti svu bol koju usjecas, jer nece...

Ipak, mislim da si u krivu kada vjerujes da su sve ono sto naucava krscanstvo ili druge religije besmislice. Ljubav, oprastanje, poniznost nisu gluposti. Stvar je samo kako ih primjenjujes u svojem zivotu. Na temi pitanja i odgovori... kako li se vec zove... pod temom oprastanje sam ti vec odgovorio da ne mozes poceti oprastati dok prvo nisi zalila i sazaljevala osobe koje su te povrijedile.

Ima jedan postupak kako se to radi, i ako te zanima mozemo o tome nastaviti razgovor ovdje... ako Giovi ne zabrani moje pisanje na ovoj temi kao sto je to ucinio na onoj o oprastanju.

Mislim da ne razumijete.
Ne radi se o "osobnoj tragediji" nikakvoj.
Radi se o tome da kao po kršćanstvu nismo od ovog svijeta, i o tome da kao Bog od nas puno toga traži.
Radi se o toga da ima svoje dvije zapovijedi koje bi svi mi morali slušati, radi se o tome da sve te njegove zapovijedi su kao ništa drugo nego li uputstva za upotrebu, radi se o tome da realno su to gluposti jer koliko god mi Njega "slušali", "trudili se", koliko god pokušavali živjeti tako - to je džaba. Jednostavno su to priče.
Ne govorim ja o nikakvoj magiji, dapače - tu Njegovu dolinu suza i kad sam "prihvatila", moli, odi na misu, budi dobra, ne potiči nikoga na grijeh, ne dovodi nikoga u grešne prigode, svaku možebitnu upitnu moralnu dilemu sreži u korijenu bla bla bla.... I onda, shvatiš da su to gluposti. Jer, ej ja - upravo ja sam dokaz da i s tim i bez toga je isto i da bih bi puno bilo bolje u životu da sam živjela drugačije.

Jeste čuli za A B C društvenih zapovijedi ljubavi sl. B. Stefana Wyszyńskog, kardinala i primasa Poljske koji kaže:
1. Poštuj svakog čovjeka, jer u njemu živi Krist. Budi osjetljiv na potrebe drugog čovjeka, svog brata.
2. O svima misli dobro, ne misli zlo ni o kome. Pokušaj i u najlošijem naći barem nešto dobrog.
3. O drugima uvijek govori dobro – ne govori loše. Ispravi zlo koje si drugom nanio riječju. Ne stvaraj razdor među ljudima.
4. Razgovaraj sa svima jezikom ljubavi. Nikad ne podiži glas. Ne psuj. Ne čini drugom zlo. Ne izazivaj suze. Donosi mir i iskazuj dobrotu.
5. Opraštaj sve svima. Ne nosi u srcu zlobe. Uvijek prvi pruži ruku pomirbe.
6. Djeluj uvijek na korist bližnjeg. Čini dobro drugom, kao što želiš da Tebi drugi čine. Ne misli što je Tebi netko dužan, već što si ti drugom dužan.
7. Suosjećaj s drugima u trpljenju. Nosi utjehu, savjet, pomoć i srce drugima.
8. Radi pošteno da se drugi mogu okoristiti tvojim radom, kao što se ti koristiš radom drugih.
9. Uključi se u društvenu pomoć bližnjima. Otvori se potrebama siromašnih i bolesnih. Dijeli. Nađi oko sebe one koji su u potrebi.
10. Moli za sve. I za neprijatelje.

I, divne li su te društvene zapovijedi ljubavi - tko tebe kamenom, ti njega kruhom i tako bezbroj puta dok se jednom ne probudite i shvatiite da su to čiste besmislice i da od drugih možete očekivati samo izdaju, laži, hladnoću i grubost i da se ljudi ne mijenjaju, kao da danas ne postoji emocionalna zrelost, kao da ljudi ne znaju komunicirati, kao da nema poštovanja.
Vjerovala sam da je svatko od nas neiscrpna riznica osjecaja, misli, zelja i smatrala sam da je prekrasno upoznavati osobu tako - naravno, ako se zna razgovarati, ako možeš pricati o nekim dubljim temama, ako znaš i ne bojiš se otvoriti srce - no, to su sve pi*darije. I gotovo.
Danas su na cijeni druge stvari, a ono što se prodaje u vjeri - ja ne vidim oko sebe. Ako živite "po vjeri" ustvari živite na nišanu da vas drugi rane.

Fazlija, već znaš unaprijed da misionarenje, nametanje nekršćanskih postupaka i savjeta nije dopušteno, pošto ne mislim na to ponovno upozoravati ukinuto ti je odgovaranje osim na podforumu "Teme vezane uz nekatolike".

Dea, izgleda da si ranjena i razočarana, ali ne znam tvoju situaciju i mogu je samo pretpostaviti.
Međutim moje je iskustvo da se ne može svojim snagama ljubiti, opraštati. Svatko ide do nekog trenutka, ima neki prag kada pukne, nekome tko je smiren, sa puno kvaliteta i fino odgojen može "fitilj" biti duži i čini se da može sve to svojim snagama, ali to je samo gluma i obmana, sve ima svoju granicu i svatko od nas u konačnici nužno treba Boga.
Ne može se živjeti "po vjeri" svojim snagama, kako mogu ljubiti ako ljubavi u sebi nemam, moram je najprije primiti, sve ostalo je isto što i ateistički humanizam, gluma iz nekih interesa. Svaka ova zapovijed koju si navela bez Boga je nemoguća, ide do neke granice a onda se pukne.

