Hmm, tesko da sam pronicljiv na ovom polju. Iskreno, jako tesko procjenjujem ljude. Tu sam cak ozbiljno zakinut. Duhovni boj je odlicna knjiga i sjecam se kao sad, kad sam razmisljao hocu li kupit Duhovni boj ili Jacques Philippe, Unutarnja sloboda. Zbog jednog citata kojeg sam nasao na netu sam se odlucio za Unutarnju slobodu (nisam imao para za obe hehe). Kasnije sam kupio i duhovni boj. No, Lorenzo Scupoli tebe nije poznavao, kao sto ni mene nije poznavao, a isto sam u njemu nasao opis sebe. Nisu to opisi "vrste" ljudi kao sto smo mi. To je realnost i opis svakog covjeka. Nemoj se osjecat prozvana sto sam ti napisao da si ohola. Svi smo mi oholi, ili kako kaze sv. Josemaria;
Ne zavaravajmo se: To je najveće zlo i početak svih zabluda. Borba protiv oholosti mora biti okorjela. Nije to bez razloga kad se kaže da ta strast jenjava tek jedan dan poslije čovjekove smrti. Sv. Josemaria Escriva "Susret s Kristom"Dakle oholost je pocetak svake zablude. Oholost je korijen svakog grijeha. Pa prvi grijeh je bio oholost. Zanimljivo kako je odmah nakon tog grijeha defacto uslijedila zabluda, sto Biblija prepricava;
Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih. Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo. Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.a ti (i svi mi) zorno demonstriras;
moram napomenuti da kad sam isla kod doktora nije mi palo na pamet da nudi nesto 'pogresno' jer on je struka i stav mi je bio kao i inace kad idem kod dr radi necega...Tipicno ljudski.
I Adam je vjerovao zeni, pa nije mu palo na pamet da ce mu nudit nesto pogresno. Joj, ta Eva!
Dosta sale! Tvoj grijeh je tvoj grijeh. Treba dakle pogledat istini u oci. Dakle kad Gospodin kaze;
Ivan 8,32 Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditiOn ne govori o istini o 9/11, teologiji, dogmama ili istini o;
"zaboravila sam da smo ja i Bog na samim pocecima bili skupa"
Da, istina je da si zaboravila i istina je da sve sto imas i sto si ikad imala si primila, da nista nisi zasluzila svojim naporima vec si SVE primila na dar (1. Korinćanima 4,7 Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?). Tako da si dobro primjetila da ne zasluzujes dobro, kao sto ga nitko ne zasluzuje. Ti primas od Boga na dar - svako dobro u svom zivotu.
Gospodin govori o istini o tebi. Jedino me istina o meni moze oslobodit. Nista drugo. A prihvatit istinu o sebi je jako bolno, jer se susrecemo sa svojim egom, koji je lazan i umjetan. Zasto sam uopce poceo pricu o istini? Jer si napisala;
kao intelektualac mi je neugodno priznati da se nisam uopce bila uputila i olako pristalaTj. dozivljavas se kao nesto ti nisi. Ovde treba bit oprezan i shvatit da ti mozes bit intelktualac, ali ako sama sebe percepiras kao intelektualca lose ti se pise ukoliko te ne prati velika poniznost, jer dajes prostora oholosti. A sto je to oholost, i sto to oholost gradi? Evo citat, zbog kojeg sam prvenstveno i kupio Unutarnju slobodu;
Svi se mi rađamo s dubokom ranom koju doživljavamo kao manjak, manjak bića. Taj manjak pokušat ćemo ispuniti kompenzacijom: zbog toga će svako ljudsko biće pokušavati izgraditi kompenzacijski identitet koji se razlikuje od čovjeka do čovjeka, već prema obliku njegove osobne unutarnje rane. Tako si čovjek proizvodi «ego» različit od njegova istinskog «ja», koji nalikuje nekom balonu što ga napuhava. Taj umjetni ja ima neke tipične značajke: budući da je umjetan, traži da se u njega ulaže mnogo energije da bi ga se održalo, a budući da je krhak, traži da ga se brani. Oholost i grubost uvijek idu zajedno. Granice tog balona nisu dakle nimalo mekane, naprotiv, na njima su «kule» koje štite lažni identitet: jao onome koji ga stavi u pitanje, koji mu prijeti, koji ga osporava, ometa njegovo širenje: bit će predmet nasilnih i agresivnih reakcija. Jacques Philippe "Unutarnja sloboda"I to je ego. Ego nisi ti. Nemoj ljubit svoj ego. Nego svoj istinski identitet. Postoji tvoje JA koje je vjecno i kojeg ne trebas branit;
Naš istinski identitet, mnogo doblji od posjedovanja ili djelovanja, i čak mnogo dublji od moralnih kreposti ili duhovnih kvaliteta, jest onaj koji otkrivamo postupno živeći pod Božjim pogledom. To je identitet koji nam nitko, nijedan događaj, nijedan pad, nijedan neuspjeh nikad ne može oduzeti. Naše blago nije ono koje moljac ili crv može nagristi, ono je u nebu, što znači u Božjim rukama. Ono ne ovisi o događajima ni o onom što imamo ili nemamo, čak ni u određenom smislu ni o onome što činimo ili ne činimo, ne ovisi ni o uspjesima ili neuspjesima, ovisi samo o Bogu, o njegovoj dobrohotnosti i dobroti koje se ne mijenjaju. Izvor našeg identiteta, našeg 'bića' nije u našem djelovanju, on je mnogo dublji: to je stvoriteljska ljubav Boga koji nas je stvorio na svoju sliku i koji nam je namijenio vječni život s Njim; izvor našeg identiteta je ljubav koja ne može samu sebe zatajiti.“ Jacques Philippe, Unutarnja slobodaHocu ti reci da je oslobadajuci osjecaj bit ono sto uistinu jesi (a ne ono sto su vecinu ucili kako treba dobar posao, drustveni status, poznanstva itd). Neka ti kazu da si glupa - briga te. Dovodi li netko u pitanje jesi li intelektualac ili ne? I sto je najvaznije mijenja li to ono sto ti uistinu jesi? Naravno da ne. Ugl, koliko sam shvatio ti si stvarno lijepo zivila, i vise-manje kontrolira svoj zivot. Ne bi ni meni bio problem prihvatit lijep posao, brak, dobre prijatelje. To nije, slazemo se, nikakav problem. A, ako nam i nesto nije kako smo zamislili, onda to pokusamo popravit. No, sto ako dode situacija;
preplave osjecaji da sam ucinila nesto 'nepopravljivo'Problem je nastao kad si izgubila kontrolu nad situacijom. Ovu situaciju ti ne mozes promijenit sto god da napravis, i to je ono sto boli;
Prirodno je i lako prihvatiti situacije koje, iako ih nismo izabrali, donose ugodu u naš život. Problem naravno nastaje onda kada susrećemo što nam se ne sviđa, što nam proturječi, zbog čega trpimo. Upravo na tim područjima smo često pozvani “izabrati” ono što nismo htjeli, ono što katkada nismo htjeli ni pod koju cijenu, i to zato da bismo postali doista slobodni Upravo u tome leži paradoksalan zakon postojanja: ne možemo postati doista slobodni ako ne prihvatimo činjenicu da nismo uvijek slobodni!
To je ono o čemu ćemo sada opširnije govoriti, i što je vrlo važno: tko želi postići istinsku unutarnju slobodu mora se vježbati u tome da mirno i rado prihvaća mnoge stvari koje naizgled proturječe njegovoj slobodi. Prihvatiti svoja osobna ograničenja, svoju krhkost, svoju nemoć, ovu ili onu situaciju koju mu život nameće, itd. Teško nam je to učiniti jer se spontano užasavamo situacija koje nisu pod našom kontrolom. Pa ipak, istina je sljedeća: doista rastemo upravo kroz situacije koje nisu pod našom kontrolom. (o. Jacques Philippe, Unutarnja sloboda)Postoje konkretne vjezbe, te biblijska psihoterapija koja daje unutarnji mir. Ovako kad se kaze psihoterapija zvuci kao da si bolesna u medicinskom znacenju te rijeci, ali ne mislim na to. Mislim da su svi ljudi bolesni na tom nekom nivou, ako me razumis. Hocu ti rec, mislim da je to svima potrebno, a ako i nije nuzno potrebno, sigurno bi pomoglo. Saljem ti na pp.
P.S.
Ne razumijem trpe li tvoje bebe bol, ili nesto slicno?
Login
Registracija
FAQ
Traži
Da nisi imala nista od ovih stvari koje sam nabrojao, ne bi dozivila ovoliki pad, jer se ne bi toliko uzoholila. Da se razumijemo, i da si prije drugacije postupala, ma da si zivila kao svetica, to ne znaci da tvoja djeca ne bi patila, ili da ne bi bila bolesna, ili sto vec...Ja ovdje pricam iskljucivo o tebi, jer tvoj problem nisu bolesna dica, vec je tvoj problem sto nemas duhovni mir. Ima puno ljudi s bolesnom dicom koji imaju duhovni mir jednak miru sa zdravom djecom.