Katolički odgovori

Istina da je narušen autoritet, ali tko ga je uspio narušiti? Zar se sada djeca rađaju genetski programirana za neposluh starijima? Sigurno ne. Kako netko i dan danas može odgojiti svoju djecu bez šibe, a da budu poslušna i savjesna??
To sigurno nisu roditelji koji iz "ljubavi" u svemu popuštaju, nego ta djeca vjerojatno imaju čvrstu ruku doma - odlučnost, sigurnost, jasnoću i dosljednost...
A kako će djeca držati do autoriteta, ako mu roditelj na "prve suzice" popušta i povlađuje?
Kako će djeca poštivati oca, ako mu majka non-stop prigovara?
Kako će dijete postati društveno i samopouzdano, ako mu kod kuće svi naređuju i zapovijedaju, fizički kažnjavaju, a nitko s njim i u dokolici i u ozbiljnim stvarima - ne razgovara?
Kako će dijete slušati i cijeniti svog učitelja ili župnika, ako ih u njegovom domu svi ogovaraju i tračaju??

Ako neki župnik uvidi da mu je među djecom i mladima srušen autoritet, može biti siguran da u selu (među roditeljima, djedovima i bakama) vladaju gunđanja i klevetanja... Ili uspoređivanja - to može biti jednako destruktivno.

I još nešto: zar je strogost djetetu zabraniti kompjutor ili televiziju?
Pa ako je kojemu roditelju stalo do zdravlja svog djeteta, od vrtića će mu kontrolirati i naravno ograničavati vrijeme provedeno kao "couch potato"...! Pa djeca u 1. razredu znaju već reći da ih od puno kompjutora glava boli, ne mogu zaspati, ili imaju želučane probleme, a djeca koja igraju nasilne komp. igrice znaju imati uznemirujuće snove !!
A u crkvi ne mogu ni sat vremena mirno sjediti ! - tijelo traži kretanje, koje mu vrijeme provedeno pred elektronskim uređajima oduzima...

Nekad su rekli: šiba je jedna strana odgoja, druga je - mrkva... Nešto čime ćemo djecu zainteresirati, pridobiti, privući...
Ali to dvoje treba znati odabrati...

Adrijana pogodila si u srž problema. Ali jednu stvar ti moram reći, kao nadopunu - danas je cijeli sustav poriktan da smanji utjecaj roditelja na odgoj djece. Od osnovne škole na oglasnom panou čitam broj na koji klinci mogu nazvati ako ih roditelji zlostavljaju. A moji su mi balavci tada objasnili da zlostavljanje znači i povišen ton. I naređivanje da pospreme sobu kad ja to hoću, a ne kad oni to žele (a oni naravno nisu željeli uopće). U prvom srednje imali su u školi predavanja o zaštiti od spolnih bolesti i neželjene trudnoće. Ja sam imala stav da im tako rano uopće ne treba puniti glavu time, a osim toga znam da kondom ne štiti od spolnih bolesti i da je jako manjkav u sprečavanju trudnoće. Znam to iz drugih istraživanja a ne iz Dureksovih propagandi na koje nasjedaju nastavnici, i to čak i oni iz biologije. Ali roditelji koji nisu htjeli biti prisutni su završili na nekom popisu, dobili dosje valjda. Tako sam pristala da to odslušam s njima, a poslije sam im dala dodatna tumačenja, znanstvena i ona duhovna (sigurna sam da u srcu znate što Bog od vas hoće).
Toliko sam jadna ponekad da se pitam čemu uopće vjeronauk u školi ako se i glas vjeroučitelja ne čuje tako glasno kao glas ovih koji sve što je vrijedno potkopavaju i uništavaju...U (njihovoj) osnovnoj školi sam se pitala kakvi su to roditelji koji svojoj djeci ne mogu zabraniti zlo. U drugom srednje sam osjetila da mi izmiču konci iz ruku. Prijatelji su počeli dobivati sve više na značaju, a mi roditelji sve manje.
Ja nisam idealan roditelj (više sam loša nego dobra - nemam vremena za njih, puno radim itd.itd). Da jesam idealna mati onda ne bih imala problema s time da svoju djecu uvjerim u ispravnost svog stava. Nisam niti idealna supruga jer ne mogu muža uvjeriti da treba biti oštriji s njima. A ako ja vičem na njih a on na mene, onda bolje da sam šutjela.
Ali me doslovce razbjesni kad čitam UNICEFOVE propagande kako roditelji imaju pravo na pomoć u odgoju djece. Ta masonska organizacija nam daje samo odmoć, a ne pomoć.

