Katolički odgovori

Ovo je okej, ali ipak ne bih potpisao tvoju izjavu da je seks nagrada za žrtvu.



Ja mislim, a ovo je usko vezano za moj navod da seks vežem za mistiku i "pravila", da je seks uvijek darivanje i da je upitno do koje mjere možemo reći da seks prije braka nekakvo "sebično iskustvo". Mislim da ovo ne stoji, već je seks uvijek darivanje i zajedništvo.

Tako da mislim da seks van braka nije sebičan, već grešan. Na kraju krajeva, ne možemo na temelju seksa suditi čitav odnos. Da li je Božja volja? Naravno da nije. Ali , prema mojem shvaćanju, ne zato što je takav čin sebičan, već jer je u sferama mistike s konkretnim pravilima danima od Boga.



Imam gotovo trideset godina i ne planiram još neko vrijeme ući u brak, jer se ne osjećam spremnim za odgovornosti muža i oca. Danas imamo mnogo komfora, ali i mnogo izazova. Spreman sam žrtvovati mnogo, ali pitanje je što bi te žrtve značile u praksi i nisu li samo izlika da riješim problem seksa.

Naravno, u velikoj sam opasnosti od bludnosti, ali brak ne služi da bi riješio taj problem.

Pozdrav Sinke,

Meni je, evo, trebalo 13 godina braka, 4 godina nakon početka obostranog obraćenja (supruge i mene) da polako uviđam, bolje rečeno dobivam što je intimni život među supružnicima i koliko je to uzvišen čin. Ja nisam nažalost niti znao što je predbračna čistoća niti ju vršio, ali poznajem neke parove koji su čuvali čistoću ili ju čuvaju. Divno ih je promatrati takve. Božji blagoslov je na njima...

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Nitko u to ne sumnja

Probajte pročitati encikliku Pavla VI "HUMANAE VITAE".

Osobno, mislim da je ta enciklika jako nedorečena, i čini se više kao korak prema završnom mišljenju. Dokaz tome je da je mnogi biskupi nisu željeli prihvatiti, a i danas nailazi na otpor u krugovima teologa.

Enciklika je puno rekla, a dosta toga se ponovilo i potvrdilo i u daljnjim dokumentima.
Ne znam koja problematika te zapravo muči i što konkretno smatraš nedorečenim?

Držim da u pojedinim sferama seks drži prevažnim, u drugim preslabim. Kao i biskupi koji su se usprostavili, mislim da je davanje partnera u sakramentu braka mnogo šire od konkretnog seksualnog čina. Jednako tako mislim da je na našu današnju seksualnu etiku prejak utjecaj srednjevjekovnog mentaliteta, perioda tijekom kojeg je Crkva doslovce naučavala da je u seksu zabranjeno uživati i da ga se mora obavljati hladno i bez strasti. Moramo prihvatiti činjenicu ne samo da je seks udoban, već i zabavan (što i jesmo prihvatili, ali kao da ne znamo što time mislimo).

S tim na pameti, mislim da je Humane Vitae važan dokument, ali objektivno mu nedostaje još mnogo toga da bude "fundament vjere". Primjerice, nauk o prirodnoj kontracepciji je kontradiktoran, jer ako je svaki čin kontrole začeča zao po sebi, tad je bilježenje ženinih perioda doslovce organizirani kriminal

Za sve koji žele više proučiti kritički osvrt biskupa na Humanae Vitae (mahom nauk o kontracepciji, za kojeg isto mislim da ga je potrebno nadograditi ) neka pročita "Winipešku Izjavu" (Winnipeg Statement) iz 1968.

Winnipeška izjava izjavljuje, pojednostavljeno, da je odluka bračnog para u svezi kontracepcije stvar osobnog izbora.

Međutim to nije nauk Katoličke Crkve.
Osoba uvijek treba slijediti svoju savjest, no ono što ovdje treba naglasiti je
dužnost vjernika da se ta savjest pravilno formira.
Ako njihova savjest nije u skladu s Crkvom (a u ovom slučaju nije),
onda oni trebaju istraživati ono što Crkva govori
(tj. čitati više, raspravljati više, itd.)
kako bi nastojali formirati svoju savjest u skladu s naukom Crkve.



