Katolički odgovori

Ne znam što tko govori i priznaje po pitanju ove teme. Samo znam što sam osjetila i vidjela prilikom polaganja ruku u Taboru,pa ću vam tako i ispričati što mi se dogodilo jer je sve to na slavu Božju;
Prije polaganja ruku dobili smo zadatak na duhovnoj obnovi da napišemo na papirić koji nas zlodusi muče,tj.kojih se grijeha i napasti želimo osloboditi.Svi smo se skupili sa svojim papirićima i čekali u redu ka oltaru na polaganje ruku.Ja sam samo zamolila Isusa da me odriješi ovoga što me morilo,ili da me odriješi nečega drugoga što ja nisam navela na papiru,a On smatra da je potrebno.Kako bilo,stala sam u red.Što sam se ja više približavala oltaru moje srce je sve brže kucalo.Mogla sam ga osjetiti,čuti.Sama sam sebi govorila da se prestanem obazirati na to jer sam to vjerojatno umislila od silnog uzbuđenja.Kad sam došla do svećenika on je položio ruke na moju glavu i molio za ono što sam napisala na papiru,a ja sam otvorila svoje srce.Zatvorila sam oči pitajući se molim li dovoljno iskreno.U tom trenutku VIDJELA sam kuglu prečiste svjetlosti koja me bacila na pod.Počivala sam u Duhu,a onda otvorila oči te mi je neka gospođa pomogla da ustanem.Čim sam ustala počela sam plakati i plakala sam stvarno dugo.Ne mogu opisati zašto sam točno plakala,ali osjećala sam Božju milost.To mi je bio trenutak spoznaje i trenutak kada sam shvatila kako grijehom zapravo vrijeđamo Njega.
Zanimljivo je da sam prije toga pitala svećenika kako da učvrstim svoju vjeru.Bog je pronašao način.

Zanimljivo svjedočenje
Ja danas naletjeh na temu, pročitaj je nabrzaka do kraja i osjetih potrebu da nešto više /manje kažem:

zanimljiv fenomen kod karizmatskih svećenika kod nas ( ivo pavić, z.linić, vlč. sudac ) i u svijetu ( r.pereira, j. manjackal, de grandis itd)
kolko sam primjetio večina naših svećenika , kateheta koji pišu na ovom forumu ne vjeruju da počivanje u duhu potječe od Duha Svetoga ( sneni , angelus, sara)... jako su sumnjičavi glede toga fenomena ne samo kod nas ( možda su nešto doživjeli pa imaju odmak) , nego generalno uzevši ne vjeruju u ovaj fenomen, ili ako i on nije glumljen od svih padača, onda se da zaključiti da se tu radi o labilnim osobama, psihičkim bolesnicima, prevarantima...ili ako ni to onda bi se indirektno dalo zaključiti da je taj fenomen proizvod djelovanja demona, vraga isl.

poslije svjedočanstava Dore i Tirse ( sa str.1 teme) , kateheta Sara bez pardona , neodmjereno i grubo reče:

Mislim da se radi o stanju psihe, ni o kakvom Duhu Svetomu - Bog ne čini beskorisne stvari. ( str.2 teme)

Sara je rekla i ovo:
Bog je Bog reda i kad bi imalo neke razumne svrhe takvo očitovanje Duha ok, ali ovako izgleda da Bog čini spektakle za zabavu, a to sigurno nije. Valja se pitati koji je razlog Isusovih čudesa - očito ne da zadivi ljude

Na što Sneni odmah sladostrasno se nadoda i reče: Odlično napisano... itd

Zanimljivo je da je jedini koji je pokazao ozbiljnu želju da nešto više sazna iz prve ruke o Počivanju u duhu bio otvarač teme...dočim , ketegorički negatori nisu se baš trudili da saznaju od ljudi koji tvrde da su počivali u duhu nešto više , detaljnije...da ih u krajnju ruku podpituju
ja da sem kategorički protiv nečega, bih sigurno takve ljude koji tvrde da su imali isksutvo PUD znao detaljno ispitati i podtpitati u vezi fenomena kojega osobno ne poznam ,ali o kojem tako suvereno pišem kao da ga osobno poznam

Jako se dobro može primjetiti da dotične osobe jako malo iz prve ruke znaju o tome, ali jako" suvereno" pišu protiv toga...malo začuđujuće, čudno zašto takvo ponašanje?

Na str. 5 forumašica FRESKA iznosi svoje osbno iskustvo padanja, počivanja u duhu i kaže:
Napisat ću svoj primjer.Prije 6 godina na duhovnoj obnovi kod vlč Sudca u Čunskom,
u Betaniji bilo nas je 70-tak najviše.
Vlč je rekao:" Sad ću dati bolesničko pomazanje onima kojima je usitinu potrebno(medicinska
dijagnoza,karcinom,i psihičke bolesti i slično),molim da dignu ruke koji su potrebiti"..
Od 70 ljudi,ruke je diglo 20,iako su ostali bili tužni što i oni nisu mogli ići,ipak svećenik je
objasnio da će i on imati više snage i koncentracije i više će pomoći uistinu potrebitima.
Kada je masa ljudi,znači koliko sam ja shvatila nema ni on snage,pada od umora i iscrpljenosti...