Ponekad mislim kako bi trebala postojati škola za roditelje, jer rijetki su oni koji pročitaju koju knjigu o odgoju. U društvu roditelja sam se znala razilaziti u mišljenju, pa sam svoje stavove potkrijepljivala citatima nekih stručnjaka, ili se pozivala na neke knjige. Većina roditelja je ismijavala odgoj prema knjigama, argument im je bio...kako su naas odgajali kad su neki bili čak nepismeni.
Zato bih preporučila roditeljima da odu u Obiteljsku ljetnu školu na Jordanovac, koju organizira Jure Bosančić: vrlo kvalitetna predavanja istaknutih stručnjaka, radionice, mise i meditacije...za cijelu obitelj.

Najvažnije što se tamo može naučiti:
- djeca su nam od Boga darovana, nisu naše vlasništvo, moramo ih gledati kao osobe, poštovati ih, slušati ih, odgajati dijalogom, a ne monologom, poznavati njihove prijatelje, njihove želje, uvažavati njihove probleme (koliko god nam se činili banalnim)...i ako ne znamo drugačije...samo ih voljeti.
- kad osjetimo da nam izmiču konci iz ruku, moramo vidjeti gdje smo pogriješili...jesmo li se previše postavljali s visoka, jesmo li uvijek bili tu kad su nas trebali, jesmo li ih ikad pitali što im se ne sviđa u našem odgoju, jesu li zadovoljni s nama kao roditeljima, jesmo li im ikad rekli oprosti.
- kazne ne smiju prevladavati i ne smiju biti znak omalovažavanja njih kao osoba, nego samo znak njihovih pogrešaka. Dok su u kazni moraju osjećati našu ljubav, ne samo deklarativnu.
- uvijek mora postojati pravilan omjer između kazne i nagrade.

U takvom odgoju i šiba ima mjesto, ali samo u krajnjem slučaju...

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

DJEČIJI MEMORANDUM UPUĆEN RODITELJIMA

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što poželim. Ja vas samo iskušavam.
Nemojte u mom odgoju koristiti silu. To me uči da se sila jedino uvažava. Radije ću reagirati na uputu.

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze.

Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.

Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje ''pobjede''.

Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.

Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ''velikog lafa''.

Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

Nemojte da moje loše navike oduzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.

Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam što je pravo, a što krivo.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh.

Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.

Ne precjenjujte moje poštenje. Lahko me je zastrašiti, pa počnem lagati.

Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.

Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.

Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću tražiti negdje drugdje.

Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako budete odgovarali, uvjerit ćete se da samo želim da se bavite sa mnom.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. Sa takvim je teško živjeti.

Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.

Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tad ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.

Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške, zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.

Tretiraje me kao svoje prijatelje. Upamtite – više učim od primjera nego od kritike.

I PORED SVEGA, MNOGO VAS VOLIM, VOLITE I VI MENE


( ne znam tko je Autor,skinula s neta,) poucna prica..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Da,danas a tako nekada prije i saminismo voljeli kada riditelji povise ton..?
Nikome to nije drago...Ali,danasnja djeca sama strasno vicu ,vec od vrtica...sto nikada prije nije bilo..djeca se ne znaju igrati a da ne izmedju sebe vicu...? Zasto..?
Spremanje sobe...,je za svako djete radna navika...Ako vec od male noge ne ucimo nekim praviloma,tesko da ce od toga djeteta postati dobar covjek..vrijedan covjek..
Mi svatko u svojoj kuci imamo " pravilo obitelji" gdje svatko doprinosi onoliko koliko moze za nase dobro...Tako je vrlo vazno to djeci dati do znanja..

ne vidim da je ispravno da kazes da si jadna draga Ruta...Savrsenih roditelja i savrsene djece nikada jos nije bilo...Ti si onakva sto si dobila u roditeljskom domu,i sto si sama stekla kroz zivot...To se treba djeci objasniti..i dati do znanja..
A ni jedan roditej ne uci djecu necemu sto je lose,ili zlu...Zlo se radja u drustvu,i ono pocinje od drugih..Znam roditelje psovace,ali ipak su svojoj djeci branili psovati..

Da li netko trazi od tebe draga Ruta,da ti budes "idealna"Hm...?Mi trebamo imati ljubavi za njih...i cak i onda kada puno radis,moras biti spremna za djete,kada dodje po savjet i s pitanjem...to je najbitnije...
Mislim da je velika greska kada naucimo djecu ,da se boje oca vise nego majke..
Ja moju djecu nisam ucila,ali sam po cijeli dan bila s njima,a muz samo kratko,pa kada je nesto bilo problem bio je i tata ukljucen u to...a to je onda dobiovalo " strogost",ja bi vise rekla disciplinu...Da se neke stvari u obitelji moraju postivati,dotle dok zive u roditeljskom domu...i tako se djeca uce da se vise pokoravaju ocu u poslusnosti..

