Katolički odgovori

Nisam se odavno javljala a znam da nekima nedostajem, šala naravno
Jutros u 8:49 na svijet je došla malena Rita, dugo očekivano i moljeno dijete koje su moja rodica i njen suprug uz božji blagoslov i pomoć liječnika dobili iz prvog pokušaja IVF.
Toliko sreće,radosti,ljubavi.
Bog je ljubav
Ostajte mi dobro

Bog je ljubav, a pod svaku cijenu imati dijete nema veze sa ljubavlju. Crkva naglašava da ne postoji "pravo na dijete", već naprotiv pravo djeteta "da bude plod posebnog čina bračne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude poštivano kao osoba od trenutka svoga začeća".
Ako par želi dijete protiv prirodnog zakona, u izravnoj pobuni protiv nauka Crkve, tim činom odbacuje Boga i njegov naravni zakon koji je postavio. Tako nešto nije Božja nego njihova volja, učinili su objektivno težak grijeh da dođu do svog cilja.
Dijete nema baš nikakve krivnje za to i Crkva se zalaže da svako dijete začeto umjetnom oplodnjom bude prihvaćeno s dostojanstvom i ljubavlju, bez obzira na grijeh roditelja.

Po kojoj cijeni?
Po čemu ovo dijete nije poštivano od samog začeća?
Volju za djetetom u srce nam usadi sami Bog, voljela bi da mi pojasniš kako je onda to volja supružnika a ne Boga?

poštivano je ali samo kao embrij koji ima najviše šanse da se "ulovi" da je kojim slučajem embriolog procijenio da su drugi embriji malo bolji ovo dijete nikad ne bi bilo rođeno.

Konkretno ovaj slučaj.5 folikula iz kojeg su dobivene 3 jajne stanice.od 3 jajne stanice 2 uspješno oplođene i obadvije blastice vraćene u maternicu.jedna se nažalost nije uspiješno smjestila u maternici i nije se nastavila dijeliti.a druga je Rita ☺
E sad, vi ćete navoditi opet neke svoje statistike o broju stanica,embrija i ostalog.al ja ne govorim o statistici nego o djetetu koje je razveselilo mnoge i koje je htijeli vi to priznat ili ne isto dat božji kao i dijete nastalo u klasičnom spolnom odnosu po pitanju plodnosti fizički zdravog para .

Dijete je dar pa makar začeto u bilo kakvoj situaciji nedostojnoj Božjeg nauma stvaranja (pa čak i npr. u preljubu, silovanju, svako to dijete prihvaćamo s dostojanstvom i ljubavlju, ono nije nimalo krivo za grijeh roditelja). Grijeh je na roditeljima, koji možda pomalo očajnički, pod svaku cijenu žele imati dijete i onda "zažmire" na moralnost. Protivljenje Božjem zakonu nije volja koju nam usadi sami Bog. Naprotiv, stav Crkve je, da ne postoji pravo na dijete pod svaku cijenu, već da postoji pravo djeteta, da se rodi kao plod bračnog čina svojih roditelja te pravo, da ga se prizna kao osobu od trenutka njegova začeća.

Hipotetički postoji mogućnost da se MPO omogući sa oplodnjom samo jedne jajne stanice - ali znanstveno to danas nije slučaj. Danas se naime u MPO preporuča prenošenje samo jednog ili dva zametka u maternicu, ali ne zbog neke brige o dostojanstvu novih živih bića, već zato što ni roditelji ni doktori ne žele višeplodne trudnoće, tj. rođenje više djece odjednom. Neovisno o tom redovito se oplodi više jajnih stanica i izabiru one "najuspješnije" oplođene.
Svatko tko odluči imati dijete usprkos Božjem prirodnom zakonu, misleći da ima "pravo na dijete", dobro zna da ulaženjem u taj postupak prihvaća da će možda neki ljudski život -u stadiju zametka- biti žrtvovan za taj njegov cilj. Da se to pokuša ublažiti, u MPO terminologiji se umjesto termina "embrij" forsira pojam "predembrij", koji kao ne bi imao prava ni dostojanstvo embrija. No ljudski život razvija se kontinuirano od trenutka začeća, tada je upisano sve o toj osobi, kakvu će boju očiju imati, kakve crte lica, hoće li biti muško ili žensko, naime ljudski život počinje začećem.
Prihvaćanjem MPO par svjesno prihvaća i smrtnost ljudskih embrija koja prati in vitro oplodnju, kako u procesu oplodnje tako i kasnijih spontanih pobačaja.
Takvo manipuliranje embrijima, ljudskim životima, je nedopustivo ne samo za vjernike, već i za sve ljude, pa i ateiste, koji su svjesni činjenice da život počinje začećem. A za vjernike je još neprihvatljivo stavljanje svoje volje iznad Božjeg nauma, misleći da je to ono što će mi donijeti sreću.

