Katolički odgovori

Ne znam, možda sam nerazumljivo napisala pa se nismo razumjeli meni je jako drago što si ovdje sa mnom i lijepo je što postojiš...
Ne, nije ničija "zasluga" biti u pro life kampanji, to je slijed događaja koji ne možemo promijeniti... Ja sam doživjela odbacivanje i emotivne traume od oca, vjerojatno me i želio kao dijete, ali sada u odrasloj dobi je prilično oštar i kako da to uopće opišem - ne osjećam obiteljsku ljubav...
Za mene je itekako razlika: popiti pivo i opijati se... Ja sam spomenula opijanje, a ne nikako pivo - dva. ... Možda je greška u komunikaciji, pa zato smo tu da ispravimo.
Za tetoviranje zaista prvi put čujem da je to stari katolički običaj kod žena iz Bosne i Hercegovine možda bi to na nekoj drugoj temi mogli pojasniti i iskristalizirati...
Ja zaista ne hodam svijetom braneći ljudima da žive kako žive, "za slobodu nas je Krist oslobodio", ali ta sloboda ne znači ... hm, razuzdanost, neumjerenost, neke poganske prakse i sl.

Guglaj pa ćeš vidjeti o tetoviranju bosanskih žena...a ovo glede piva:sjednem s mužem i naručimo pivu(veliku).Znam,da ih ima,ponegdje ponekih ljudi,koji će različito gledati na njega i mene.U prvom je slučaju poželjno,no u mom...žena,pa pije pivu...i to zidarsku...Tek mogu zamisliti,u primitivnijim,manjim sredinama,kako bi mi prilazili muški,misleći da sam,čim pijem pivo,"laka"...
Eto,kažem,neki su moji stavovi konzervativniji,ali ovakve me stvari mogu izbaciti iz takta.

Govorila sam zapravo prije o odricanju. Svi mi imamo neka mala ugodna zadovoljstva i bar nešto što život čini zabavnijim i sretnijim, ali mislila sam na trenutak kad u svojoj nutrini "odlučimo" radi nekog razloga (što drugima može biti ionako neki bezvezan razlog) - kad dakle odlučimo odreći se nečega. Radi Boga. Radi dugotrajnije sreće. Ili radi učenja samosvladavanja.

Tog ima u svim kulturama i gotovo svim religijama.

Za mene je iznenađenje, zapravo šok, kad otkrijem da se u današnjem svijetu u kojem je nepisano pravilo "hedonizam" (pogotovo kod onih koji sami promoviraju hedonizam), netko nečega radi viših ciljeva odriče.

Drugo, tetovirane žene u Bosni... Našla sam i to, ali objašnjenje je dvojako: u poganskim kulturama to je također bio običaj, a u Bosni s križevima i kršćanskim simbolima - kršćanski običaj... Pošto ne želim da to ostane samo igra riječima, piše u nastavku (don Stojić, fra Ivo Pavić...) da bi u današnje vrijeme prije konačne odluke o tetoviranju trebali uzeti u obzir kakve simbole stavljamo na sebe - i da li je to uopće za našu vjeru i potrebno.
Jer kod vas u Dalmaciji možda i prevladavaju još uvijek kršćanski simboli (nemam ništa protiv!), ali iskreno kod nas gore na sjeveru pak prevladavaju neki sasvim drugačiji znakovi - od neutralnih pa do posve sotonističkih...

Ne dao Bog da se opet vrate Turci koji će otimati djecu, pa da ih moramo označavati teško izbrisivim križevima u kožu krvlju urezanima, a Bog i, čini se, više cijeni unutarnje predanje - od vanjskih znakova pripadanja. (Makar i ja nosim križić na lančiću... )

Komentirat ću kratko dva članka koji spadaju u ovu temu, a koje većina medija prešućuje. Tiču se inicijative „Spasi me“ i pristupa zlostavljanim ženama što je inače jako važna tema.

Prvi je:
https://narod.hr/hrvatska/ante-deur-za-narod-hr-zasto-veljaca-umjesto-vrijedanja-katolicke-crkve-u-beogradu-nije-pruzila-podrsku-silovanim-zenama
-mišljenje predsjedničinog savjetnika, iskusnog branitelja i osobe koja živi po vjerničkom ključu

a drugi je:
http://www.hbz-vijesti.com/patoloska-mrznja-hrvatske-jelena-veljaca-preselila-se-u-beograd-necete-vjerovati-zasto/
-jedan od intervjua glumice koja je otišla raditi u „naprednu“ zemlju da iza sebe ostavi „zaostalu“ Hrvatsku

Kao moto mog komentara i ključnu poruku uzet ću citat pape Ivana Pavla II. koji na engleskom glasi:
„God has assigned as a duty to every man the dignity of every woman.“
Ili: Bog je postavio kao dužnost svakog muškarca dostojanstvo svake žene.
To je istinski kršćanski stav koji je od početaka takav, od Isusovog prijekora Židovima koji su htjeli kamenovati ženu preljubnicu, preko svetog Pavla koji piše „Muževi, ljubite svoje žene…“, pa preko srednjega vijeka kad su itekako i žene – redovnice propovijedale i davale savjete papama (npr. sv. Hildegarda) jer poganski je bilo u ženama gledati samo objekt, a to što se današnje feministkinje solidariziraju uglavnom s „vješticama iz srednjega vijeka“ te samo parcijalno vide sliku ondašnjeg društvenog statusa žene – ima veze najviše s jednim suvremenim fenomenom koji je poznat pod nazivom seksualna revolucija.
Koliko ona izokreće dostojanstvo same žene, dostojanstvo braka i dostojanstvo djece pisali su mnogi drugi prije mene, ne samo s kršćanskog gledišta…

Za nas je važno osvijestiti činjenicu da mnoge tzv. „poznate osobe“ u svijetu i kod nas koje mnogi mediji prikazuju samo parcijalno točno i uglavnom putem plaćenih, sponzorskih članaka žive u privatnom životu daleko od onog što za nas kršćane znači „dostojanstvo“. Tu se nađu ljudi koji na brak gledaju vrlo površno, „slobodarski“, „otvoreno“, kojima „papir ništa ne znači“, tu se nađu žene koje razmjenjuju svoje muževe kao što razmjenjuju skupu odjeću, tu se nađu „prijateljice“ koje zamjenjuju intimu za prijateljstvo toliko da im i gay-zajednica zavidi, i tu se nađu osobe koje misle da broj „fanova“ govori o relevantnost njihovog mišljenja, dok ni one same ne mare za obične ljude i za „normalan život“ već imaju svoje idole i uzore u sebi jednakima ili pak još gorima od sebe. Takve ne treba nasljedovati, niti im davati kune za njihove interesne fondove…

Zanimljivo je kako takvi aktivisti kojih ima među glumcima, pjevačima i ostalim estradnjacima svih žanrova uvijek se razotkrivaju zapravo sami, i prije ili kasnije žalac upiru prema Crkvi, tj. njenom moralnom nauku - tako da nam uz njihovu sve-prisutnost, medijsku eksponiranost i „popularnost“ masoni niti ne trebaju.

sinoć gledam o gay prideu u Splitu,"aktivistica"kaže,ima nas među vašim susjedima,porodici,svećenicima...
Eto,prije bi pregrizla jezik,nego ne spomenula svećenike.

Gledajući samo poruke s tog i takvih prideova, sve miriše ili vulgarnošću ili otvorenim provokacijama Crkvi.
Međutim, ako se takvo nešto događa i u samoj Crkvi, netko bi se trebao dobro posuti pepelom i konačno činiti pokoru i tražiti lijek (kao što je tražila Gospa u Fatimi). Evo što Ivica Šola piše samo nekoliko dana nakon pridea:
https://narod.hr/kultura/ivica-sola-kor ... alne-svrhe

Čitam upravo djela sv. Ivana Zlatoustog o čistoći i ljubavi... Piše koliko je čistoća izuzetno važna i da bez nje zapravo nema ni primljenih milosti niti darova Duha... Niti pravog prijateljstva s Bogom... Sasvim mi je jasno da je ljudska narav slaba i da u današnje vrijeme mnogi padaju na ispitu čistoće, ali može se i treba boriti u tim napastima, a ne opravdavati da je sve to naša psihološka slabost, da je celibat pretežak, da bi se trebali ravnati prema nekim "modernim" protestantskim crkvama koje su potpuno promijenile moralni nauk u zadnjim desetljećima.

U tom kontekstu dobar je i članak pape Benedikta:
https://www.vjeraidjela.com/benedikt-xv ... tavljanja/

Naša se Crkva zaista nalazi u velikoj krizi, u brodu koji se puni vodom zbog velikih valova, ali u Knjizi Otkrivenja piše da će sve završiti dobro.

Ionako mi je uvijek bila sumnjiva abdikacija pape Benedikta... A Šola...To je strašno.Puno sam svećanika upoznala,svega dvoje mi nisu bili baš,hm,ajmo reći,po mojim mjerilima podobni...nikad nisam vidjela nijednog homoseksualca,što ne znači da ih nema,neće se meni ispovijediti,ali da sam malo sumnjičava prema svakom,od tih priča jesam.To se treba iskorijeniti i to na drastičan način.Teoretski,mogao bi svećenik biti homoseksualac,ionako mu je zapovijeđen celibat.No,ni heteroseksualni svećenici nisu uvijek u tome "jaki"a kamoli ovi.
Nije celibat ništa posebno,pogotovo uz molitvu i pomoć Duha svetoga,izdržljivo je,nije to ipak kao žeđ ili glad.Morali bi biti dobro "testirani"prije primanja u svećenike.Kažu da ih se sve manje prijavljuje,no Isus je ionako rekao da smo "stado malo".A nekako mi se čini,da bi mogla doć "renesansa",kad se ljudi pogube u besmislu.
Samo,baš me sram prisutstva tog lobija u okrilju Crkve,i neugodno,kad me ateisti tim argumentima napadnu.No,rekao je Nino Raspudić nekidan na "5.danu",da je po najsveobuhvatnijem američkom istraživanju(mislim,40-godišnjem)u općoj populaciji(profesori,treneri,itd)ima 4-5%homoseksualaca,a među svećenicima 3%.Možda je,dakle,sve prenapuhano.

Ni ja ne poznam nijednoga takvoga, ali s kojom lakoćom ljudi osuđuju svećenike nije za povjerovati... I ovih dana što su sve pljuvački komentatori pisali o vlč. Ivici Berdiku po portalima, proglasili ga maltene pedofilom, samo zbog toga što je udaljen sa župe... A nitko da bi pročitao barem priopćenje do kraja, nepismeni agresivci, glavno da se tuče po Crkvi...
A i danas, kad su vjernici bili u velikom broju na misama i procesijama, koliko uvreda, svetogrđa i sramotnih ispada protiv ovog blagdana na raznim portalima - to administratori ne vide, onda će reći da nema napada na vjernike...

Kako da ne,naročito index,a i slobodna...Takve gadarije pišu,pune mržnje,a ako im odgovoriš,još tebe pobrišu.Pokušavala sam odgovoriti na tu hajku bez vrijeđanja(bar mislim),dolazile su mi zbog toga gadljive poruke na face,a nekoliko su me puta i prijavljivali,pa su me blokirali(prijetili prije toga,da će se udružiti,da me blokiraju)...Jedino,što mogu reći,da nisu svi ateisti takvi,kao i da su me na drugom katoličkom forumu pojedini fanatici znali isto izvrijeđati...

Nema slobode ni govora ni novinarstva, vidi se u čijim su rukama ti portali... Iza ekrana su svi oni jaki i misle da mogu svojim strogim kontroliranjem i prijetnjama promijeniti javno mišljenje, ali većina je još uvijek u našem narodu izvan dosega njihovog manipuliranja... Dok sam danas molila krunicu žalosnih otajstava, sjetila sam se tvog posta i pomislih kako se danas veće bitke vode na internetu nego u stvarnom životu, gdje se svi kunu u toleranciju i mir, a po fejsu provode teror...
Ima nažalost i među vjernicima verbalnih i emocionalnih nasilnika (točnije rečeno fanatika), jedno vrijeme sam i ja bila u takvom okruženju - ali to je vjerojatno kušnja koju trebamo preživiti da bi iz nje izašli jači i da bi bolje raspoznali plodove Duha.