Katolički odgovori

Nisam siguran je li ovo pravo mjesto za ovaj post, ako nije molim moderatora da ga premjesti u primjereniju temu.

Na nedavnoj ARC konferenciji zapelo mi ja za oko predavanje Stephen Shawa o problemu pada fertiliteta. Prije dvije godine izašao je njegov dokumentarac koji je snimao desetak godina diljem svijeta (stavljam dolje link) i naslov je više nego dovoljan "Birthgap, childless world". Sjajan i strašan dokumentarac. Ako išta srednjoškolska djeca moraju poslušati vezano uz spolnost i društvo, onda bi trebali pogledati ovaj dokumentarac. Koliko žena svjedoči da bi drugačije postupile da im je netko rekao kako imaju samo 50% šanse postati majkama ako u tridesete uđu bez djece!

Pogledajte ga. Traje skoro dva sata, ali vrijedi ga pogledati. Nažalost, ne daje puno nade. Priče iz zemalja gdje se stopa rađanja sunovratila u ponor su kataklizmičke, gomile staraca o kojima nema tko brinuti i koji se bacaju sa vrhova zgrada zbog samoće i očaja. Svijet bez djece je pakao. A sve na prijevari da se majčinstvo može odgađati "dok nismo spremni".

Dokumentarac se ne bavi duhovnom stranom, ali ja je dodajem. Gospa u Fatimi je jasno rekla da će se posljednja bitka između Sotone i Čovjeka voditi oko braka i obitelji. Nikada mi do kraja nisu bile jasne implikacije, ali postalo mi je kristalno jasno gledajući ovaj video: svijet bez djece je svijet mraka, svijet u kojem Čovjek odbija Božji plan i stvaranje nove Božje djece. Lukavo je zlo, nije u uho šapnulo "nemoj imati djecu" kao što ni Evi nije šapnulo "nemoj slušati Boga". Zna Sotona da je roditeljstvo duboko upisano u Čovjeka. Ali je ubacio bubu u uho "pa možeš odgoditi, još malo uživati u životu, srediti se". I Čovjek je nasjeo, ne shvaćajući da tijelo ima svoja pravila i da postoji vrijeme za rađanje i vrijeme za starenje, i da jedno ne može zamijeniti drugo.

Jedan podatak pokazuje koliko je ovo duhovna tema: nije se smanjila prosječna brojnost obitelji, broj obitelji sa dvoje, troje ili četvero i više djece je gotovo isti već dugi niz desetljeća. Problem je što se drastično i dramatično povećao broj majki bez djece. Ne namjerno bez djece, već su odgađajući rađanje ušle u doba kada su (prekasno) shvatile da više neće moći postati majkama. Veliki zavodnik ih je uspio nasanjkati.


https://www.youtube.com/watch?v=m2GeVG0XYTc

To je na neki način istaknuo i kardinal Puljić za nedavna boravka u Zagrebu kada je rekao: „Društvo u kojem je majka postala sebična, to društvo propada. Hrvatski narod neće spasiti ni Amerika, ni Rusija, ni banke, ni politika. Hrvatski narod će spasiti nesebična majka“ Dakle, ona koja je spremna prihvatiti dijete više. Na žalost, živimo u vremenu izraženog sebeljublja u kojem imati još jedno dijete znači zapostaviti sebe pa je zato prirodni prirast izrazito negativan. To osobito dolazi do izražaja kod malih naroda poput našeg, a čije posljedice će tek doći do izražaja. Nedavno sam pročitao vijest kako se u posljednjih 8 godina broj bogoslova u zagrebačkoj nadbiskupiji prepolovio. Mislim da je glavni uzrok tome sve manje djece, odnosno sve manja "baza" iz koje bi mogli stasati potencijalni svećenici.

Jesu li samo majke postale sebične ili se to odnosi i na muškarce?

I jedni i drugi, naravno, ali se fertilitet računa po ženi pa je naglasak stavljen na žene. Tužno je, zapravo, slušati u dokumentarcu te žene u kasnim tridesetima koje shvaćaju da nemaju više šansi postati majke.

Još moja nona rodila sa 42.
Danas ionako svaki drugi par ide na potpomognutu oplodnju i čak i oni koji idu u Crkvu prave se da ne razumiju da je to grijeh.
I nije sve na ženama, puno je muških neplodno. Ali sve se rješava in vitro.

Nažalost, prečesto muškarci prebacuju problem nedovoljnog rađanja samo na ženu, a zanemaruju svoj osnovni posao tj. da ljube svoje žene. Kad su zdrave žene voljene onda su raspoložene rađati u svakom stadiju života.