Ovdje je, po mom mišljenju, najveći problem stav Crkve da je "oplođena jajna stanica" ljudsko biće. Ako se dobro sjećam satova iz biologije, oplodnjom jajne stanice dešava se (naravno, ako je sa oplodnjom sve u redu) da se ta stanica počne dijeliti na 2 - 4 - 8 - .... stanica, koje su jednake prvotnoj, a tek se prva diferencijacija (početak razvijanja različitih dijelova od kojih će kasnije nastati različiti organi), dešava dosta kasnije. Poznajem stav Crkve o abortusu, koji mi je razumljiv a najvećim dijelom se sa njime i slažem, jer se radi o ubojstvu embrija, koji je već dobro razvijeno ljudsko biće. Ali oplođena jajna stanica daleko je od stanja embrija, pa bi tu Crkva ipak trebala po mom mišljenju proispitati svoje stavove, te ne nazivati ubojstvom oplođene stanice do stadija prve diferencijacije stanica.

Možemo relativizirati poput bivšeg ministra Rajka Ostojića "da život počinje rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće", odnosno svatko može smatrati što i kako kome paše. No i dalje ljudski život počinje začećem, a ovdje ponavljam što sam već napisao:

"Učiteljstvo Crkve naučava pravo na život od samog začeća, naučava da je ljudski život neprekinuti tok od svojega početka, da tu nije u pitanju neko zasebno učenje Katoličke crkve, već da je u pitanju temeljna vrednota.

Moderna biološka i medicinska postignuća govore da je začeće jedini presudni trenutak u nastajanju novog čovjeka. Tu je određen genetski zakonik, svojstvo i obilježje nove osobe. U tom su trenutku unaprijed određena svojstva novog pojedinca: boja kože, očiju, kose, izraz lica, tjelesni izgled... U tom trenutku novi je pojedinac, čovjek, određen konačno i nepovratno.
Sva novost nakon začeća sastoji se u razvijanju i dozrijevanju novog bića. Kasnije više nema nikakve bitne promjene, nikakve genetske izmjene. Zahvaljujući urođenom počelu usmjerenosti određenom cilju, započeti će život proći od zigote preko fetusa do odraslog čovjeka, samo ako ga nešto ili netko na tom putu nasilno ne spriječi.

Ostvariti oplodnju, začeće, znači ostvarili novo ljudsko biće. Možemo ga zvati embrij ili ljudski embrij ili plod, to mu ne
mijenja narav, samo mu označuje stanje tek početnog razvoja, taj je embrij već sada ljudsko biće.

Nadam se da će ovo šire objašnjenje koristiti da se ne vraćamo stalno na ista pitanja. Stav Crkve je da život počinje začećem, no to nije samo stav Crkve, već je i Etičko povjerenstvo Petrove bolnice jednoglasno dalo isti odgovor, a znanost je sve više u mogućnosti proučavati najraniji razvoj čovjeka."

Jasan mi je trenutni stav Crkve, koji se vodi za stavovima pojedinih znanstvenika, ali kako znanost napreduje, mozda je vrijeme da se stavovi pocinju mijenjati. Pri tome naglasavam da nikako ne prihvacam ubojstvo covjeka, nego na definiranje kada oplodjeni zametak u stvari postaje ljudsko bice (i pri tome je znanstveno dokazano - kloniranjem ovce Dolly - da novi zivot ne mora iskljucivo nastati spajanjem muske i zenske spolne stanice - dovoljna je samo zenska ).

Definitivno se ne slazem sa izjavom ministra Rajka Ostojica, zapravo je njegova izjava sramotna s obzirom na to koje je struke, ali smatram da ce se vrlo brzo otkriti trenutak koji obiljezava nastanak zivota, i gdje se moze govoriti o ubojstvu.

a nego što je nego ljudsko biće?evo wiki biologija-"Začećem nastaje oplođeno jajašce koje ima 46 kromosoma, 23 od oca i 23 od majke. Ta stanica sadrži složen genetski nacrt svake pojedinosti poput spola, visine, boje kože itd" Znači već u prvoj stanici sadrži sve bitno, e sad to što bi ti htio da se čovjekom zove netko tko ima određeni broj stanica to je drugi par rukava.Evo ti i medicinska definicija-"Embryo-In this stage of HUMAN development, the HUMAN is highly undeveloped." Evo prika jel sad vidiš koji medicinski termin se koristi za tu "jednu stanicu" ako ne vidiš evo ti velikim slovima HUMAN.Znam misliš da ne zaslužuje taj naziv ali dok se brojači stanica ne dogovore za neki drugi naziv to će i dalje biti Human ili ti ga ljudsko biće.E da i bilo bi lijepo da nadodaš u ovom dijelu "najveći problem stav Crkve da je "oplođena jajna stanica" ljudsko biće" da to nije samo stvar Crkve već kao što vidimo to je i stav stručnih ljudi iz područja koje se bavi embriologijom.