Među tim ljudima sam bila i ja,(isto sam se u putu prema Zlatku Sudcu odupirala,ma čak
i grčila pri pomisli da ću pasti,misleći još da ako padnem sa svojom kilažom razbit ću i
pod i dečke koji stoje da uhvate onoga koji pada),i kad me vlč.Zlatko pomazao po čelu,ja nisam
ni osjetila više pomast na zapšću ruku,jer sam pala.
Čula sam i dalje glasove,ljude,ali osjetila sam mir,i nisam imala misli,MISLI KOJE SE SVIMA NAMA
ROJE KAO VRAPCI PRELIJEĆU glavom...Ja sam bila u nečemu drugom,jednostavno kao da
nismo u svojemu tijelu.
Nažalost to se ne može opisati,to se kao i sam Isus može jedino možda pjesmom
i melodijom na neki način objasniti...
Od 20 ,ljudi koji su primili bolesničko pomazanje nas 4 je palo.

Na to će forumaš ANGELUS:

Prije nego se čovjek prepusti takvim doživljajima, iz poštovanja prema samome sebi i konačno prema Bogu trebao bi se obratiti nekim objektivnim instancama kao što su: Zdrav razum ( koji se može provjeriti i kod liječnika za to specijaliziranog), kod normalnog svećenika, te u crkvenoj tradiciji, koja je u svom zdravom nauku vrlo skeptična prema takvim čudnim pojavama i stavlja ih na njihovo pravo mjesto - na područje patologije.

Pročitajte njegovu izjavu polako, odmjereno i nesubjektivno ( možda ga znate, poznajete , drag vam je kao forumaš isl.- zanemarite subjektivnost, zamislite da je to napisao netko drugi i dajte svoje mišljenje) i da li i vi uviđate da je u ovoj kratkoj rečenici nabijeno , prisutno toliko uvredljivih stvari, ponižavajućih spram forumašice na koju se osvrnuo?!
Šta reći na to??

Ja vjerujem da na mnogim obnovama mnogi ljudi glume ( iz raznih razloga) ali da počivanje u duhu postoji to duboko vjerujem...i ne mislim da fra linić, fra ivo pavić ili vlč. sudac vrše godinama obmanjivanje vjernika i svih ljudi u Hrvatskoj
Isto tako ne vjerujem da se drugi inozemni svećenici koji na svojim seminarima ili misama imaju događanja poput ovih da su lažovi, manipulatori, šarlatani, prevaranti, isl.

Kakvo je vaše mišljenje...evo bilo je dosta vremena od zadnjeg OSOBNOG svjedočanstva u vezi toga koje je dao PAX

mislim da se radi u 99% slučajeva o nečem kao npr.placebo efekt ili recimo autosugestiji

Bio sam kod fra Ive Pavića u Šurkovcu na hodočašću, dobio sam polaganje ruku i ima tu nešto...Dakle, ne vjerujem da ljudi padaju da bi pali. No, to nešto osjetim i kada mi "obični" svećenik položi ruku i da blagoslov...
Opet, to je moj doživljaj i moje mišljenje. Samo to polaganje mi puno ne znači u smislu da je to svrha samome sebi. Daleko mi je bitnije da svaku nedjelju dođem na misu u svoju župu (a ne tražiti "čuda" u drugim) i slavim Boga.

Što se tiče tih odlazaka tamo, pod isti sud možemo podvesti i odlazak u crkvu općenito: koliko ljudi ode na misu samo da bi se "pokazali"? Koliko djece ide da bi dobilo pričest ili krizmu?
Braniti nekome da ide u oba slučaja je kontraproduktivno. Mislim da se s toga ne treba zamarati s time. Tim više što su svi navedeni svećenici koji mogu obavljati svoju službu. Ako im se oduzme to pravo, onda je stvar jasna kako mi svi vjernici trebamo postupiti... do tada je svaka kritika promašena, kao i svako veličanje toga fenomena.

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

Ne mislim da je omjer tako drastičan , ali ok

Uzmimo da je tako radi dalje priče... a šta je sa onih ostalima ( recimo 1%)
Oni ipak počivaju u duhu ( Duhu svetome) kako nam tvrde iz katoličke obnove (karizmatske)...znači taj fenomen djelovanja DS ipak postoji
Druga je stvar što neki ljudi iz xy razloga glumataju ili se povode za drugima , pa i oni kao padaju

Da,vjerujem da taj fenomen postoji ali isto tako vjerujem da većina ljudi pada zbog toga jer duboko vjeruju da moraju pasti ,kao ono očekuju da im se nešto mora dogoditi i to je to.

