Ne znam razumijete li me vas dvoje, ali "osjećaji" koji trebaju prevladati kod ispovijedi da bi ona bila valjana su voljni: osjećaj pokajanja za učinjene grijehe, odluka da će se ubuduće izbjegavati grešna prigoda i spremnost da se učini zadovoljština / pokora.
Kaže li svećenik koju utješnu riječ, dobro je, ali čak i kad to izostane ispovijed je valjana. Naravno da je dobro ako čovjek osjeti mir u srcu i da mu je Bog stvarno oprostio (da mu je razriješen osjećaj krivnje). Ali nekad i dalje ostane bol zbog grijeha i kao neka zabrinutost što će biti dalje. Osjećajima se ne može uvijek upravljati... Ne može se uvijek ni isforsirati neki osjećaj ugode jer on ovisi i o okolnostima, mogućoj gužvi, trenutnom raspoloženju..
Zato mislim da je ispovijed kod onog spomenutog mladog svećenika koji je samo puštao da duša govori, nije sudio: što je grijeh, a što nije, pustio je samo da duša sve iznese pred Gospodina što je muči - mislim da je ta ispovijed s njegove strane bila valjana.
A od strane duše: sve ovisi o ona prva tri osjećaja u gornjoj rečenici.
Iz ovog svećenika što su ga na žalost premjestili izlazio je mir, poniznost, slušanje pozorno onog što govorim. Kao da je blažen, prosvijećen, to su samo osjećaji koje je izazivao u meni. I ta lakoća, sreća nakon ispovijedi, koja bi me danima držala. Mogu i griješiti, ali tako je bilo, kao da je Isus primio moje grijehe. Nije on baš puno govorio, kao ni ovaj sad, no tih osjećaja kod ovog nemam, čak mi je nelagodno, pa odgađam ispovijed, nisu teški grijesi. I uvijek bi se nalazili u prostoriji u župnom dvoru ili crkvi, ne volim ispovijed iza rešetaka u ispovijednici, previše neosobno i kao da odrađujem formalnost. Ovaj me zadnji put natjerao tamo, hm, manje ćemo se viđati...
Pokajanje, to ne osjećam, već sam pisala o tome...Kao ni bol zbog grijeha. Nisu, bar mislim, neki grijesi tog kalibra, a što ne mogu osjetiti, ne mogu silom...I ono, kloniti se griješne prigode...Pa najviše me ljudi izživciraju, pa im poželim svašta, kako ih se kloniti kad nisam u prilici živjeti na osami i ne raditi
