ruta je napisao/la:
I kako onda da me ne zbunjuje kad ista ta Crkva iste takve brakove, s istim problemima (jer smo svi mi ljudi suočeni s manje-više istim nedaćama u životu)...proglašava nevažećima umjesto da ih Bogu preporučuje.
Crkva ne proglašava brakove s problemima nevažećim niti to može proglasiti. Čini mi se da nešto brkaš kad misliš da Crkva to čini.
Osvrnut ću se na tvoj post o sv. Moniki:
ruta je napisao/la:
Svetici su roditelji odabrali muža poganina, svekrva ju je vrijeđala, muž nije poštovao a ljubljeni sin odmetnuo se u sektu...situacija u potpunosti bez nade, bezizlazna za onog koji nema vjere. Ona je imala. Njene suze i molitve urodile su plodom. I svekrva i muž obratili su se a Sin Augustin je postao svecem. Nikada nikome nije prigovarala, nije se svađala, samo je ustrajno molila i radila.
Eto a imala je sve preduvjete koji se danas smatraju podobnima da se brak proglasi nevažećim.
Nema tu uvijeta da joj se brak proglasi nevažećim kad je pred Bogom i Crkvom obećala mužu vjernost u dobru i zlu, i obrnuto. Na ugovoreni brak su ljudi tada pristajali kao društvenu normu, i to jedino može biti sporno ako nije bilo uopće slobodne volje (a obično jest) da se pristupi braku, ali sve ostale poteškoće nemaju veze sa ništavnosti braka.
Stvarno ništavni brakovi su često velike prevare, to su jako rijetki slučajevi i obično se razotkriju ubrzo nakon sklapanja.
Ponavljam, ovdje se ne radi o braku sa problemima, takav brak se nikada ne može proglasiti ništavnim jer ispravno sklopljeni brak je uvijek važeći.