Duso,ja jos nigdje nisam cula da u odgoju sutnja pomaze...KOMUNIKACIJA je jedini spas i za djecu i za brak...Pa,kakvi bi mi bili roditelji,kada bi se unaprijed bojali njegove vike..?
zato na zapadu pokusavaju ponovno da uvedu " zabranu za nesto",kao kazna...
Ali s tim,da to bude vec uvrsteno u "pravala obitelji"
Zabrana se moze zdogovoriti unaprijed sdjecom,da djeca i sama prihvate da su zasluzili..
Jer i Bog nam je dao 1o Zapovjedi Bozji,pa ako zelimo da se spasimo,moramo svoj zivot tako ziveti,po tim pravilima..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Moje osobno iskustvo je da najvise pomaze...kada slusamo djecu sto zele..Vec od malih nogu...Jer s tim sto ono zeli,lezi odgovor za njegovu buducnost...
Samo,ako djete hoce uzeti drogu,sigurno da ne mogu u tome da ga podrzim...ili dok je malo isto tako,ima stvari koje nisu za dozvoliti..znaci s tim slusanjem moram mu objasniti,kako to nije dobro..i kakve posljeice to donosi..
Ako ja slusam djete,dajem mu primjer,a mi smo uvjek primjer djeci...u svemu...
Tako djete uvidi da ga slusam,pa onda i ono susa mene kada ja pricam...
Slusanjem mu pokazujem ljubav,a zelim da mi ono uzvrati isto s ljubavi...
Na stotine puta sam pogrijesila ,dok su mi tri kcerke bile u pubertetu...Aajmmmme,koji odgovori ,kritike i zelje...sve kontra mojega...Tu su na tisuce sati ulozeno u to...
Danas,se one smiju tome...i priznaju da je bilo dobro i ispravno tako...jer tko zna da nije bilo ,kuda bi dogurale...Danas se stvarno zahvaljuju zbog toga..
Cula sam od drugih,kako su moja djeca rekla...
"Nasa mama nas jako voli,ali nasa mama je jako stroga..."
I sama sam sebe dovela u to pitanje prije,da li sam prestroga...?Ali,danas kada cujem od njih,da je tako bilo dobro,i za to se zahvaljuju...onda mi nikakva pravila drugih,i nikakve knjige nisu potrebne...Jer sto odgovara mojem djetetu,ne odgovara tvojem..A nisu sva djeca u istim zivotnim prilika,jer ni svi brakovi nisu isti....Ima i losi brakova,ali brak ne smije biti zapreka da djete dobije dobar odgoj...
Svaka obitelj,svaki covjek,i "svako dijete je Bozji unikat"
Za svakoga drugo pravilo,druge zelje i drugo davanje...Djete je dijete Bozje..DAR...Bozji..
Slusaj ga sto ti kaze..i naci ces odgovor..!


( da vam kazem jos jednom,ja ne znam pravilno da pisem,pa uvazite to,molim..)

