Katolički odgovori

Sin mi je počeo ići na Sveti Duh kod fra Stjepana Brčine. Priznajem kako sam to doživjela kao udarac mom tradicionalnom odgoju, ali nisam od onih majki koje djecu dave s svojim preferncijama.

Draga gospođo trebali bi biti sretni da vam sin traži boga i njegovu svetu rjeć a ne drogu , koncerte itd.
To što vi kažete da ste tradicionana ne znaći da Bog svima dolazi jednako , jer vaš sin nije izabrao loš put , zahvaljujem Bogu za vas i vašeg sina a vama poručujem ; ne trnite Duha Božijeg koji djeluje u kući vašoj .

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Molite se da Vam Bog da mudrosti pa prepoznate što je tko zaista napisao. Niti trnem Duha niti išta namećem.

.[/quote]
Molite se da Vam Bog da mudrosti pa prepoznate što je tko zaista napisao. Niti trnem Duha niti išta namećem.[/quote]

Molit ću i ispričavam se ako sam vas krivo shvatio

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Karizmatici - Fra Drago Bojić

https://www.google.com/url?sa=t&source= ... ta3P8XV14_

Duhovnost i eksperimentiranje s njom može ljude učiniti duševno i duhovno bolesnima, iščašenima iz stvarnoga svijeta (života), ovisnima više o svome duhovnom putu i vođi nego o vjeri u Boga. Mnogi od tih ljudi nerijetko žive u zasebnim svjetovima („neshvaćeni“ od drugih pa i svojih najbližih), u malim grupama čiji članovi s vremenom postanu ovisni o svom duhovnom vođi, polaganju ruku, beskrajno dugim klanjanjima i novim porcijama duhovnih doživljaja.Oni su vrlo često stranci i „čudaci“ u vlastitom životnom okruženju. Budući da pretendiraju i da „obraćaju“ druge, obitelj, rodbinu, prijatelje, tjeraju od sebe i one najbliže koji ne mogu podnijeti njihov „duhovni teror“. Suvremene duhovnosti su mnoge ljude učinile „duhovnim pacijentima“, još više očajnima i nezadovoljnima, ali one su uništile i mnoge brakove, prijateljstva, razdijelile su obitelji i iza sebe ostavile „duhovnu pustoš“.

Jedno osebujno razmišljanje fra Drage Bojića, napisao je mnoge istine, ali pitam se glasno: je li doista sve tako negativno?
Ovo što opisuje fra Bojić je jedno zastranjenje koje se može dogoditi u bilo kojoj zajednici ili pojedincima koji u svojoj ranjenosti traže "jakog duhovnog vođu", a istovremeno se udaljuju od Isusa koji jedini daje Duha Svetoga.

Carlo Maria Martini, milanski nadbiskup imao je u vezi takvih zajednica dobar komentar: test može biti prispodoba iz Evanđelja o "neugodnom prijatelju". Kako se članovi ponašaju ako ih netko "uznemirava u pola noći i traži pomoć". Jesu li naučili od Isusa i takvom prijatelju dati kruha ili padaju na ispitu zatvorenosti i umišljenosti da "posjeduju Duha" kao da bi On (treća božanska osoba) mogao biti nečiji sluga...

Na žalost.poznajem osobu koja je toliko išla na karizmatske susrete da je ostala i bez djece jer su otišli ocu a na kraju je ostala i bez stana i završila kao beskućnik.

Primijetio sam dosta fanatizma kod takvih vjernika i iskrivljene pobožnosti sav razgovor se svodi na doživljaje sa karizmatskih susreta te neprestane borbe sa demonima pa onda pobožna zazivanja, škropljenje, soljenje itd...

Nakon nekog duhovnog iskustva ili potpunog opredjeljenja za Isusa obično (i najčešće) dolaze napasti i kušnje. Zato s rezervom uzimam ovo o ženi koja je ostala bez djece i bez krova nad glavom (mada može biti i njena pogreška).

