Katolički odgovori

Jeste li čuli da kod čovjeka postoje faze u razvoju: oralna, analna, falusna, faza latencije, i genitalna faza... Dijete prolazi razvojne faze i to je jedna od njih. Prolazna je i ne bi joj trebalo dati toliku važnost.
Dijete nije ništa zgriješilo i nije svjesno svojih postupaka. Sasvim je normalno da dijete u toj fazi zadovoljava neke svoje potrebe i to će proći. To se zove kondicionirano ponašanje u psihologiji. Ako napravim A onda se dogodi B. To je naučeno pa se stoga ista metoda može namijeniti u promjeni ponašanja.
Međutim što se tiče vaše interpretacije ponašanja, djeca u toj dobi ne povezuju taj čin s nečim seksualnim jer ni ne znaju za tu stranu reakcije živaca. S tim se treba oprezno odnositi tj. neprimjetno dijete odvraćati - to radimo mi kršćani.
To što smo mi iskvarili misli i pri tom prizoru mislimo na sex i samozadovoljavanje je druga stvar.
Za dijete u ovom slučaju takvo ponašanje nije grešno nego sasvim normalno.

Prema Katekizmu KC dijete do 7. godine nema grijeha jer ga nije svjesno te mu grijeh nije ubrojiv. Što si činio kao dijete, ne znajući da je grijeh, tebi to nije grijeh jer nisi imao tu svijest. Onog trenutka kad ti je netko posvijestio da je to grijeh - tada ako nastavljaš to činiti počinje biti tvoj grijeh.

Jednostavno, u toj dobi koju spominjete dijete shvati da mu to stvara ugodu. Kao nekima duda, dekica ili nešto peto. Za nas odrasle to je navezanost, a za djecu je prijelazni objekt. Dijete od 5 god. ne mašta o spolnu činu. Nije ispravno, ali dijete samo nije krivo jer ne razumije. Jer ne zna. Jer je još neiskvareno u svojoj suštini.
Pa i većina djece u dobi od 10 god. kada pristupaju sakramentu nisu svjesna veličine samog sakramenta niti mogu imenovati svoj grijeh. Još im je potrebna pomoć i rast. Zato je i na nama svima da se trudimo u tome da djeca ne izgube kontakt s Crkvom u razdoblju od pričesti do krizme jer baš u tom dobu, kad se formiraju kao ličnosti, rade hormoni, treba im vodstvo.

Dobro.Nisam sve to znala,uvijek sam mislila da je to zbog loše situacije u kući.Ali nije me imao tko odvratiti,nije bio nonin postupak o.k.,samo sam doživila šok.Inače,pričešćena sam tek sa 15 god.

Nonin postupak zaista nije bio u redu, jer svako fizičko zlostavljanje donosi šok i (emotivne) posljedice. Zašto su to ljudi nekada često činili? Ne znam - kažu - takvo je bilo vrijeme i to je bio običaj.

Međutim, tim i takvim postupcima se isto samo ponavljalo iz generacije u generaciju, a upravo je to ono što (žrtva) treba učiniti.
Naime, osvjestiti u sebi štetnost takvih postupaka, oprostiti, ozdraviti i prekinuti karike istog ponašanja.

Pronaći drugačiji put odgajanja i samoprihvaćanja.

Veliku pogrešku čine oni, s druge strane, koji taj grijeh odobravaju kao naravan ako se čini u tajnosti, a djecu nastoje naučiti da je isto to u javnosti neprimjereno ponašanje (kao npr. liberalni odgoj).

Između neba i zemlje, negativne emocije neće prestati ako ih potiskujemo ili negiramo. Prestat će tek kada obratimo pažnju na njih, prihvatimo ih, razumijemo i osvijestimo što nam to poručuju. Stvari tj. situacije (pa i ovaj bakin postupak) zasigurno su utjecali na vas i ostavili traga na vama. Možda i danas neki vaši postupci nose korijenje u tome, pa i grijesi. Ne kažem da je to slučaj s vama, ali shvatila sam i da se mnogi ljudi zapravo boje zacijeliti svoje rane, jer je njihov cijeli identitet usredotočen na traumu koju su doživjeli. Ne znaju tko su izvan traume i da im je to toliko nepoznato da može biti zastrašujuće, ali tu onda dolazite vi - da preuzmete odgovornost za svoj život i za svoje postupke, pa i za tu masturbaciju s kojom se borite.
Nema problema kojeg odrasla zdrava osoba ne može riješiti ako mu posveti dovoljno vremena.

Tako je,boriti se protiv loših navika,grijeha.Mukotrpno je to.Teško je osvijestiti sve te situacije koje su nas povrijedile,napravile od nas osobu kakva je sada.Indetificiramo se s time,da.No,kako kažu,što nas ne ubije,ojača nas.Neznam koliko je to točno.Dok sam kao mlađa mogla istrpiti više,sada me sve smeta.Čini mi se,živci uvijek napeti,sve molitve i umirujuće fraze nekad ne pomažu,postala sam hipersenzibilna...no,svaki dan nosi svoje....