Ma sve je to u redu, naravno da pise "human" jer se radi o ljudskoj stanici, a ne o stanici planinske divokoze. Ali ne mogu se ne podsjetiti ponovno satova biologije. Pa se sjecam dijela pocetnog dijeljenja, ponekad se desi da se na samom pocetku, dok se stanice nisu pocele diferencirati, jedna ili dio odvoji iz nakupine, i time nastanu jednojajcani blizanci. Dvije potpuno razlicite osobe, iako genetski iste. Takodjer, jedna od metoda IVF oplodnje ne oplodjuje vise jajnih stanica, nego samo jednu, te nakon pocetne diobe jednostavno odvoje dio stanica i zamrznu ih "za poslije". Logicno pitanje koje se postavlja, ako su sve stanice "na hrpi" zigote, radi se o jednoj osobi, a ako se samo jedna odvoji (prirodnim ili umjetnim putem), nastat ce dvije razlicite ljudske osobe (samo genetski jednake) - kako mozemo onda govoriti o oplodjenoj jajnoj stanici kao osobi, kada to potencijalno mogu biti i 2,4,8,... razlicitih osoba. Ili opet samo jedna. Jedini logican zakljucak je - da se osoba - covjek, ipak stvara malo kasnije, drugim procesima, a ne samom oplodnjom jajne stanice

Molim forumase da ovo shvate kao filozofsku raspravu, a ni pod razno kao neku provokaciju.

Jasno je da ljudski život počinje začećem, to nije samo stav Crkve. Etičko povjerenstvo Petrove bolnice je konkretno na upit Ustavnog suda vezano uz MPO odgovorilo da život počinje spojem muške i ženske spolne stanice, tj. začećem.
Želja da se opravdaju postupci MPO, abortusa, i druge manipulacije ljudskim bićem ne utječu na tu činjenicu. Za nekoga će tako život početi implantacijom embrija, razvojem organa, mozga, osjetom prvih pokreta, rođenjem, prvim plačem, itd. Međutim život počinje začećem, a ono što još nije razvijeno kod čovjeka u nekom stadiju će zbog jasne genetske usmjerenosti sigurno biti razvijeno - ako se nasilno ne prekine.
Nije točno da embrij nema ljudskog dostojanstva jer se još može podijeliti u dvije genetski iste osobe kao kod jednojajčanih blizanaca ili umjetno kloniranjem. To nema nikakve osnove, ukratko, tehnički govoreći danas se i tebe može klonirati, "podijeliti" na dvije genetski iste osobe, što ne utječe na tvoje dostojanstvo kao osobe.
Katekizam KC stoga beskompromisno poziva: "Ljudski život mora biti cijenjen i štićen bez ograničenja od časa začeća. Ljudskom biću moraju od prvog časa postojanja biti priznata osobna prava, među kojima i nepovredivo pravo svakog nedužnog bića na život." (2270)

Ok. Zivot pocinje zacecem, ali ne nuzno samo zacecem. Znaci da bi za Crkvu mozda bila prihvatljiva metoda umjetne oplodnje oplodnjom jedne jajne stanice i kasnije odvajanja jedne ili vise podijeljenih stanica zigote?

Pa pošto smo utvrdili da ta stanica pripada ljudskoj vrsti i da je to ljudsko biće u razvoju nije li malo bolesno čačkati iglama po njemu dok je u najranjivijoj fazi razvoja?E sad ti tu ubaciš pojam "potencionalno" pa ta ljudska stanica potencionalno može biti i bubreg,uho,nos itd ako se idemo malo igrati sa njom i neće nikada postati čovjekom ali činjenica i dalje ostaje da je ta stanica pripada ljudskoj vrsti i da je to početak razvoja čovjeka a to što će netko raditi od nje je drugi par rukava.I jel može odgovor kada i kojim procesima se stvara čovjek?Jel možda prvi proces stvaranja čovjeka oplodnja ili?

da ne nužno začećem može i kloniranjem ali možemo li onda dobiti čovjeka?Ili se Bog pobrinuo da se to nikad ne dogodi?