Katolički odgovori

Ne znam je li tko od vas imao kakvih iskustava o primjeni svjetovnih, demokratskih pravila u javnim vjerničkim društvima/duhovnim zajednicama. Recimo o svjetovnom načinu izbora vodstva iste, o svjetovnom poimanju mjesta i uloge duhovnika zajednice, o nadleštvu zajednice višeg reda i slično.
Imali smo, primjerice neku konfuziju u takvoj jednoj zajednici koja je stara više od pola milenija, pa je vodstvo raspušteno, zakazani novi izbori. Onda je ekipa odradila posao savršeno: skupili sve moguće "prigodne članove" koji se pojavljuju od izbora do izbora, doveli one kojih inače nikada nema na susretima. Po uzoru na svjetovne izbore i po svjetovnim pravilima izglasali su nadpolovičnom većinom prisutnih, dakle, ne ukupnog članstva nego prisutnih - da se za vođu izabere onaj kojemu je nacionalna struktura prije dva mjeseca odbacila pisani priručnik kao neprimjeren i ne katolički???

Postavlja se pitanje: jesu li svjetovni običaji, pa i demokratsk,i primjereni duhovnim zajednicama jer se demokratskom procedurom u duhovnim društvima dobije groteska. Čista manipulacija koja nema veze sa naukom ove zajednice i njena osnivača i Crkvi služi na sablazan.

Čemu onda odredbe o pokornosti, poslušnosti ako ćemo "demokratski" odlučivati tko je u pravu, a tko ne? Kako to da se demokratski - nadpolovičnom večinom nazočnih donese naopaka odluka sa pravom života u bratstvu??? Mi izglasali da je dobro nešto što nije u Duhu! Zašto se svećenici ne raspoređuju po župama "demokratski" nego dekretom biskupa? Zašto ono što je dobro za Crkvu (dekret i altius moderamen - više vodstvo) nije dobro za javna vjernička društva/duhovne zajednice?
imate li vi kakvih iskustava i mišljenja?

Istinu si napisao, slažem se da Crkvi nije primjerena demokracija u svjetovnom smislu. Kao prvo i najvažnije, kada se radi o pitanjima vjere nije presudno što o tome misli većina (i kako glasa) jer bi to posve relativiziralo istinu. U tim slučajevima ne mogu se primijeniti „demokratski“ principi, kao npr. kod državničkih donošenja zakona. Ali „odluka većine“ vrijedi recimo kod saziva crkvenih sabora. Mnogi znaju upućivati primjedbe kako su vjerske istine donošene u povijesti kršćanstva kao „demokratski izbor“ pojedinih koncila. To sad postavljam problemsko pitanje, u nadi da će netko teološki bolje obrazovani od mene odgovoriti.

Kao drugo, kod imenovanja biskupa naprimjer, također demokratski sustav izbora (kad narod bira) više nije primjenjiv. Nekad u povijesti je važio, ne znam kada je prestao važiti i koje okolnosti su utjecale na to. (?)

Kod crkvenih pak udruga i zajednica, čini mi se da smo svi pomalo toga svjesni, Duh Sveti ne nalazi se uvijek u odlukama većine prisutnih…