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Zašto su knjige dobre, ne zato da nam daju instant recepte odgoja, nego da nas nauče kako. Najbolja knjiga koju sam čitala završava rečenicom: "...ovo su savjeti o odgoju, a kako ćete vi odgajati svoje dijete, znate samo vi."
Odgajamo li dobro, znamo po posljedicama. Kad npr. kod djeteta prepoznamo svoje loše postupke, ružne riječi ili psovke, red je da ih sami ispravimo, jer dijete uči oponašanjem nas odraslih.
Primjer molitve. Neće dijete moliti ako mu samo kažemo neka moli. Bolji je način da u zajedničkoj molitvi prikažemo Bogu svoje potrebe. Pa kad ja velim: da mamu ne gnjavi šef, da tatu slušaju đaci, onda oni dodaju...da braco dobije peticu u školi, da mene ne tuku prijatelji...onda saznam kojekakve detalje koji djecu muče, a inače mi možda ne bi ni rekli. Takav primjer daje djetetu poticaj da se i samo kasnije u životu u teškoćama obrati Bogu za pomoć.
Nećemo dijete spriječiti ako mu samo kažemo nemoj se drogirati, piti, pušiti. Ja sam svojima dala da probaju alkohol pa su mi rekli zašto ljudi piju kad je to tako odvratno. Pitala sam ih jeli koji zapalio cigaretu, svi su priznali i rekli da im je bez veze. A za drogu su rekli da oko škole šetaju neki i nude im, ali da svi bježe od njih.
Primjer zašto treba slušati dijete: Klinac se popeo na neku uzvisinu i skočio, sav se polomio. Kad su ga pitali zašto, rekao je...pa ja sam rekao mami da želim letjeti. Ovo je radikalan primjer, ali treba slušati što oni žele. pa ih usmjeravati koje se želje mogu ostvariti, a koje ne smiju.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Hvaljen Isus. Ja imam 5 sinova i nisam se držala baš one "šiba iz raja" jer prvo, Sv. Mihael je Adama i Evu istjerao iz raja plamenim mačem.... a desilo se da sam šamar dala djetetu i ispostavilo se da je nedužan. Zato sam više polagala na povjerenje i prijateljstvo, uvjeravajući djecu da Isus sve vidi i da plače kad su zločesti, kad lažu. S tim sam više postigla nego li grubošću. Drugo djecu se ne može prevariti, oni vide kakvi smo mi odrasli i kopiraju nas, ne vrijedi djetetu braniti pušiti npr ako mama ili tata puše. Ili nemoj psovati a tata psuje ili mama . Primjer je najbolji učitelj a onda pošto ni mi nismo roditelji savršeni to treba priznati djeci, i reći da očekujemo da oni budu bolji od nas. Kada djeci priznamo svoje mane oni lakše prihvaćaju odgoj da oni budu bolji.

Da u pravu si draga Ozana...Krivo sam se izrazila,u predhodnom postu...sto se knjige tice..
I sama uvjek sam mnogo citala i kroz knjige dobivala poticaj..i citam i danas...
Kniga moze biti na korist,kao i savjet drugih,ali je odlucujuce ono sto roditelj primjeni u odgoju..

Ovo je mali,ali zlatni primjer,koji kaze mnogo....Hvala ti..draga sestro..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Leja, ja svoju djecu silno volim, od malena su imali povjerenja najviše u mene. Silom prilika, jer rođeni su u ratu, a muž je dugo bio mobiliziran u HV, za sve su se utjecali meni. Imali su radne navike, pospremali su, pomagali su, učili su, sve nesuglasice smo rješavali i imali u mene neizmejrno povjerenje. Radim jer moram, ne idem po kafićima, nikada nisam bila u fitnes centru, kao što druge žene idu. Ne idem niti doktoru, iako zdravstvenih problema imam jako puno, slušam patera Tomislava Ivančića koji kaže da treba vjerovati u dobro, pa će i biti dobro sa zdravljem. Idem samo na posao i u crkvu.
Problem koji je nastao je njihova neposlušnost koja je započela prije godinu dana. Ja sam zastarjelih shvaćanja, to što im ja pokušavam prenijeti ne uvažava u životu nitko, drugi roditelji su bolji jer dozvoljavaju sve, baš sve...
Ne znam zašto ovo pišem, očekujem li pomoć na forumu ili samo razumijevanje. Dapače, izgleda da sam jedina koja ima problema s djecom, svi drugi uspijevaju odlično. Iskreno ću reći da mi je drago zbog toga, iako se nemam čime pohvaliti na polju roditeljstva. Vrlodobri su gimanzijalci, ali je to daleko ispod njihovih realnih mogućnosti. Izlaze do kasna, zaljubljuju se...nekim roditeljima bila bi to dobra vijest, ja mislim da je to još puno prerano. Sobe su im kao da je atomska bomba pala u njih. Možda je moje nezadovoljstvo plod mojih sebičnih ili prevelikih očekivanja od njih? To ostaje da ispitam sama s pouzdanjem u Boga.
Za šibu je ionako prekasno...bila iz Raja ili ne. Iako nisam protiv šibe, kad ne ide drugačije.
Imate u medijima priču o 16 godišnjakinji koja je prijavila oca koji ju je istukao. CZSS smjestio je u dom i za godinu dana vratio istom tom nasilnom ocu - trudnu.

Draga Ruta,tvoja djeca samo pokazuju da postaju odrasli...To sve sam prosla, pogotovo ona recenica..."zasto opet ja,zasto ne ona.."? ili " zasto ja to moram ..?"
To je nemgoce da se izbjegne...ma da dobro znam sta zelis reci jer i mene je to strasno smetalo,ipak im sa strpljenjem moras objasniti i dati vremena...
Nista drugi roditelji nisu bolji,to ces dobiti nazad...kada dobiju svoj kruh u ruke..Tek tada cu poceti da ti zahvaljuju sto si ih poucavala i trazila radnu naviku od njih...