Slažem se s vama, izmeđunebaizemlje.
I znate što je najgore? Najgore je što ljudi jednostavno se ni ne trude raditi na sebi nego si u vlastitoj glavi zamaskiraju stvarne stvari da bi mogli živjeti neki svoj imaginarni svijet. Mnoge psihičke bolesti su poremećaji svijesti. Bolest se pojavljuje onda kad se svjesna volja pojedinca razlikuje od božje volje. Uzalud čovjek ima zdrave oči ako u njima nema svijetla.
Ljudi ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke i nastaju poremećaji ličnosti kada je čovjek taj koji preuzima premalu odgovornost, u sukobu je sa svijetom i uviijek mu je svijet kriv, uvijek je onaj drugi kriv.
Edrige Claver je rekao: "Ako niste dio rješenja, onda ste dio problema".

Čini mi se da mi pomažu ove riječi sv.male Terezije "Neka te ništa ne buni i ništa ne plaši.Bog se ne mijenja.Strpljivost postiže sve.Tko ima Boga,ništa mu ne manjka.Sam Bog dostaje."To sam pročitala u potpisu nekog od forumaša i svidjelo mi se."Čovjek koji preuzima premalu odgovornost,u sukobu je sa svijetom i uvijek mu je kriv svijet i onaj drugi"-tu me ima,to je moja borba,da sebe promijenim.

Ako smo u tami, teško ćemo vidjeti vlastitu prljavštinu, teško ćemo priznati da mi imamo problem, teško ćemo u sami sebe uperiti prst.
Bog je čista ljubav. Grijeh je ne vidjeti ili negirati Božju ljubav. Vidjeti vlastiti grijeh znači shvatiti da nismo ljubav. Onaj tko nije ljubav živi oholo, zavidno, srdito, lijeno, bludno, škrto, živi u zabludi, živi u laži.
Ali priča o Petru u evanđelju nam u stvari govori da ima za svakoga mjesta. Petar se smatrao pravednim, ali kad je jednog dana jasno vidio svoju manjkavost u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, bacio se pred Isusom govoreći: "Gospodine, idi od mene grešnika!". Ovaj čin velike poniznosti zaslužio mu je povjerenje kod Isusa koji mu reče: "Petre, učinit ću od tebe ribara ljudi za Kraljevstvo Božje".

Zato ja mislim da samo nesretan čovjek umjesto da ocijeni i mijenja sebe i svoj život, usmjerit će svoju pažnju na tuđe živote i pokušact će da izbaci "otrov" nezadovoljstva sa sobom na druge ljude.
Mislim da je jedna od najgorih sudbina koja čovjeka mogu snaći ona koju Selimović tako dobro opisuje kada kaže:
Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene. Ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitajući. Došao si na red kad drugih, boljih, više nije bilo.

Dea molim te...objasni nama laicima....kakve veze ima Bog i masturbacija

evo to mi reci da umrem miran

pa to nema blage.......ajde čekam pa se tipkamo

Umro ti miran ili nemiran - ne znam je što se ima objašnjavati ona "Ne sagriješi bludno"?

P.S. "Ljudi su spremni svađati se zbog religije, ratovati i umrijeti za nju, samo nisu spremni da žive po njenim pravilima."
Charles Caleb Colton

evo vita jela zelen bor ...evo brzi odgovor

"ne sagriješi bludno"....a dovoljno je završiti srednju školu za to

to se misli(uglavnom na muške) ...nama libido puca......

nemoj djecu(j...),nemoj ženu od prijatelja,nemoj rod svoj(sestru,brata,mamu,kćer)

masturbacija ti je prirodna stvar.....on(penis) se jednostavno digne...htio ti ili ne

ako kao mlad muškarac ne masturbiraš,onda i neovisno o tome imaš noćne polucije

masturbacije ti je kod muških dok su plodni ispuštanje sjemena

to je prirodno...ne moš ti to zaustavit....ako nećeš po danu,svršit ćeš po noći dok spavaš

pa ti nemaš sexualni život

Ja ipak mislim da ovdje ne govorimo o poluciji već o svjesnom, voljnom (kakogod) nadrazivavanju spolnih organa bez bracnog partnera.

Nažalost,evo me opet ovdje.Jer sam opet "posrnula".I sigurno sam dosadna.Ali kako se čin,napravljen zbog tjeskobe,a trajao možda minutu,bez ikakvih"prljavih"misli,može zvati"sagriješila bludno"?To je bila alternativa praxitenu.Kome sam time naškodila?Reći ćete da tražim opravdanje,znam.

Ajde što si tako pesimisticna, na ispovijed i glavu gore! Zašto si predbacuje padove? Zato što ti je pala kruna š glave ili zato što si uvrijedila Krista?

Baš sam se prije pola sata ispovijedila(sve u radnom vremenu,ha,ha)...Imam odličnog ispovijednika.Inače,tražila sam jučer malo po netu o tome,vidjela između ostalog savjet don Damira Stojića,da se s tim grijehom može i pričestiti(naravno,s pokajanjem),pa naknadno ispovijediti...
A bilo me malo zbunilo pisanje na drugom forumu,gdje su me dvojica fanatika(nazvao ih tako moj ispovjednik)gadno izvrijeđala zbog spominjanja ovog.