Iskrivljena pobožnost bi mogla biti u traženju osjećaja i emocijama nabijene atmosfere koja se zamjenjuje s iskustvom Duha Svetoga (tj. nerazlikovanje duše (osjećaja, strasti) i duha / razuma). Fanatizam bi mogao biti povodljivost za duhovnim vođama više nego za Kristom - kao što sveti Pavao opominje u poslanici: zašto se dijelite? Ja sam Pavlov, ja Apolonov, ja Petrov... Zar je Pavao umro za vas i otkupio vas? Ili Apolon? U ovu kušnju prije ili kasnije upadnu mnogi i zato je vrijedi prepoznati. Kod mnogih je osobna veza s Isusom toliko slaba da im je grčevito potreban posrednik u duhovnosti, a ako ih ovaj ne dovodi Kristu nego veže uza sebe, čini više štete nego koristi.

Mnogi ipak iskuse ono što je navedeno u Djelima apostolskim: "Kad je Petar govorio, Duh Sveti siđe na sve njih." To je tako zabilježeno i nije smisao simboličan. Duh Sveti doista silazi po riječima učenika. Mnogi dožive silu Duha. Ali kako dalje? Ako su bez korijena (tj. svakodnevne molitve i čitanja Sv. Pisma) dolazi napasnik i uzima im i ono malo što su imali. Po prvim malim kušnjama i susretima sa Zlim ljudi se ponekad počinju toliko bojati napasti da strah u njima svlada vjeru i nada odmah otprhne. Ljudska je potreba zato imati nekog prijatelja-vjernika uz sebe, a i stalno se obraćati, paziti da se ne ugase troje njih: vjera, ufanje i ljubav.

Možda karizmatski pokret i vrijedi nešto, ako je počeo smetati modernim katolicima. Spada li u taj pokret i Međugorje i dešavanja oko njega?

Karizmatski pokret nema u sebi ničeg dobrog. Bazira se na kristološkoj herezi pentekostalaca i težnji za senzacijama i za čudesima. Na žalost i Međugorje je dio te epidemije.

Sve može otići u patologiju. I neki tradicioanlisti su otišli u patologiju, na kraju krajeva govorimo o ljudima.
Prve kršćanske zajednice su bile mistično duhovne, karizmatske... problem je u načinu i mjeri, a ne u samoj pojavi.
Mislim da je Rahner bio u potpunosti u pravu kada je rekao da će kršćanin sutrašnjice biti mistik ili ga neće biti.

Verbum ima sjajnu knjigu na tu temu, "Mudrost kršćanskih mistika". Meni je ta knjiga poprilično promijenila životni smjer, ali to je subjetkivno, neke druge kojima sam je preporučio nije dotakla. U svakom slučaju je zanimljiva za pročitati.

https://verbum.hr/mudrost-krscanskih-mistika-7253

Imam dobra iskustva s karizmaticima i moram pohvaliti Kristofore kao laicku udrugu, posebno Mladena Haluzana. U Skoli molitve napravila sam svoje prve korake u pravcu vjere.

Eto, hvala Bogu.. Kod njih si napravila prve korake ili si i prije bila bar na neki način vezana uz Crkvu?

Isla sam na vjeronauke, krstena/ krizmana, al zato sto je to bilo nesto sto se naprosto radi, bez puno propitkivanja. Ko i 90% klinaca iz skole.
Do Skole molitve sam doslovno dosla guglajuci "kako moliti".

Da, točan podatak si napisala. Oko 90% krizmanih udalji se od vjere, ali znam dosta ljudi koji su se kasnije kao i ti vratili..
Neki kažu da je sakrament krizme u krizi, da ne valja priprava, da je loš vjeronauk, ali zapravo najviše toga ovisi o slobodi pojedinca.
Sakrament je u pravilu valjan, ali odmah nije učinkovit jer nedostaje oživljena osobna vjera.. ali kako to dobiti kod mladih?
Neki karizmatici su uveli zato pojam "krštenje u duhu" za onaj osoban susret s Isusom, ali to je samo gomilanje pojmova, jer Duh Sveti se dijeli sakramentom, a ovo sve kasnije je kada čovjek postaje svjestan što je zapravo primio i kad vjera počinje od njega tražiti izravno opredjeljenje... i zatim se javlja čežnja i počinješ moliti.

Dobar mi je tvoj nadimak, Noche Oscura, sviđa mi se sv. Ivan od Križa i njegova Tamna noć. On je jedan od mojih osobnih učitelja duhovnosti, ali daleko sam ja još od njega...