Ja mogu posvjedočit da sam nekoliko puta počivala u duhu.... moram reći da nije bio nikakav senzacionalizam, kako da opišem taj osjećaj, ono ko kad se opustite zatvorite oči i nekako vas uljulja, pa se više prepustite tom osječaju i pustite da padnete.... osjećaj počivanja, bih opisala ko kada spavate ujutro u krevetu, svega ste svjesni ali vam se nekako neda ustati baš vam je lipo....iako svjedočila sam ljudima koji su padali u duhu, koji su se tresli tj tijelo im je poskakivalo...ruke noge itd. i iskreno mislim da je nešto tako svjesno jako teško napraviti..... sad zbog čega se to događa i što Crkva kaže o tome ne znam.... mogu jedino reći jedno moje svjedočanstvo.... bilo je to u župnoj crkvi, svećenik je molio nad osobama sa zdravtvenim poteškoćama, i nad nas par koje je ostalo u crkvi... pala sam... tj imala sam osjećaj kao da se uredno lagano prepuštam i da me momak koji je stajao iza mene polegao na pod.... kad sam ustala malo sam vidila da me gledaju sa čudom, i tek sutradan mi je prijatelj rekao da me momak nije uspio baš najbolje uhvatit...i da sam pala na pločice i dobro pukla glavom.... e sad... niti sam osjetila udarac...niti sam ga bila svjesna a niti me je glava bolila.... mislim da se takva stanja dogažaju u prepuštanju i opuštenosti, nekom povjerenju...a i vjerovatno jer se vide od drugih.... ali da milost u tim trenutcima ne silazi, to ne mogu reći....

kolko vidim ti si počivala u duhu i pišeš iz prve ruke...super ...evo, lijepo ukazuješ i da iako si udarila glavom o pod, da nisi ništa osjetila...ukazuje na neko posebno stanje čovjeka, kada manje osjećaš ili nikako bol koju bi inače osjećala
je isto tako vjerujem da PUD postoji i da nije izmišljotina...mišljenja sam da to nije djelo vraga ili demona, nego Duha svetoga...vjerujem da ako nešto na vjernika silazi da je to milost, a ne NEmilost

kako si se ti osjećala dok si bila na podu...da li možeš opisati neki osjećaj, neko stanje

To svjedoči o posebnom stanju psihe i ni o čemu drugome.

a koje bi to bilo stanje psihe kod dotične forumašice?
i načelno, kod drugih ljudi koji počivaju u duhu?

...znaš ono kad si se naspava...al ti nekako lipo u krevetu i još bi malo leža...eto tako, znači čuješ sve, apsolutno svjesna svega-barem u mom slučaju, eto osim tog puta kad sam udarila glavom, al u mojoj verziji onog što sam ja osjećala, ja sam bila uredno položena na pločice....i tako malo ležala, opušteno...ustala...i sutra bila u šoku jer sam mislila da me prijatelj laže...dok mi i drugi nisu rekli...nisam nikad doživila neko nadnaravno iskustvo, tipa da sam nešto vidjela ili čula.... ja stvarno vjerujem da je djelovanje DS... al sad ljudi ko ljudi, od svega naprave dernek....

pa ja nisam rekla da se ne radi o posebnom stanju psihe.... mislim da se u posebnom stanju psihe nalaze i ljudi koji su u ekstazi. Mislim da Bog radi na čudesne načine, ne kažem da ljudi ne padaju zato što vide od drugih, možda i padnu jer ih obuzme euforija...na kraju krajeva za mene to nije bitno. Isto tako ne mislim da Bog ne djeluje na one koji nisu pali... Za mene je bitno da sam svaki put kada se to dogodilo nakon toga proživila neki intiman osjećaj s Isusom, biloda je to bilo plakanje, jecanje, smijeh...smirenost.... Mene osobno nikada nije ništa oborilo, kako drugi kažu... nego sam se svjesno prepustila osjećaju da letim na krilima DS... a to što udarac nisam osjetila, ne mislim da sam toliko sposobna zavarati svoje tijelo... to je bio trenutak, a ja taj trenutak nisam niti najmanje osjetila...zašto ne znam....da mi nisu rekli da sam udarila glavom nikada to nebi ni saznala....

Određeno stanje euforije, intenzivne emocije i tome slično.

pa jeli ta intenzivna emocija, euforija isl. kako kažeš, zdrava pojava ili je to puka povodljivost

ovako kad te čitam imam osjećaj da ti gledaš na to kao ništa posebno, ili bliže negativno nego pozitivno
konkretnije, da ne bude migoljenja u odgovoru i nepreciznosti:
jel po tebi to što se događa djelovanje Duha božjega, ili DS tu nikada nema
Ima li ru ičega duhovnoga, nadnaravnoga ili je euforija, jaka emocija samo rezultat ponašanja i težnji dotične osobe?

Po mojoj osobnoj procjeni tu je samo osobni doživljaj koji, ne sporim, može biti duboko religiozan, ali je osoban. Takav je moguć i na mnogo razlitih mjesta, u mnogo različitih prilika.