|
Interview sa Kikom Arguellom na Radio Vatikanu
Duboku zahvalnost i ogromnu radost zbog konačnog potvrđivanja Statuta Neokatekumenskog puta izrazili su Kiko Arguello i Carmen Hernandez, inicijatori i, zajedno sa don Mariom Pezzijem, međunarodno odgovorni za Put, na jučerašnjoj poslijepodnevnoj tiskovnu konferenciju u Rimu, održanoj nakon predaje Dekreta. U odnosu prema eksperimentalnom Dekretu iz 2002. godine, konačno izdanje Statuta priznaje da su Mise na Putu uklopljene unutar nedjeljnog župng liturgijskog pastorala; da će se pričest primati na nogama na mjestu, bez prethodno predviđene obveze odlaženja u procesiji do predsjedatelja, te da su potvrđene sve druge ‘povlastice’: dvije euharistijske prilike, uvodi u Riječ, odjeci prije homilije i obred mira prije prinosa darova.
Na tiskovnoj konferenciji bila je za nas prisutna Debora Donnini:
Na temeljima formacije egzistencijalističke filozofije, Kiko se pita o trpljenju nevinih i shvaća da se pred dotičnim pojedinac ili postaje revolucionarem, ili se stavlja do nogu Kristovih. Ali, stavljajući se do nogu, otkriva da ljubav postoji. Nalazimo se u ranim šezdesetim godinama, kada Kiko, na tragu Charlesa de Foucaulta, odlazi živjeti u barake Palomeras Altasa u Madrid; započinje zatim katekumenat u župama glavnog grada Španjolske; te u punom jeku ’68. godine odlazi u Rim. Na tiskovnoj konferenciji Kiko i Carmen prisjetili su se početaka Puta, tog iskustva kršćanske formacije na službu biskupima. Put se, kao kršćanska inicijacija, rađa na Drugom vatikanskom koncilu – pojasnila je Carmen – u ponovnom otkrivanju Pashalnog bdijenja sa korjenima u židovskoj Pashi: prijelaz iz ropstva u slobodu, te stoga iz smrti u uskrsnuće. Među novostima ove redakcije Statuta naspram onoga iz 2002. godine, nalazi se podjeljivanje svojstva javnopravne osobnosti zajedništvu duhovnih dobara Puta, te priznavanje euharistijskih slavlja neokatekumenskih zajednica subotom navečer kao dijela župnog liturgijskog pastorala uz otvorenost i za druge vjernike. Temeljna je za Put nova evangelizacija sa 600 obitelji poslanih u svijet radi propovijedanja evanđelja. No, koje je značenje za Put ovog potvrđivanja? Upitali smo o tome Kika Arguella:
Arguello: Potvrđivanje je od ogromne važnosti zbog činjenice da smo jedan dar Duha Svetoga i jedna pomoć Crkvi za novu evangelizaciju. Nakon 40 godina i mnogih trpljenja, Crkva je vidjela – tijekom ovih 40 godina – plodove; konzultirala je mnoge biskupe, župe i obitelji u poslanju; vidjela je sjemeništa i, naposlijetku – danas – prepoznati smo kao crkvena stvarnost.
Donnini: Koja su poboljšanja u ovom Statutu?
Arguello: Poboljšanje je bilo nadasve u prepoznavanju da je liturgijska praksa Puta jedna crkvena praksa, da nije, naravno, neki izum, jer je za nas na Putu liturgija vrlo važna; naime, Euharistija može biti korisna nadasve mladima kako bi ih spasila od droge, kako bi ih učinila duboko kršćanima. Crkva je bila strpljiva, te je na kraju prepoznala je da je ova stvarnost koju Put sačinjava crkvena.
Donnini: Važnost je također da se radi o javnopravnoj osobi…
Arguello: Ne želimo napraviti od Puta neko snažno društvo, budući da kršćansko oživotvorenje ovisi o biskupu: mi smo na službu biskupu. Ali Crkva je shvatila da moramo osnažiti našu stvarnost kako bi dobila veću crkvenost, te nas je stoga prepoznala kao javnopravnu osobu: to znači da je naše djelovanje u ime Crkve, međutim, kao što sve javne zaklade upravljaju materijalnim dobrima, nama je priznato da posjedujemo duhovna dobra. Duhovno dobro je, primjerice, sav izričaj neokatekumenata, način na koji se daje kateheza, kreativnost. To je dobro koje stavljamo na službu biskupije, no Put sam po sebi nema niti blagajnu, niti javne fondove: sve pripada biskupiji. Put je samo jedna služba biskupiji.
Donnini: Prije više od 40 godina, otišli ste živjeti u barake Palomeras Altasa, među siromahe. Naravno, niste niti zamišljali današnju stvarnost sa 20 000 zajednica u 107 zemalja svijeta. Kakve osjećaje imate danas sa ovom potvrdom?
Arguello: Zahvalnost prema Djevici Mariji, Bogu, Njegovom Sinu Isusu Kristu i potom Petru. Čini mi se genijalnim ono što je rekao Krist: “Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”. Bez Petra ne bismo bili postojali. Bilo je providonosno kao su nas, bilo Pavao VI., bilo Ivan Pavao II., bilo ovaj papa, znali pomagati i uvidjeti djelovanje Duha Svetoga. Zbog toga izražavam zahvalnost, imajući Crkvu kao majku.
Donnini: A što se tiče nove evangelizacije?
Arguello: Kada je papa Ivan Pavao II. govorio o “novoj evangelizaciji”, izumljujući te dvije nove riječi, nitko nije potpuno shvaćao što bi to trebalo sadržavati. Danas, zahvaljujći novim crkvenim stvarnostima, moguće je započeti shvaćati kako postoji potreba “nove evangelizacije”. Ivan Pavao II. je rekao: “Nove metode, novi sadržaji, nova kreativnost, nova evangelizacija koja bi bila nova u svojim metodama i u svojim sadržajima, u svojem izražavanju i u svojem ostvarenju”. Mislimo da sada, baš zbog osnaženja od ovoga, od Statuta i potvrđivanja, možemo ponovno pokretati obitelji u poslanju, itinerante, mlade i pozive. To uvijek činimo kao pomoć biskupima. Mi smo stvarnost rođena upravo zbog pomaganja župama.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