Ahaha..draga sestro..." dobro nam dosla u klub,staromodnih odgojitelja"Ja bi rekla da si na pravome putu..Nitko nije uspio "odlicno" BEZ MUKE...i STRPLJENJA KOD DJECE...
To sto se u svijetu vidi to je samo maska..na pojedinoj djeci i roditeljima...
danas nema roditelja koji nemaju problema s djecom...
I vjeruj mi da su djeca...usudit cu se tako reci... "uvjek bila ista.." Za djecu se s narastaja na narastaj prica kako nisu dobri...?He,a i nasi stari nisu bili dobri...starima..!

Sada u tim godinama pokusavaju svasta,i najcesce greske koje prave na njima se uce,da budu sami kovaci svoje srece..



Pa,bolje da padaju bombe po nasim sobama nereda...nego po ljudima...I tako je bilo kod moje djece...a tek njihove stvari u ormarima i radnim stolovima...garderoba,pribor..muzika...pravi kaos...
Za par godina ce to sve drugacije biti...Jer kod mame u hotelu ugodno se zivi to svi isprobavaju...Samo ti njima objasni njihove duznosti i pravilo kuce,kako je svatko za nesto zaduzen..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Uh ljudi moji pa ja sam ovdje izgleda najmlađi a i ja imam četiri sina i curicu , a pošto je najstariji sin s nepunih 13 godina a najmanji ima dvje i pol, mene očito problemi tek čekaju a ovdje savjeti stvarno sipaju i hvala vam na tome . Što se tiče problema sa djecom , ma mislim da smo svi mi ovdje optimisti pa vidimo češće lijepe stvari kod svoje djece a to je dobro , to znači nadu i vjeru u Boga! Pozdrav...

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Ovo uvijek volim čuti od roditelja koji su to prošli...
Njihova razrednica rekla mi je da dođu k sebi na fakultetu.
Znači još malo...
Jedino što me muči kako ću s najmanjim. Imat ću pedeset i šest godina kad njega "lupi" pubertet . Tješi me
pomisao da nas Bog optereti točno onoliko koliko možemo podnijeti.

Alojzije, što je djece više to su bolji.
Meni je najmanji, trogodišnjak, veliki blagoslov. Kad se s velikima isposvađam, on nas miri. Putem njega dolazi neka neizreciva milost na sve nas.

Hvala ti dragi Alojzije na otvaranju ove teme...Dobar naslom,moze se svasta pisati...Hvala.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Što je pubertet? Faza odrastanja, gdje dijete želi razviti svoje stavove, pa ako su oni drugačiji od naših, dolazi do pucanja. Ako mu kažemo bit će onako kako ja kažem i gotovo, raskida se povjerenje i kad mu zabranimo npr. izlazak, on će otići s riječima...ja idem i baš me briga za vas.
Ja sam svojima objasnila koje su stvari za mene bitne i gdje neću nikad popustiti. To je škola, učenje i sv misa. Ostalo mogu birati. Svaki dan moraju odraditi:
- obveze...to je učenje
- dužnosti...to su kućanski poslovi, koje zajednički rasporedimo svim članovima obitelji uključujući i mene i muža
- razonoda...tu se raspoređuje tko će koliko biti za kompjuterom, što će se gledati na TV-u, nogomet, igra i sl.
Zanimljivo je kako stariji ispravljaju mlađe, ako negdje žele prevariti u redoslijedu, čak su rigorozniji nego ja.

E sad, zašto dva starija sina nisu nikad lupala vratima, ni vikala...ne znam. Bila sam jednom na sistematskom pregledu kod doktora i kad sam mu rekla da imam četvero djece i da je najstariji u gimnaziji...on onako usput primjeti...a sad je faza lupanja vratima. Kad sam mu rekla da ja ne mogu ni zamisliti da mi moj sin tako reagira, rekao mi je da će tu doći do zakašnjelog puberteta. Međutim on sad ima 25 godina i nikad nije bio u toj razornoj fazi puberteta.

Ovaj treći je ušao u te godine i ima ispade bijesa, nezadovoljstva, povlačenja u sebe, imamo česte rasprave o svrsishodnosti nekih za njega glupih stvari. Često pomaže da sve okrenem na šalu, da ga pokušam nasmijati, a ako ništa, onda velim, hajmo se pomoliti za brata da ne bude tako ljut....to ga uvijek razoruža...

A sad ću i ja kao ruta...što me čeka s ovom najmanjom...već sad vidim da je jako teško odgojivo dijete, a što će tek biti u pubertetu...

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja