Katolički odgovori

Odgojena sam u katoličkoj obitelji i to u punom smislu riječi. Majka je ostala udovica jako rano, i sama je odgajala mene i sestru. Nikada se nije ponovno udavala niti imala nekoga, nego je svoj život podredila Bogu. Suprug je odrastao u "katoličkoj" obitelji u kojoj se nikada nije išlo na Svetu Misu niti se molilo doma. Kad smo se upoznali i počeli hodati, krenuo je sa mnom na Svetu Misu, čak sam ga nagovorila da ode na Ispovijed, što je ispočetka odbijao, ali je na kraju to napravio i bio mi je jako zahvalan. Na sljedeću Ispovijed je išao netom prije vjenčanja i nikada više poslije, a sad smo u braku gotovo sedam godina. U međuvremenu smo kupili kuću i dobili prekrasnog sinčića, iako sa poteškoćama u razvoju. Suprug to nikako nije mogao prihvatiti, jednostavno je prestao komunicirati sa mnom o tom "problemu". Ja sam sama vodila dijete kod raznih doktora, na vježbice, ... on nije želio u ničemu sudjelovati. Poštovala sam njegovu odluku iako mi nije bilo drago, ali razumijem da se ljudi boje. Dječak sad ima gotovo pet godina i uspjeli smo proći ono najgore s čim su nas doktori plašili (dječak hoda, govori, ide u vrtić, mali broj ljudi uopće primjećuje nekakve probleme na njemu). Koncem prošle godine smo dobili prekrasnu malenu djevojčicu. Tijekom cijele trudnoće suprug mi se činio odsutan, pa sam sumnjala da je to zbog straha da li ćemo i sa ovim djetetom imati slične probleme. Inače suprug je terenski radnik, tako da često izbiva iz kuće. Navikla sam se sama brinuti za domaćinstvo, dijete, inače i radim na dosta odgovornom poslu, tako da sam radila i tijekom cijele trudnoće. Kad je bebica imala tri mjeseca suprug i ja smo se žestoko posvađali, ne sjećam se više koji je razlog bio. Uvijek je bježao kad bih ga pitala zašto je potišten, dalek,... Otvorila sam njegov novčanik i pronašla poruku na kojoj je pisalo VOLIM TE i potpis kolegice iz njegove firme. Našla sam i račun za vrlo skupi poklon!!!
Kako je suprug otišao, a nije se htio javiti na telefon, poslala sam mail toj kolegici. Ujutro sam se probudila on je već otišao na posao, no ubrzo se vratio iznimno ljut. Pitala sam ga od kad to traje, zašto, ... Sve mi je priznao, nije mogao vjerovat da sam toliko povrijeđena, on je smatrao da će mi biti svejedno,... Morao je nazad u firmu.
Nakon toga mi stiže mail od dotične kolegice u kojem se ona kune da između njih dvoje nema ništa, da mu je ona samo rame za plakanje,... On također poslijepodne dolazi kući i uvjerava me da sam sve krivo čula. Ne znam, valjda u želji da je to istina, počnem vjerovati u to. Odlazimo kod bračnog savjetnika, gdje mi se on kune da me voli i da s njom nema ništa,...
Nakon jedno 2 tjedna pronalazim poruke (ne pitajte kako) u kojem je evidentno da su u vezi već godinu dana (2-3 dana nakon što sam zatrudnila su počeli svoju "vezu"). Zovem ga da smjesta dođe kući, on ponovno priznaje, kune mi se da će to prekinuti, da ne želi ostati bez mene i djece. Opet vjerujem i dajem mu vremena da to riješi. Ona je inače mlađa od njega 11 godina, a njezin otac sjedi u istoj kancelariji sa mojim mužem. Ja to naravno ne govorim nikome, nego sve prolazim sama, jer ne želim povrijediti još nekoga. Za dva dana dolazi kući i kaže mi da je sve prekinuo, vjerujem mu. Dva tjedna nakon, opet poruke, i dalje su zajedno iako on sad glumi divnog muža. Opet ga zovem, dolazi kući sav pokunjen, plače, opet mi se kune da ne može više tako, da mu nisam dala dovoljno vremena da sve riješi. Puštam ga 5 dana da sve bude gotovo. Nakon toga mjesec i pol dana proživljavamo novi medeni mjesec, ja sigurna da je sve završeno, imamo dvoje prekrasne dječice, ne želim im moju sudbinu odrastanja bez oca, a i volim ga...
Nakon tih divnih mjesec i pol dana ih uhvatim da i dalje idu zajedno na teren iako mi se kunio da je promijenio kolegu, i naravno da nisu samo radili . Osjećam se totalno izbezumljeno. Zovem njegove roditelje, koji su u potpunosti na mojoj strani. Oni me nagovaraju da obavijestim i njezinog oca. Zovem čovjeka, koji ne može vjerovati, uvjerava me da su oni samo kolege, ali napokon povjeruje i razdvoji ih da ne idu zajedno na teren. Razgovara sa mojim suprugom koji mu sve prizna. Muž se taj dan odselio od kuće, ali sam ga navečer nazvala da se vrati, jer ne možemo samo tako sve okončati, imamo puno toga zajedničkog oko čega se trebamo brinuti.... Opet obećanja i priče da mu ona ništa ne znači, nego je strašno laka ženska koja se skida pred njim dok su na terenu, a njemu je to bilo neugodno reči njezinom ocu da ih razdvoji. Ja se napokon ponadam da je svim mojim brigama došao kraj jer sad više nemaju priliku biti zajedno i najvažniji ljudi su ipak saznali. Ali,...
Prije desetak dana sam pronašla poruke na mobitelu gdje joj piše kako je voli i da bi je ženio da može. Ona se njemu kune da će ga čekati koliko treba, nagovara ga na rastavu, zajedničko skrbništvo, da odu zajedno u stan. Inače to je klinkica od 24 godine, ateistica,... Opet slomljeno srce. Pitam njega zašto mi ranije nije priznao da neće moći bez nje, da bi mi to poštedilo mnogo muka, ali on se opet kune da prema njoj ne osjeća ništa, nego to što piše nema nikakve veze sa zdravom pameću. Nešto tipa, ako želi živjeti u bajci, zašto joj on to ne bi omogućio, ali da više nikad ne bi bio s njom,...
Obećava da više neće slati nikakve poruke iako mu nije jasno kako sam mogla oprostiti godinu i više varanja, a smetaju mi poruke!!! Jučer sam opet našla poruke
Čitam vjersku literaturu o oprostu (da nije tako, vjerojatno bih već odustala), kaže g. Ivančić, skroz dok čovjek iskazuje željenje za počinjenim djelom treba mu opraštati, ali ja vas pitam do kada??
Suprug ne želi čuti za ispovijed, jer šta će on nekome pričati što je on radio,...
Opet mi govori da mu ona ništa ne znači, da mu je samo smetnja, ali da jednostavno ne zna zašto joj još uvijek odgovara na poruke,... Ne znam što da radim!
Zadnja solucija mi je razvod, stalno vjerujem da ima nade, jer mi govori da me voli, do kad da mu to vjerujem i da li da uopće toleriram tako nešto.
Što se tiče brige za djecu i fizički, psihički, materijalno, mislim da ću moći sama, ali znam koliko djeci fali otac i ne želim da to prolaze. Njegovi roditelji su mi obećali svu moguću pomoć od čuvanja djece, materijalno (u granicama mogućnosti jer su oboje umirovljenici). Nemam uvjete za zatražiti razvod braka, jer dijete nema godinu dana, ali to ni ne želim. Nitko od moje obitelji ne zna ništa o tome, i mislim da im neću moći reći (pogotovo mami) dok sama ne budem 100% sigurna ako ću otići od njega. Ali uvijek ostaje ona mala nada da ćemo moći to nadvladati i da nikad neće niti morati saznati, jer bi joj to slomilo srce.
Da li ima netko nekakav savjet?
Nadam se da ste uspjeli pohvatat konce, jer pišem u afektu, a i bebica mi je u krilu.
Inače nisam neobrazovana žena koja je prisiljena biti uz muža jer nema izbora. Završila sam fakultet, imam dobro plaćen posao, ali i dalje ne odustajem. Da li sam luda, uplašena, ili što??

