Katolički odgovori

Draga Nina. Ako nekoga pitas za savjet... dali zelis da ti iznese istinu ili trazis da podrzi tvoje misljenje? Ko ti u tome vise pomaze?
Kazes nema suosjecanja. Koji je motiv ljudi koji ti odgovaraju? Mislim zelja da ti pomognu, bez nekih skrivenih interesa.
Mozda neciji nacin izrazavanja moze zvucati kao osuda...ali u biti pozivanje na zakon je istina.
Zakon nije na nasu osudu, vec nas oslobada od nas samih i gresne naravi, priblizava nas Bogu.
Svi smo mi gresni, al jos gresnije je svjesno pristajati na zivot u teskome grijehu...kazes ima gorih...ali to sto ima gorih, nas same ne opravdava...pitanje s kim se usporedujemo? Jel ti sebe smatras boljom od te bivse supruge? Moze li i tvoj stav o njoj biti osudujuci?...jesi se zapitala

Ljubav dolazi od Boga i to je dar. Ljubav je zrtva, davanje sebe drugomu.

"tesko dobiti crkveno ponistenje braka?" Covjece dao si zavjet Bogu, znas li tezinu koju to nosi...

"svecenici odlucuju ko moze dobit a tko ne od kud oni mogu znat sto je neko prozivljava.... "
-zato sto se osoba ispovjeda...nije ti potreban odvjetnik...nije to svjetovni sud, pa da ovisi o necijim manipulacijama i sposobnostima tumacenja zakona.

Samo slusaj svoju savjest, ona je uvjek u sluzbi ljubavi...

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

+!
Nije baš mali broj nepravovaljanih crkvenih brakova u Hrvatskoj, ali i u svijetu.
Nina, mogu napisati, da ima razloga ići na crkveni sud zbog poništenja dotičnog braka zbog nepravovaljanosti.
No, hoće li taj crkveni brak biti ništavan, to će crkveni sud ustanoviti, ako ima temelja u dobro iznesenim dokazima.
Inače, to je jedini sv. Sakrament, kojeg supružnici daju jedno drugome pred Bogom i Crkvom.


Ukoliko su obje crkveno nevjenčane osobe (muška i ženska roditelji jednog djeteta ili više) spremne pristupiti slobodno i bez prisile sv. Ženidbi, onda je to poželjno, dostojno i pravedno.
No, ako samo jedna osoba (muška ili ženska) nije spremna slobodno pristupiti istinski i iskreno sv. Ženidbi, te se kasnije to i otkrije, onda to već može biti parnica za crkveni sud, koji će ustanoviti pravovaljanost crkvenog braka ili ga poništiti zbog nepravovaljanosti (ništavnost).
Nekoga se može nagovarati u razumnom razgovoru i dijalogu na crkveni brak, ali ne prisiljavati, pa čak ni zbog djeteta (ili djece), koje jer rođeno ili će se roditi.
Civilni brak nije crkveni, a hoće li netko u svom odrastanju imati roditelje, to ne zavisi od njega.

Možemo zagorčavati nekome življenje, pa čak i priječiti nekome put u Nebo.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Meni je u cijeloj priči žao jedne samohrane majke. Većina nas jako dobro zna koliko je tjelesne, duhovne i psihičke jakosti potrebno da se podigne dijete. Još je puno teže kad je majka sama, bez podrške supruga. Što je bilo između muža i žene to nije jasno niti njima samima, jer su zavedeni, to zna samo Bog. Ali ženi koja je sama u toj teškoj zadaći roditeljstva samo još treba Crkvena presuda da nije bila dostojna sklopiti bračni savez. Žao mi je, ali zaista imam ozbiljan problem u prihvaćanju Crkvenog suda kao objektivnog u ovakvim slučajevima. Voljela bih da me Istina prosvijetli u tom pogledu, nažalost to se ne događa.

Uvijek je teško biti samohrani roditelj. Osobno sam to probala, a i vidim u radu. I nisu samo majke u pitanju, ima prilično i očeva.
Što se tiče nepravovaljanosti braka, on nema nikakve moralne kvalifikacije - jednostavno sud utvrđuje je li brak uopće sklopljen i ta prosudba ne ovisi o nečijoj dostojnosti ili nedostojnosti. Crkveni sud u najmanje dva suđenja (što znači 6 sudaca) donosi prosudbu o valjanosti određenog braka. I to su suci koji prisižu na križ da će suditi nepristrano, a i dužni su se utjecati Duhu Svetomu za prosvjetljenje. Pa i mi vjernici laici trebamo imati nešto malo povjerenja u Duha Svetoga i prosudbu Crkve.

nazalost ili na srecu ta samohrana majka je cim je dobila sudski ravod odmah se preudala za drugog covijeka civilno i ima snjim drugo dijete.....sto se tice njene curice iz prvog braka (iz braka s covijekom kojeg ja volim)ne trsise ona za nju bas previse vjerujte mi kad se je isla udat htjela ju je ostavit roditeljuma i malu nagovara na svakakve gadosti protiv oca.

glupo je sta uopce pisem sve ovo ispada da ogovaram,,,,

Više bi me veselilo kad bi Crkva toliko vremena i mudrosti prosudbe ulagala u pripravu mladih za brak umjesto u raskid bračnih veza.
Nina i mi se svi uplićemo u tvoj život ali budi svjesna, molim te, da bismo isti savjet dali svojim kćerima i sestrama da se nađu tvojoj situaciji. Nigdje ti se ne žuri, odmakni se od ove situacije i puno moli i slušaj što ti Bog ima za reći u vezi svega.

Bravo Ruta! Na znanje svima koji misle slično:
…
"Poštovani preuzvišeni oče Nadbiskupe,
Čitao sam u Jutarnjem ono o ubrzanom radu na okončanju postupaka proglašenja nekih brakova crkveno nesklopljenim.
http://www.jutarnji.hr/crkva-ubrzava-po ... a-/928000/
Kao prvo, sporna je točka 4.
"Ako jedan od supružnika pri sklapanju braka laže o spremnosti da prihvati sve vidove braka, poput vjernosti ili dobra odgajanja i rađanja".
Ona nije dobro definirana. Nedostaje "ili uopće o tome nije razmišljao, jer je crkveno sklopljeni brak shvatio/smatrao tek običnom svečanom ceremonijom"!
kao drugo, dva tako "sklepana" braka su mi veoma dobro poznata(N.N. x 2 ). A "krivac" za sve veći postotak građanskih rastava braka je u porastu - koliko sam mogao zaključiti - isključivo BEDASTO vođeni Bračni tečaj, koji se sveo na predavanja, predavanja.
Na tom tečaju se treba u svijest budućih supružnika usaditi SVE što ih čeka i postaviti im pitanje: jesu li spremni na sve to?!
Pa ako sve to znaju i prihvaćaju - "Molim, potpišite! I ne tražite kasnije poništenje, proglašenje crkveno sklopljenog braka ništavnim"!
Ti tečajevi su postali prosto zadovoljenje forme - ništa više!
Porazgovarajte o tome s N.N. To je vrlo ozbiljna stvar, kao što je i tvrdnja/zaključak o promašenosti svrhe i smisla bračnog tečaja koja samo djeluje kao teška optužba, no ja samo stavljam na papir rezime razgovora s više osoba. Slažemo se gotovo u cijelosti da tečaj treba dobiti drugačiju i formu i prave osobe...
Sa štovanjem uz zaziv BB na Vas, Vaše suradnike i sav Vaš rad!
Zdravke
.
ps: Tko pročita ovo ispod treba se dobro zamisliti, jer današnja mladež uopće ne shvaća - čini se - što je brak, crkveno sklopljeni pogotovo".
http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/na ... tavljenih/
………
Odgovor je, sažeto, bio kako uopće ne razumije što sam kanio reći. Tek toliko o "razumijevanju" srži problema ZAŠTO se mladi rastavljaju - jer nemaju pojma što je brak!