Upravo suprotno, Krist nas uči "Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!" (Iv 15,12). Kako nas je to ljubio? U potpunom predanju: Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje." (Lk 22,19). Nema ljepšeg i strastvenijeg od takvog, potpunog darivanja.
Zato papa i naglašava da taj dar "postaje najviše evidentan kada par dođe do susreta koji ih stvara 'jednim tjelom'"(Letter to families 12)



Izraz "prirodna kontracepcija" ne postoji u nauku Crkve. Postoji kontracepcija (kondomi, pilule, spirale) i prirodno korištenje ritmičkim razdobljima (što nije kontracepcija, već slobodan čin koji ostaje otvoren životu i Božjoj volji). Dakle nije svaki čin kontrole začeća zao po sebi, to nikako nije nauk Crkve, to bi bio fanatizam ili izvrgavanje tog nauka.

Stvari nisu nimalo tako jednostavne. Da se radilo samo o tome, biskupi bi jednostavno bili ekskomunicirani.

Winnipeška izjava apostrofirala je da Humanae Vitae previše traži od laika, i zadire u njihovu intimu na nekonstruktivan način. Dok je naznačila da je kontracepcija štetna, jednako je tako dovela u pitanje odnos seksa u braku na način na kojeg ga je dotad Crkva doživljavala.

Postavilo se pitanje da li će seksualnost postati nešto temeljno u Katoličkom braku, gdje nepodloženost strogim pravilima može dovesti u pitanje pripadnost i vjeru Crkve. Ako uzmemo u obzir da Papa nikad nije reagirao na Winnipeg, iako je snažno odzvonio u teološkim krugovima, naznačuje da je shvatio njegove argumente. Nažalost, stanje se otad nije pomaklo.

Zato velim da je navedena enciklika više smjernica za daljnji razvoj od nekog stalnog mjesta u teologiji.



Sve je ovo u redu, ali ovo ne mijenja činjenicu da smo kroz povijest seksualnost gledali kao krajnje gnjusnu i odvratnu pojavu, čija je jedina svrha uopće bila prokreacija. S druge strane, potpuno darivanje u seksu je svakako poželjno, ali brak je nešto mnogo više od seksa.



"Prirodna kontracepcija" je termin iz seksologije, i odnosi se na metode izbjegavanja trudnoće bez upotrebe kemijskih ili mehaničkih sredstava. Dok se mi možemo izvlačiti kao da ne koristimo kontracepciju, radi se tek o terminološkim razlikama. Osobe koje primjenjuju "metodu ritma" da bi spriječile trudnoću, čine tako u kontraceptivne svrhe i ishod je jednak.

Jednako tako su kontraceptivne metode nesavršene, uključujući mehaničke, radi čega je svaka do neke mjere otvorena životu. S druge strane, napretkom znanosti možda uskoro uspijemo napraviti 100% kontracepcijsku metodu koja će biti prirodna (poput Persona-aparata) i tad je moguće dovesti u pitanje njenu otvorenst k životu.

Naravno, nemam namjeru dovoditi u pitanje nauk Crkve, niti ga izvrgavati. Što napominjem jest da je trenutna situacija slična kao kad bismo od Eskima tražili da održavaju Zakon Starog Zavjeta. Eskimi žive na polu, i ne mogu imati lunarni kalendar niti jutarnje/večernje žrtve. Mislim da nema smisla tražiti od ljudi da apstiniraju do 30 godine od seksa, jer se i ovo može protumačiti kao remećenje "prirodnog zakona". S druge strane, ne možemo im reći da se smiju seksati prije braka, jer nismo dobili Zapovijed da je mijenjamo, već održimo.

Moja najveća slabost u argumentaciji jest da nemam odgovora kako postići ovo.

U potpunosti si u krivu. Nauk o kontracepciji ima stalno mjesto u teologiji, još od otaca pa do današnjih dana.
Crkveni nauk je oduvijek kontracepciju držao nedopuštenom, i prije i poslije enciklike Humanae Vitae, to je službeni nauk Crkve.