Pa Giovi, ja vas pitam gdje je taj Bog?
Gdje je Onaj kome sam vjerovala?
Jer (ponavljam se) On je znao moje srce, znao je sve, ali baš sve - i doslovno Mu se mogu narugati "radila sam sve kako si želio", "sve kako si pripovijedao i zapovijedao", a ostavio si me, nisi mi pomogao. Pa dosta je meni Njegove pedagogije i Njegova odgoja.
Ja Mu doslovno mogu reći da sam od njega tražila milimetar, preklinjala sam Ga za milost, preklinjala sam Ga za istinu - a on je šutio i okrenuo glavu od mene.
I iskreno, zavidim svima koji imaju vjere. Kažu da je vjera ponajprije vjera u osobno iskustvo, ali on meni nije pokazao da imam zašto vjerovati u njega.
I da, još nešto, On voli naše molitve? Stvarno? Pa koliko sam kolina otvrdnila i molitvi preko usta koliko mi je prošlo - gdje? U vjetar.
Kažete da sam ranjena i povrijedena?
Jesam jer kako bi se trebao osjećat netko tko Mu je vjerovao do zadnjih granica i tko Ga je molio samo da omekša srca da se istina vidi. Ništa drugo.
Vi kažete: "sve ima svoju granicu i svatko od nas u konačnici nužno treba Boga", i da ja sam Ga trebala, njega koji je Istina, ali Njega nema i zato vas je pitam Gdje je.
Na misi, u sakramentima, u dobrim djelima, u poniznosti, u trpljenju? - Been there, do that. Ali Njega nema.

Kažeš "radila sam sve kako si želio", nije li to malo oholo, kao da znaš sve što je Božja volja.
Bog ne traži naše molitve ako su sebično trgovanje, nego razgovor i odnos s njime iz ljubavi. Prihvaćanje Njegove volje da zaista budemo sretni, a ne naših trenutnih, nesavršenih želja koje nas često i odvode od sreće. Gdje je Bog - svuda u odnosu Ljubavi, ali opet ne na misi iz nekakve obaveze, sakramentima kao magiji, u dobrim djelima radi njih samih, u poniznosti i trpljenju bez smisla, bez ljubavi za drugoga. Gdje je ljubav tamo je Bog.

Priča kaže kako je jedan mladić otišao u planinu potražiti starca koji se posvetio životu s Bogom u samoći. Mnogi su dolazili k njemu tražeći savjete za život. Tako i ovaj mladić. On je imao jednu želju: pronaći Boga. Pročitao je mnogo knjiga, naučio je moliti mnogo molitava, ali nije imao osjećaj da je pronašao Boga. Zato je odlučio potražiti spasonosan savjet kod tog svetog starca. Nakon dva dana hoda konačno je došao do pustinjakove kolibe. Starac ga je lijepo primio, ponudio ga jelom i pilom i počeli su razgovor. Mladić mu je predstavio svoj problem. Starac ga je saslušao i bez velika razmišljanja rekao da će mu rado pomoći, ali da mora kod njega prespavati. Tako je i bilo. Ujutro ga je starac pozvao da se zapute u šetnju. Hodajući, mladić je jednako uživao u prekrasnim prizorima i u mudrosti koja je izvirala iz riječi svetog starca. Kako je bilo ljeto i prilično vruće, a prolazili su pored jednog jezera, starac je predložio da se odmore i osvježe. Kada su ušli okupati se u jezero, starac je uhvatio mladića i zaronio ga pod vodu i tako držao nekoliko sekundi. Kad ga je izvukao van, pitao ga je: „Što si ono ovdje došao tražiti?“ Mladić je ponosno odgovorio: „Boga!“ Starac je ponovio proces. Ponovno je mladićevu glavu gurnuo pod vodu i nakon nekoliko sekundi izvukao je van s istim upitom: „Što tražiš?“ – „Boga!“, odgovorio je mladić. Starac je i treći put učinio isto, ovaj put držeći mu glavu pod vodom koju sekundu duže. Kada je mladićeva glava bila vani, starac je upitao: „Što tražiš?“ Mladić je ovaj put odgovorio: „Zrakaaaa!“ Starac je bio zadovoljan. Pustio je mladića i rekao mu: „Sinko moj, kada budeš Boga tražio tako kao što si danas tražio zraka, naći ćeš Boga!“

Često puta mi nešto želimo tako mlitavo da to zapravo ne želimo. U našem narodu za lijenčinu se kaže: „Traži posao i moli Boga da ga ne nađe.“ Želim li ili ne želim nešto?

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Da, oholost je bila moje drugo ime. Tu ste u pravu, ali onda me bacio pod križ.
I upravo ovo što ste sada napisali je ono što "izvana" tako izgleda.
I kažete osoban odnos - slažem se. Ali šta kad mi u tom odnosu nikada nije pokazao da je On tu. Pa i onda kad bi znala reći "trpit ću koliko treba trpit, samo mi pomozi". Ili "ok, ti radi na tome kako znaš, ali budi uz mene".
Sebično trgovanje? Sigurno ne. O ne nikako, ali mi je zanimljivo da ste upravo vi sada izrekli sve ono što nije Istina o kojoj sam ja govorila, a sve ovo sam čula već. Upravo ovo. Identično. A nije baš da sam samo svojeglavo išta radila.
Možda Njega jednostavno nema za mene.



E kako bi bilo lijepo da nam je život priča. No, nažalost, nije.