Zdrave, mnogi ti mladi parovi crkveno vjenčanje biraju radi tradicije ili tek radi lijepe pozadine za slike s vjenčanja. Pripravu za brak shvaćaju kao neku kaznu koja ide uz to, nešto što treba odraditi. I čudom se čude što Crkva komplicira kad se žele razvesti. Čak i ne razlikuju ta dva pojma - poništenje i rastavu braka. A nije ni bitno - ionako se jedno i drugo svodi na isto. Zapravo proglašavanje braka nevažećim ima i veću težinu jer djeca rođena u braku koji je naknadno postao nevaljan - postaju vanbračna.

Ali jako sam skeptična prema ispravnom kršćanskom nastavku života nakon takvog nevažećeg braka. Još pamtim riječi jednog franjevca, toliko poniznog i predanog Bogu, doslovce ovako: "Ljudi ne nalaze sreću u drugom braku. Probleme koje čovjek ima sam sa sobom on i nosi svuda sa sobom - u svaku novu vezu i u svaki novi brak. Najjači problem koji ljudi imaju sami sa sobom jest neprihvaćanje bližnjeg sa svim njegovim dobrim i lošim stranama."

Osobno sam protiv poništenja braka iz prostog razloga...Zar nakon što jedno drugome dojade onda se pokrene postupak? Ajme!
Da ne nastanu nekakvi problemi, taj i takav ne samo hipotetski brak bi bio i pred Bogom valjan? Aha! Slažu se, nema vanbračnog šaranja. A kad pukne? A onda komisija "uvidi" da brak nije bio ni sklopljen!? Čekaj malo...Tko je tu lud ili koga se pravi ludim?
AKo brak nije pravovaljano ni sklopljen onda su prije živjeki - kako, u divljem praku? Griješili? Jer ispočetka su išli i nedjelno na Mise, i sve OK, pričešćuju se, ispovijedaju - dok ne "pukne"?
Ne, tu nešto nije ni po ljudski niti po Božjem...

Uopće nisi uspio opovrgnuti moju ocjenu tvoje tvrdnje kako "vjenčati se s nekom ženom s kojom ima dijete, nije razlog za crkveni brak", a po ostalom napisanom se samo da zaključiti kako se danas može gotovo svaki brak proglasiti ništavnim, ako neki supružnik ustvrdi da nije bio iskren. Da ne spominjem kako je po tome svaki ugovoreni brak nevažeći pa je Crkva dobar dio povijesti bila u krivu zato što je takve brakove uopće sklapala?!
Očuvaj nas Bože fiškalskog duha +!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Upravo tako! Kad naletiš malo u medijima na te celebrity brakove i razloge njihova razvoda ispada da smo se svi mogli razvesti. A i mnogi od običnih ljudi uopće ne shvaćaju što znači davati se u braku, ne prihvaćaju žrtvu za drugoga. A sam čin vjenčanja doživljavaju kao nastup u sceni koju su oni izrežirali i glavni su glumci. Jedan je svećenik na molitvenoj zajednici pričao o svom doživljaju kad je vjenčavao mladi par. Pitali su ga je li može ponoviti blagoslov prstenja radi slikanja (!?) Bio je jako ljut. Meni se međutim nameće pitanje ima li Crkva odgovornost jer sudjeluje u sklapanju brakova koje poslije proglašava ništavim. Zar nije dužnost Crkve buduće supružnike dostojno pripremiti za sakrament braka?
Druga stvar koju često uočavam u svakodnevnom životu jest da mnogi ponovno civilno vjenčani koji dolaze na Svetu Misu redovito prilagode svoju situaciju, što znači da ne sudjeluju u dijelu vjerničkog života - Ispovijedi i Pričesti. I šute. Najglasniji su oni koji nedjeljom ispijaju kave i ne sjete se Svete Mise. Njima smeta što se ne mogu dva puta vjenčati u Crkvi.

