Katolički odgovori

Ovo pitanje je tako formulirano da čovjek svašta može pomisliti...

Pa, izgleda da je... , ali hajde da budem malo jasniji. Spolni odnos mora biti: izraz ljubavi supružnika, te njihovo uzajamno darivanje i otvoren životu.
Ovaj o kome pitam je teoretski takav, no ako razmislimo, on nije dobar, jer može postati i nešto što više nije samo iz ljubavi, nego može postati i nešto i požude i strasti što nevalja, a i "nema života".
E sad, molim da mi odgovorite:
grješim li ili je tako?
Je li taj odnos dozvoljen?
Hvala

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

A kako će onda ti isti supružnici dopustiti Bogu da ih iznenadi nakon dužeg vremena ako se "uzajamno ne daruju"?
Oni mogu prihvatiti svaku medicinsku pomoć koja se, kako se to lijepo kaže, "ne protivi dostojanstvu osobe, pravu začetoga djeteta i svetosti sakramenta ženidbe".
Ali je dijete prvenstveno Božji dar.
Zato vjernik zna da se može utjecati Gospodinu i kad sve lađe potonu.

Oni bračni parovi koji su nesretni zbog neplodnosti zbog toga ne bi trebali ni sebe ni Boga kriviti.

*

Ne znam, ali kroz takva pitanja čini mi se da previše shvaćaš vjeru samo kao nekakav skup propisa i zabrana, a previđaš veliki prostor slobode koji nam Bog daje. "Propisi" u vjeri samo imaju svrhu zaštititi tu slobodu od zloporabe i braniti dostojanstvo čovjeka, a ne lišavati vjernike životnosti, ljubavi i radosti...

Da, to je točno, i lijepo napisano, hvala na odgovoru!
A što se tiče onog što ste rekli o mom shvaćanju vjere, bez brige, shvatio sam da čovjek držeći se vjerskih zapovijedi i pravila dobiva slobodu djeteta božjega, a gubi samo bijedu, ropstvo i tamu grjeha.
Koliko ga god sotona želi odvesti u "slobodu".

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"