U vezi toga preporučam i ovaj noviji pasus iz dokumenta FAMILIARIS CONSORTIO (Ivan Pavao II, 1981):

"Pavao VI. je ustvrdio da se nauka Crkve »temelji na neraskidivoj vezi između dvojakog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja«. I zaključio je ponovno ustvrdivši da valja isključiti kao zlo u sebi »u predviđanju bračnog čina, u toku njegova vršenja ili odvijanja njegovih prirodnih posljedica, svaki zahvat kojemu je svrha, ili put za svrhu, to da se onemogući rađanje novog života«. Kada bračni drugovi, tražeći pomoć u kontracepciji, dijele ta dva značenja koje je Bog stvoritelj upisao u biće muškarca i žene i u dinamizam njihova spolnog zajedništva, oni se ponašaju kao »suci« Božjeg nauma te »manipuliraju« i ponizuju ljudsku spolnost, a s njome, svoju vlastitu osobu i osobu svoga bračnog druga kvareći vrijednost njihova »posvemašnjeg« darivanja. Tako, govoru koji prirodno izražava uzajamno i posvemašnje darivanje supružnika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturječan govor, u kojem se više ne radi o posvemašnjem darivanju drugome: iz toga proizlazi ne samo pozitivno odbijanje otvaranja životu već i izopačenje unutarnje istine bračne ljubavi, koja je pozvana da bude dar u punini osobnosti. Naprotiv, kada bračni drugovi, služeći se neplodnim razdobljima, poštuju neraskidivu vezu između oblika sjedinjenja i rađanja ljudske spolnosti, oni se ponašaju kao »službenici« Božjega nauma i »služe se« spolnošću kao »uživaoci« u skladu s izvornim dinamizmom »posvemašnjeg« darivanja, bez ikakvog manipuliranja i izopačivanja."



Ovo je potpuno protivno Crkvenom učenju. Ne govori se o izrazima iz seksologije, već o crkvenom moralnom nauku. Npr. Abortus i spontani pobačaj mogu u biologiji imati isti naziv "pobačaj" i njihov ishod je biološki jednak, ali oni su moralno sasvim suprotni - jedan vodi u izopćenje, a drugi uopće nije ni grijeh.
Takva razlika je već pojašnjenja u gornjem pasusu, a "Familias consortio" dalje pojašnjava: "Korištenje prirodnim razdobljima uključuje prihvaćanje vremena osobe, ovdje ženskog ciklusa, a ujedno i prihvaćanje dijaloga, uzajamnog poštivanja, zajedničke odgovornosti, gospodarenja samim sobom. (...)
Na taj način spolnost se poštuje i promiče u svome uistinu cjelovitom ljudskom opsegu, a nikada nije »iskorištena« kao »predmet«".


Prirodna regulacija poroda ne može dovesti u pitanje otvorenost životu. Kada bi se gledala samo biološka "metoda" ona bi još i teoretski mogla biti iskorištena u istu svrhu kao kontracepcija (mada u praksi ne jer zahtjeva odricanje i periodičnu apstinenciju), no upravo zato Crkveni dokumenti oprezno upozoravaju na potrebu ispravnog stava i razloga za regulaciju začeća. Detaljnije o tome je na početnoj stranici.

Nisam u krivu, jer nikad nisam niti doveo u pitanje stalnost nauka o kontracepciji.

Koliko je meni poznato, niti jedan Crkveni Otac nije govorio o prirodnim metodama spriječavanja začeća, a mnogi su govorili i o isključivo prokretativnoj svrsi seksa. Jednako tako trebali bismo se zapitati da li pojedini zaključci koje su neki od njih naveli (primjerice, da su žene embriji muškaraca koji su se razbolili tijekom trudnoće) mogu biti mjerodavni danas.



Ovo je, nažalost, kontradiktorno, i jedan od razloga zašto smatram taj nauk manjkavim.

Ako se suzdržavamo u neplodne dane, na jednak način namećemo neravnotežu u "izvornom dinamizmu posvemašnjeg darivanja", jer seks nije nešto što bismo temeljem prirodnih zakonitosti mogli upotrijebiti isključivo za svoj užitak. Ako stavljamo oznake na kalendar isključivo da bi se seksali bez začeća, postavlja se pitanje gdje počinje njegova prokreativna, a gdje njegova unitivna uloga. Ne trošimo li sjeme uzalud ako mu onesposobljavamo da obavi svoju namjenu?

Ljudi bi sad mogli reći da je prirodna kontracepcija "otvorena životu", ali što zapravo pokušavaju reći jest da postoji relativno visok postotak mogućnosti začeća s tom metodom, i da je "otvorenost" zapravo njena nepotpuna učinkovitost.



Ništa nije protivno Crkvenom učenju- Crkva je dala dopuštenje da se primjenjuju pojedine metode ne bi li vjernici mogli kontrolirati začeće. Kontrola začeća u ovom slučaju znači njegovo spriječavanje.

Drugim riječima, možemo mi "bježati" koliko hoćemo u terminološke rasprave. Prirodne metode kontracepcije su dopuštene od strane Crkve, makar ih tako u Crkvi ne nazivali, i ovo je objektivna činjenica.



Ovo ne daje odgovor na moje pitanje. Što ako bismo napretkom tehnologije mogli jednog dana uvidjeti ishod spolnog čina bez stvari koje nazivamo "mehaničkim metodama kontracepcije". Tako bismo došli do poprilično zbunjujuće petlje za naš nauk: dobili bismo 100% učinkovito sprečavanje začeća, koje bi bilo u skladu s našim naukom. Tad dolazimo do pitanja intencije- da li bismo takav aparat "legalizirali" iako bi omogućio ljudima da nemaju djece u braku do kraja života, a da su oboje zdravi i u imovinskom stanju da ih imaju.

Pitanje je koliko dugo ćemo čekati na takvo što. Već sam spomenuo Personu, mali džepni računar koji je u stanju ustanoviti stanje žene s visokim postotkom uspjeha.

Treba nanovo napomenuti da sam protiv kontracepcije, ali mislim da je potrebno zrelije promisliti što zapravo učimo i zašto. Nije mi u interesu dovoditi u pitanje Crkveni nauk, ali čini se da je došlo do jedne kritične točke gdje moramo naći nove odgovore na nove izazove, kako u teologiji, tako i u praktičnom životu vjernika.

Crkveni nauk nije kontradiktoran, no čini se da ga nisi baš shvatio.
Papa baš naglašava i antropološke i moralne razlike između kontracepcije i samopromatranja, no vidim da ti i dalje usprkos tome upotrebljavaš izraz "prirodna kontracepcija", što pokazuje da nisi shvatio samu bit nauka.
Sjedinjenje u neplodne dane je sasvim prirodno i dopušteno kao i u plodne, a ti svejedno pitaš "Ne trošimo li sjeme uzalud ako mu onesposobljavamo da obavi svoju namjenu?" Naravno da ne, tako je Bog htio, da neka razdoblja budu plodna, a neka neplodna.
Stvoritelj je tako naumio, da ne rezultira svako sjedinjenje sa začećem, kako bi prirodno bili mogući razmaci između trudnoća.
Dakle uloga sjemena nije ni zamišljena da svaki put rezultira sa začećem. Sve ima svoju svrhu, samo mi ljudi možemo to izokrenuti na jednu ili drugu stranu.
Bog nam je dao razum da uočimo taj ciklus žene, i da se njime koristimo, ali ne sebično (opet po prirodi to zahtjeva odricanje). Dakle već po samoj prirodi ne možemo se time koristiti bez razloga, samo radi užitka, već da bi naše roditeljstvo bilo odgovorno. Kontracepcija je nešto sasvim drugo, kao što navodi i papa.



Nisi shvatio. Za Crkvu nema veze koliko je koja metoda uspješna ili sigurna. Recimo konkretno za to tvoje pitanje napretka tehnologije i hipotetsko 100% učinkovito prepoznavanje plodnih dana, nema zapreke u Crkvi za eventualno korištenje takvom metodom. Nije uopće bitna uspješnost, nego moralna ispravnost takve metode.
Ponavljam, Prirodna regulacija poroda, onakva kavu nam nudi Crkva, ne može dovesti u pitanje otvorenost životu. I sa 94% i sa 100% učinkovitom metodom potreban je ispravan stav i ispravan razlog za regulaciju poroda. Tu se radi o periodičnoj apstinenciji radi višeg cilja, odgovornog roditeljstva, za koje Crkva daje smjernice, tako da je nemoguće da se ljudima bilo kakvom tehnologijom omogući da nemaju djece do kraja života a da to bude odobreno od Crkve.

Poanta je samo da mi pokušavamo terminološki pobjeći od ideje da postoje metode kontracepcije koje dopuštamo, pa navodimo da uzdržavanje od seksa tijekom plodnih dana nije kontracepcija. Ovo je apsurdno, jer ako se par uzdržava, on iskorištava prirodne metode smanjenja mogućnosti začeća, i ovo je metoda kontracepcije, željeli je mi tako nazvati ili ne.



Ako unosimo sjeme u ženu znajući da će ga ona kasnije izlučiti kroz urin, postavlja se pitanje da li činimo jednako kao i Onan. A ovo je što se dešava tijekom organiziranog samopromatranja- i njegov konačan ishod.



Ne vjerujem da je neplodan ciklus žene napravljen da bi se moglo "odgovorno" kontrolirati začeće. Na kraju krajeva, uspjeli smo ovo doznati tek u novije vrijeme, a da ne spominjem da spoznaju o ženinom ciklusu dugujemo ljudima koji su u prošlosti radili patološka istraživanja koja nisu bila odobrena od Crkve.



Podcrtao sam navode u tvome cijenjenom quoteu koji su objektivno kontradiktorni. U prvome primjeru, veliš da nema zapreke u Crkvi kad bi se proizvelo kontracepcijsko sredstvo koje bi garantiralo 100% uspješnost bez problematičnih priroda za naš nauk. Drugi citat ti veli da takva tehnologija nikad ne bi mogla dobiti zeleno svjetlo od Crkve.

Ako takva tehnologija stigne na vidjelo, Katolički će parovi moći doslovce živjeti u skladu s Crkvom, imati seksualan život, a po želji čak zauvijek biti bez djece do kraja života. Tad ćemo se zapitati što ćemo dalje. Naš nauk je manjkav, ne zato što je kontradiktoran, već zato što nije dovoljno formiran u našu svakodnevicu. Zato velim da je prijeko potrebno napraviti nadogradnje istog, ne bismo li odgovorili na suvremene poteškoće i u teoriji i u praksi.

Priznajmo istinu- većina ljudi koji prate nauk imaju periodičnu apstinenciju radi kontrole začeća, što nije baš nekakav visok cilj, mada nije nužno niti nešto grešno samo po sebi. Pitanje je da li bi Crkveni Oci koji su govorili o plodonosnoj strani seksa pristali čak i na takav nauk.

šta je keks u braku toliko kompliciran?

Kada se shvati, nije komplicirano. Sve je jednostavno onome tko želi prihvatiti papino učenje.



Nikako, protuprirodno bi bilo voditi ljubav samo kada je moguće začeće. Ne treba ništa ni posebno gledati, jer tko živi brak već zna otprilike kada su ženini neplodni dani. Povezivati sa Onanom odnose u te dane jer znamo da sjeme neće rezultirati plodom je glupost. Isto tako i poslije poroda žena može npr. godinu dana biti neplodna, i opet znamo svaki put u tom periodu da odnos vjerojatno neće rezultirati začećem.
Ti kažeš "Ne vjerujem da je neplodan ciklus žene napravljen da bi se moglo "odgovorno" kontrolirati začeće", no priroda nam upravo pokazuje kako je Stvoritelj sve to savršeno napravio, ne rezultira svako sjedinjenje začećem, jer uloga seksualnosti u braku nije samo prokreativna. Isto tako potreban je i razmak između poroda, i na to je Stvoritelj mislio jer je žena poslije poroda prirodno neplodna duže vrijeme.

Opet, Bog nam je dao razum kojeg ne smijemo odbacivati ili zloupotrebljavati, već ga koristiti kao pomoć. Zato je dopušteno, a nekada čak i "obaveza" (kako je izjavio Karol Wojtyla) napraviti razmak između poroda, naravno ne kontracepcijom već povremenom apstinencijom u plodne dane. I na kraju, Krist nam je ostavio svoju Crkvu kako bi nam prenijela nauk o odgovornom roditeljstvu, i kako ne bi zabludili u sebičnost ili pak dezinformacije u vezi toga.