Kada netko pred Crkvom i svjedocima obeća svojem voljenom da će ga voljeti do kraja života i tako živi, to je potpuna ljubav. Civilni brak je nešto drugo, jer nema takve vjernosti, kada dođu teškoće ljudi promjene "partnera" i žive i s drugim opet isto, bez potpune ljubavi, jer ne mogu svojim silama drugačije.
Brak kakav je zamislio Stvoritelj je sjedinjenje dviju osoba zauvijek, on je trajan i plodonosan, vodi nas Bogu. Pa ako dođe do problema, tu je Krist i Crkva uz čiju pomoć se ta ljubav obnavlja. Ljubav koja je potrebna za življenje zdravog braka dolazi od Krista.

Ne postoji poništenje takvog braka.

Ono što postoji, u rjetkim slučajevima, je da brak uopće nije ni valjano sklopljen, samo tada crkveni sud može proglasiti ništavnost, jer braka nije ni bilo.

Ima li ikakve osnove za pokretanje ništavnosti može savjetovati samo župnik (ili osoba stručna u kanonskom pravu) u osobnom razgovoru, ne ovdje na forumu.
Neke osnovne informacije mogu se naći na stranici Međubiskupijskog suda:
"U utvrđivanju ništavosti ženidbe primarna odgovornost župnika je savjetovanje vjernika u pogledu mogućnosti pokretanja zahtjeva za proglašenje ništavosti ženidbe. Njegova uloga zahtijeva oprez i stručnost, te izbjegavanje ishitrenih zaključaka, lažnih nada i štetnih iluzija."
"Ako ne postoji pravni temelj za pokretanje parnice i nema dokaza, nije potrebno podnositi zahtjev, tj. tužbu jer će takav zahtjev sudac odbaciti, a stranka će nepotrebno snositi sudske troškove.
Neka stranke ne dolaze na Sud prije nego što ispune gore navedene pretpostavke."

Manjak ljubavi i vjernosti ne može biti razlog za ništavnost. Takav brak je i dalje valjan, treba posvjestiti da uvijek postoji nada da će se osobe obratiti i vratiti svome jedinom mužu ili ženi kojoj su slobodno obećali vjernost pred Bogom.
Civilni brak nije rješenje, njime smanjujemo zahtjeve kroz naše ideje o braku, ali ne možemo smanjiti čežnju ljudskog srca za onime za što smo stvoreni. Istina o braku odgovara istini o ljudskom srcu.

Dajte mi na to odgovorite!

Giovi je tako lijepo odgovorio i ne razumijem koji dio ljudima nije jasan.
Da, Zdrave, ako se utvrdi i to istinito, jer pred Bogom nema laganja i fingiranja, taman mi smantali sto crkvenih sudova, dakle ako se utvrdi da brak nije bio valjano sklopljen, onda se živjelo u divljem braku.
Moguće je da jedan od supružnika nije bio toga svjestan jer je doveden u zabludu, a moguće je da su oboje sudjelovali u "prevari" sklapanja crkvenoga braka.
Primjerice "bez prisile" ne znači samo bez konkretne ljudske prisile, prisila može biti i situacija u kojoj se nađe dvoje ljudi i bijeg potraži u braku. Unaprijed kalkulirati o prevari, ne željeti djecu, biti u preljubu itd.... sklopiti brak bez ljubavi i iz interesa ( interes ne mora biti novac, može biti želja da se ne bude sam i osamljen).
Naravno, kad spadne krinka s takvoga braka to su momenti u kojima se otkrivaju mnoge stvari, ali nije to tako jednostavno ni lakodokazivati. Pogotovo je teško onom supružniku koji bio grubo prevaren, spoznaja da zapravo nije ni bio u braku, teška je i bolna.
Naravno, uz to bi se švercali i oni kojima je u braku došlo do ozbiljnih problema,ali je njihov brak valjano sklopljen. Samo, ljudi bi trebali znati da je suludo varati i izmišljati jer ako to pokušavaju, nažalost nisu shvatili poantu svoga "crkvenoga" braka ni do samoga kraha svojih odnosa.

I zašto takvima Crkva ide ususret i proglašava brakove nevažećim? Da bi mogli opet prevariti Crkvu i ponovno sklopiti takav brak u Crkvi?
Mislim da smijem biti razočarana u svoju Crkvu radi ovoga.