Katolički odgovori

Imam dijete, skoro će dvije godine i jako je nemirno. Svaki put kad idemo na misu uvijek se otima, viče, ometa... Kad ga pokušamo umiriti i nekako zabaviti onda se smije ali jako glasno i opet ometa misu. Moj muž smatra da nije u redu da ga vodimo i ometamo misu. Ja se pak mislim, dijete je isto kršteno i ako je grijeh ne ići na misu da li mi njemu činimo grijeh što ga ne vodimo?
Ako mi možete reći vaše mišljenje bila bih jako zahvalna. Sada ja i muž idemo na misu odvojeno, ja ujutro, a on popodne jer nema tko čuvati malog. Ne sviđa mi se što nemožemo ići kao obitelj. Samo opet, ako nitko ništa ne čuje od dernjave i smijeha kakav je smisao. Ne znam, nisam sigurna što da činim. Možda da ipak pričekam da mali počne malo više slušati pa da ga onda vodim?

Uzdajte se u Gospodina, On je rekao "pustite malene da dolaze k meni", pa tako i neka to djete dolazi k njemu.
A tko je pravi vjernik, neće se buniti i prigovarati, već biti sretan.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Ne, dijete nije obavezno prisustvovati misi do svoje 7. godine, dakle ne postoji obaveza nedjeljne euharistije dok dijete nije na to razumom spremno.
Roditelji i prije toga trebaju poučavati djecu u vjeri i time ih pripremati za euharistijski život. Iako dijete ne može potpuno shvatiti sve što se dešava na misi, može sudjelovati na svoj način onoliko koliko je za to sposobno, u početku možda s kraćim posjetima, te ih kasnije postepeno produljivati.

Ako vas dijete toliko ometa da ne možete slušati ni čitanja ni Evanđelje, onda je bolje da ga ne vodite dok ne bude na to spremno, jer nema smisla ako se na misi ne čuje ono bitno.

Hvala puno na odgovorima

Evo da i ja kažem svoj slučaj...naša mala ljepotica je krenula na misu čim je počelo lijepo vrijeme pošto je rođena u 2 mjesecu , svake nedjelje bila je prisutna na misi. Sada je 3 i pol god. i danas je svakodnevno s nama na misi...nije da se hvalim ali to dijete je jednostavno potpuno drugačije od ostale djece...drugi se krevelje, nemaju strpljenja, skaču pod misom itd, itd...a ona je mirna , nekad čak moli zajedno s nama, pjeva, ...vodimo je i na molitvenu zajednicu, nekad na klanjanje....nikome nije jasno kak to kaj je tak mirna...inače je pravi zvrk, priča 100 na sat...ali na misi je drugo dijete. Ja mislim da je jednostavno presudno to kaj je otkak zna za sebe išla s nama na misu i tak se priviknula da tamo treba biti tiho, miran i stpljiv...to joj je normalno...za razliku od druge djece koja su možda kasnije krenula na misu, pa im je to sad novo i ne kuže zakaj se sad mama ljuti ak ja pričam i tak te stvari... Ovo je samo moj primjer...ne mora bit da će upaliti i kod druge djece...ipak nas je Gospod stvorio šareno i nitko nije isti...

Hehe vodili smo mi njega kad je bio skroz mali i svaki put, ama baš svaki put bi se ukakio u pelenu da bi smrdilo na kilometar, još je par puta i procurilo i onda smo uvijek stajali blizu vrata od Crkve da možemo zgibat. Vodili smo ga i na krštenje i na svadbe i u Crkvi bi uvijek toliko galamio da smo svaki put morali izaći. Da ne govorim da je na mojoj sestrinoj svadbi toliko galamio, a vani je lijevala kiša i nismo imali kamo, to je bilo ajme meni. I ukakio se, a tad je već imao 19 mjeseci. Na Uskrs je isto trčao okolo naokolo, otimao se. Mi smo njega eto stvarno htjeli voditi otkad se rodio ali već od prvog puta svaki put smo morali brzo izaći iz Crkve. Berny stvarno imaš sreće sa svojom curicom, to je stvarno velika radost.
Ja sam sad mirnija kad znam bar da to nije grijeh. Vodit ću ga uvijek kad su veća slavlja, Uskrs, Božić i sl. pa kad bude razumio ćemo početi malo češće. Iskreno i mi nismo bili disciplinirani, ali od sad smo čvrsto odlučili da nijednu misu više nećemo propustiti po svojoj volji.

Da, pa i ja se sjećam kad sam bil klinac uvijek sam bil nestrpljiv ....kad bude velečasni završil već kaj idemo doma....Mi smo možda imali malu prednost sa našom klinkom jer u jednoj obližnjoj crkvi imaju poseban prostor za roditelje s djecom, prostor je odvojen staklenom stijenom od ostatka crkve ali ima ozvučenje tak da svi roditelji mogu pratiti misu a opet klinci ne smetaju ostatak vjernika...čak se s vremenom počele nakupljati igračake kaj su se djeca igrala....to bi trebalo predložiti i u ostalim župama...jasno.... ako se ima prostora.

Pa to je odlično! Uopće nisam znala da to negdje ima.

Meni to sa igračkama ne miriše na dobro jer djete mora naučiti da u crkvi nema cirkusa jela itd... Mi vodimo djecu u crkvu kad prohodaju ,a ako nisu mirni onda povremeno da to ispadne kao nagrada , tako kad kreču u školu već shvate (više manje) da je to sveto mjesto ....

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Evo ovako moje iskustvo - starog župnika:

mami dosadno u crkvi, djeca koja su s njom: dosadno, muhaju se , nestrpljiva..
otac s užitkom ide na misu - povede isto dijete - to stoji kao ukopano, mirno (istina očev položaj je bio takav da je dijete imalo pregled na zbivanja u crkvi, a majčin na dnu crkve - djetetu nije preostalo drugo nego gledati u nečija leđa...

A ja sam već bio dobrano narastao (uvijek sam bio po crkvi) a jedva sam čekao za napraviti neki pasjaluk... I dragom Isusu se to toliko cvidjelo da me je pozvao u svećeništvo... i mislim da se nije prevario što me pozvao, a ni ja što sam se odazvao!