Katolički odgovori

Željela sam nešto pitati vezano uz požudu pa uvijek zaboravim.

Zanima me iz kojeg razloga se pristupa seksu ako se ne smije iz požude? Je li to onda kad se meni ne da pa idem uvodovljiti, jer ako mi se da to već znači da sam u požudi, jer sam dobila taj nagon i želim ga realizirati?

Razlog je jasan, muž i žena sjedinjenju pristupaju iz ljubavi, ako nije iz tog razloga onda se treba zapitati što to ne štima. Požuda ili neki nagon ne smije nadvladati ljubav i ne može postati razlog vođenja ljubavi.
Živko Kustić je ovako objasnio vezu požude i grijeha:
"Ključna je riječ: požuda. Slična je žudnji, od glagola žudjeti, ali nije sasvim isto. Čovjekova žudnja može biti i uzbuđenje, čak uznemirenje. Ali sama po sebi je ljudska i lijepa. Čovjek vidi lijepi cvijet u tuđem vrtu. S užitkom ga gleda, može ga i pomirisati - ali ga neće oteti, otrgnuti. To divljenje nečemu što drugi ima nije sebično, nije grešno. Vrijedi to ne samo za cvijeće.
Mjerilo grijeha je sebičnost, želja i namjera tuđe dobro posvojiti. Isus će, kad je o spolnosti riječ, zlonamjernu požudu označiti kao grijeh: “Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u srcu” (Mt 8,28). (...)
Nije grijeh ljepoti se diviti, nego je grijeh ljepotu makar i samo u namjeri zlorabiti. Inače bi i umjetnost načelno bila nemoguća i svi prikazi lijepih tijela, ženskih i muških, na kipovima i slikama svetaca i anđela u mnogim crkvama. Nije lako razlikovati oduševljenje ljepotom kao božjim darom od grešne požude.
Ali to treba u sebi naučiti i tome se naviknuti. I ljepotica razlikuje tko joj se divi, a tko je grešno žudi. Isus je bio jasan - ljudi to uvijek iznova trebaju sebi pojašnjavati."

Oprosti, ali i dalje mi to nije jasno niti mi je išta jasnije iz ovoga što si stavio i napisao.

Seks bez požude je utopija.

Vanja, mislim da brkaš pojmove žudnja i požuda.
Iako na prvi pogled slični, ogromna razlika. (preporučam malo detaljnije čitanje gornjih postova)

Žudnja:
Žudnja - Ja se svojoj ženi divim, uživam u njenoj ljepoti, njenim razgovorima, uživam kada ona uživa u mojim poljupcima, zagrljajima, želim i da doživi vrhunac osjećaja sjedinjenja samnom.

Požuda:
Požuda - Ja sam se uzbudio i želim seks i žena mi se treba podložiti kako bih ja doživio vrhunac, ako će i ona doživjeti orgazam Ok, ali ja sam na prvom mjestu.

Vidiš u prvom opisu naglasak je na dobro drugoga (zamisli sada kada se oba dvoje tako postavimo), a u ovom drugom naglasak je na mojem ja i mojim potrebama (egoizam)

Naravno u realnom svijetu nisu ove dvije stvarnosti ovako izražene i mi nosimo posljedice grijeha tako da se i unutar ove čiste i poželjne žudnje zna na tako perfidan način uvući požuda a da često toga nismo ni svjesni. ali to je već puno opširnija tema.

Ovo je filozofija i nikako nije primjenjivo u stvarnom životu.

Ja tvrdim, iz svog životnog iskustva, da to nije filozofija, nego i te kako stvaran život kod ljudi koji se vole, a svoju ljubav grade uz Božju pomoć.

To je isto kao da kažemo da trud da postanemo sveti i ostvarimo sebe u svim segmentima života je čisto filozofija i nikak nije primjenjivo u stvarnom životu.
Da li ćemo postati apsolutno sveti u ovom životu- nećemo.
Da li ćemo ostvariti mali dio svetosti ako se trudimo - hoćemo.
Da li ću se ja apsolutno i bezuvjetno moći predati ženi bez i trunke svojega ja i želje da prvenstveno sebe zadovoljim - neću.
Da li ću barem dijelom to ostvarit - hoću.

Tako da se ne mogu složiti da nije nikako primjenjivo, teško je, ali ne nikako.
Jel da je ovaj život zanimljiv.

vanja jesi ti u braku ili...pitam to jer ja nisam..al imam problem s požudom s vremena na vrijeme..mislim da je lakše onima u braku..jer se ne moraju suzdržavat..često mi se čini da se drugi mnogo bolje nose s time koji nisu u braku..kako to npr.neki vjernici koji žive sami pa često kažu kako bi išli i u svečenike il časne sestre i sl...kako oni to mogu zamislit život bez sexa il oni nemaju te potrebe? Često se misli da su muški ti koji imaju problem s požudom..kako živit sam bez potrebe za sexom jel to moguće il je to borba..ipak ne želim kao drugi pasti u blud ako želim to bi bilo isto pogrešno!

Jednom smo na vjeronauku pitali vjeroučitelja (franjevca) je li moguće takvo suzdržavanje i što je onda s požudom, pa nam je rekao da se jednostavno ta strast (energija) usmjerava u nešto drugo, u aktivnosti koje su konstruktivne i izgrađujuće. Čovjek koji nije u braku nije kriv kada taj nagon osjeti, nego je odgovornost što s time učini. I u braku tijekom godina može požude nestati, ali ljubav mora ostati jer je ona važnija. Netko se može odreći braka i obitelji (jer nemaju svi Božji poziv za ženidbu), ali ljubavi prema konkretnom čovjeku (bližnjemu) ne smije se odreći nitko.
Nekako mi ovdje na pamet pada primjer bl. Ivana Merza. Kako je moguće živjeti takav život? Jednostavno drugačije nego što sugeriraju mediji i društvo. Životni stil je ovdje bitan: disciplina (tijela, uma, srca), posvećivanje radu, po mogućnosti svakodnevno prisustvovanje sv. Misi, tjelesna aktivnost, molitva…
I danas ima puno vjernika koji nisu u braku (iako se često naglašava samo važnost obitelji), ima onih koji su baš zbog toga i više angažirani na poslu, u župi ili npr. u politici, imaju brojne duhovne plodove, pa se ponekad treba reći da i to pred Bogom ima svoju vrijednost i smisao. I takav život je moguć. Bog je sve providio.