Ja osobno ću podržati stav biskupa Uzinića zbog težine i ozbiljnosti ove situacije.
Ne želim se svrstavati ni u jedan vid ekstremizam po ovom pitanju ni lijevih ni desnih.
Crkveni zakoni su jasni ali oni su radi čovjeka a ne obrnuto.
Sjećam se i slučaja sa papom Franjom u kojima je u nekoliko navrata izazvao bijes nekih grupacija u Crkvi, npr. Filipinke koja je osam puta uzastopno rodila na carski...znamo odgovor pape na to i druga pitanja u vezi homoseksualaca, pričesti rastavljenih itd...vidimo određenu progresiju u tom smjeru.
U svakom slučaju kod Uzinića vidim isto kao i kod pape duboko razumijevanje problema, osjetljivost na ljudske patnje i u nesklonost ekstremizmu.
Mislim da je biskup Uzinić pobrkao lončiće i upleo se u pro choice-aktivizam svojim misaonim akrobacijama.
Namjerno ili slučajno?
Zaštititi život nerođenog djeteta, čak i onog s tumorom - po meni je
ispred iskaza suosjećanja s majkom koja ga želi pobaciti..
Svako dijete je dragocjeno, vrijedno da se rodi - ne samo zato što ga je stvorio Bog, nego jer je dio i naše ljudske obitelji u kojoj ima i previše patnje da bi bili nemilosrdni prema bolesnima.
Milosrđe je svakoj majci reći: tvoje dijete je blagoslov, velika dragocjenost ne samo za obitelj nego i za sve nas (cijelo društvo).
Milosrđe je kad liječnik kaže: ne, ja neću oduzeti život... ja živote spašavam, a ne ubijam bolesne.
Milosrđe je reći odbačenom, neželjenom djetetu: ako te i tvoja majka ostavila, mi ćemo te primiti, prihvatiti, odgojiti..
Previše je danas "bacanja kamenja" po roditeljima koji imaju puno djece i kojima drugi govore "pa niste baš normalni, kud ćete s njima".
Previše je "bacanja kamenja" po roditeljima djece s nekim hendikepom kojima jedni govore: "pa zašto niste išli na prenatalnu dijagnostiku.. mogli ste ga se riješiti odmah na početku... što će vam taj teret".
I takvo razmišljanje i slična..
A biskup Uzinić je, kao medijski vrlo omiljen i sve-prisutan biskup, propustio veliku priliku obraniti Život.