Moram priznati da je to teška situacija, za sada ne vidim drugo rješenje nego molitvu za njegovo obraćenje. Jer kada bi se on obratio situacija bi se s dubokom promijenila. Uz molitvu bih još nadodao razgovor o duhovnim temama kao i zajedničko gledanje emisija koje dižu spremu za Božje kraljevstvo poput

http://www.youtube.com/watch?v=umHXgB9hn6c

Samo da napomenem da je u bibliji dozvoljena rastva zbog preljuba, ali se nakon toga ti ne možeš ponovo udati ni imati vezu s ikime dok tebe i tvojeg muža smrt ne rastavi. Da se zna ovo ne sudim ja već tako sudi biblija.

Uf, uf! Situacija je uistinu složena i teška.
Moj je dojam da je tvoj muž nezrela osoba koja ne može prihvatit teret, ali i da se osjeća slabim pored tebe pa mu ta dobro dođe jer joj imponira. Velika je muka s muškarcima koji trebaju stalno žensko divljenje. Šteta što se to nije očitovalo prije braka, ali mi se nameće pitanje je li on uopće imao pravu nakanu za sklopiti kršćanski brak.
Ne mislim da je dobro da tajiš pred svojima, jer ti je potrebna pomoć za nosit teret, a i vjerujem da roditelji nešto osjećaju da nije u redu pa ih to može zbunjivat. Naravno, ovisi o vašem međusobnom odnosu.
Što s mužem? Ja bih probala naći miran trenutak i otvoreno ga pitala što želi. Isto bih tako rekla što želim ja i koje su moje granice. I dala mu mogućnost da izabere. Objasnila bih mu da je razorio povjerenje i da ga sad treba natrag steći i zahtijevala da se potrudi steći ga. Bojim se, naime, da njemu prilično odgovara takva jedna, lavirajuća situacija - tvoja ljubav, zauzetost, briga i njezino divljenje - i ako ga se ne pritegne, htjet će obje.
Govorim ti to jer sam u obitelji imala situaciju u kojoj je muž varao ženu s kolegicom 14 godina mlađom od sebe i to je trajalo 10 godina. Ta mlađa ga je pritiskala da ostavi ženu s kojom je imao dvoje djece, ali on je htio obje i imao obje. Žena je sumnjala, ali je potvrdu dobila tek nakon njegove nagle smrti - našla je pisma.
I naravno, moli.

Sve sam počela otkrivati nakon što sam se počela moliti sv. Marti da bolje razumijem što se događa u mom braku i za spas braka. Cijelu trudnoću sam osjećala da nešto nije u redu, ali sam jednostavno sve pripisivala trudničkim hormonima. I dalje se molim sv. Marti i ne samo njoj, i ne gubim nadu. Vjerujem da je ovo samo jedna veeelika kušnja sotone kojoj ćemo se uspjeti oduprijeti.
Sa suprugom često razgovaram o tome, da on ne želi razgovarati i da mi ne govori koliko me voli i koliko mu je žao vjerojatno bih ranije odustala. I njemu samom nije jasno koliku moć ta mala ima nad njim - jednostavno je slab na nju i ne razmišlja o nama dok je s njom. Da se razumijemo, on je s njom svaki dan u firmi, iako sada više ne idu zajedno na terene, sretnu se prije i poslije terena. Koliko je god olakotna okolnost to što je i njezin otac u toj firmi, pa ih je uspio razdvojiti i ne dozvoljava da ona ide na pauzu u isto vrijeme kad i on, toliko je i otežavajuća okolnost to da se suprug nema kome požaliti. Ona mu stalno šalje poruke, da je još stigne oženiti, neka nas ostavi, šta ćemo mu mi kad je s njom stalno nasmijan,... Ja razumijem da mlada cura bez ikakvih obaveza ima svo vrijeme za posvetiti se i dotjerivanju i da bude uvijek spremna i dostupna. Također mi je suprug priznao da njemu imponira što se balavica priljepila za njega i piše mu kak je divan, zgodan, ... Možda sam i ja trebala hraniti njegov ego, ali meni jednostavno njegov izgled nije bio presudan, bilo je tu puno većih kvaliteta, koje su se nažalost u zadnje vrijeme izgubile negdje po putu, ali mislim da ću ga ustrajnom molitvom i povjerenjem uspjeti vratiti na pravi put. On sad dolazi na vrijeme sa posla, ako se slučajno mora duže zadržati obavijesti me. Čak mi je omogućio GPS uvid u kretanje preko mobitela.
Ne znam što bih rekla, da me je netko u sličnoj situaciji prije ovoga pitao za savjet, rekla bih mu da ode dalje, da ne dozvoljava da ga netko toliko gazi, ali eto kad se čovjek nađe u tome, sve ono ranije pada u vodu.
Ja supruga volim i ne mogu si zamisliti dan da se ne čujemo ako se već zbog okolnosti ne možemo vidjeti. To je bila ljubav na prvi pogled za koju sam smatrala da će trajati, obostrano, dok nas smrt ne rastavi. I on meni govori kako je mislio da ćemo zajedno ostariti i da me moli za strpljenje, da će već nekako izaći na kraj s njom. Ne želi mi priznati da li je možda riječ o ucjenjivanju s njezine strane ili ne znam što je već klinka spremna poduzeti.
Čak i da se moramo rastati, mislim da više nikad nikoga neću moći zavoljeti tako bezuvjetno i možda naivno, tako da se ne bojim da ću ikad i pomisliti na vezu, a pogotovo ne na brak sa drugim muškarcem. Možda ću i u tome promijeniti mišljenje, ali sumnjam. Previše mi je stalo do djece, da bih ih izložila opasnosti života sa očuhom (svaka čast izuzecima), ali eto to bi bila moja žrtva za njih, kao što se moja majka žrtvovala za nas, a nije joj bilo lako ostati sa dvije malene curice.
Moja obitelj ne živi u istom gradu gdje i mi, tako da nije problem par minuta telefonskog razgovora odglumiti da je sve ok. Zadnji put smo tamo bili za vrijeme onih prekrasnih mjesec i pol dana, tako da mi je čak mama prokomentirala da joj je lijepo vidjeti što nas je djetešce tako lijepo povezalo . Mama mi tu ništa nažalost ne može pomoći osim molitvom, a znam da se stalno moli za sve nas, tako da bih joj samo slomila srce. Dat ću svoj maksimum, ali ako ne bude išlo morat ću joj sve objasniti.
Hvala vam na podršci! Već sam mislila da sam luda, jer mi suprugovi roditelji govore da ga istjeram iz kuće i da to ne bi 1% žena napravilo što sam ja spremna napraviti. Vidjet ćemo tko je bio u pravu i tko ga bolje poznaje. Nadam se da sam to ipak ja

Draga moja, žao mi je što te snašlo, težak je to teret. Usuđujem se reći da tvome mužu nije stalo. Ni u jednom trenutku nije bio iskren i nije ti dao povoda da mu povjeruješ.
To što mu dopuštaš produžetke i vrijeme u kojem će se on tobože razračunati s ljubavnicom, a on ga bezobzirno koristi za nastavak brutalnog preljuba, ne mareći ni za tvoje osjećaje, ni za brak, ni za djecu, ni za bližnje, govori mi o apsolutnoj neiskrenosti i narcisoidnosti tvoga muža. Teške su to riječi, ali istina je teška, a bez svijesti o istini, kakva god bila, nema rješavanja problema.
Na koncu, ti nisi dužna i ne smiješ podržavati njegovu poligamiju. I u stanju razdvojenosti od stola i postelje ti ne prestaješ biti njegova žena ako je vaš brak valjano sklopljen (tu je Sara ukazala da bi se i to trebalo razmotriti, ako se ne varam). I u toj poziciji ti možeš moliti Gospodina za rasvjetljenje srca i pameti svoga muža i nastojati oko njegova obraćenja, a biti i otvorena: oprostiti i primiti ga ako se sve to dogodi. Ovako, sve ovo povuci, potegni, on malo tam, malo sim, ne vjerujem da će donijeti dobrih plodova. Na ovaj način on nema istinske motivacije za radikalno postupanje, a tebe uvlači u sve dublju emotivnu i duševnu krizu koja može imati i svoju neočekivanu eskalaciju. Od srca ti želim da te Gospodin vodi kroz ovu tvoju sadašnju tamu i pustoš i nadahne te što i kako činiti.