Katolički odgovori

privatne stranice sa raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Čet pro 18, 2014 12:24

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 171 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 12  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Crkveni razvod
PostPostano: Čet vel 07, 2013 21:53 

Pridružen: Čet vel 07, 2013 21:00
Postovi: 3
Ovako,prvo da pozdravim sve ovdje.Dolazio sam ponekad i čitao Vaša razmišljanja,savjete no tek sad sam odlučio se registrirati jer nisam našao točno ono što mene zanima.
Prije nekoliko godina oženio sam se civilno i crkveno za ženu s kojom sam bio u dugogodišnjoj vezi.I njoj i meni je to bila prva ozbiljna veza.Može se reći da je to bila ljubav još iz školskih klupa.
U globalu,bilo nam je lijepo zajedno i nije bilo nekakvih prevelikih problema.Događale su se svađe,ali bi se brzo pomirili.Svjestan sam da ne živimo u hollywoodskim filmova,pa sam svjestan da su usponi i padovi u vezama i brakovima sasvim normalna stvar.Ona je bila dosta temperametna osoba,no s obzirom da sam ja smirena i dosta tolerantna,ta kombinacija je funkcionirala sasvim normalno kada pogledam iz šire perspektive.
Ipak,nakon dugogodišnje veze,koju smo okrunili crkvenim i civilnim brakom,ubrzo je došlo do rastave.Jednostavno suživot nije bio moguć,a sad ću napisati točno kako se sve odvijalo.
Prvih nekoliko mjeseci braka bilo je bez ikakvih problema,no zatim su počele svađe,većinom inscenirane s njezine strane,a sve se svodilo nakon mirenja na to da živčana i nervozna zbog stresa na poslu.Na savjet prijateljice je otišla kod psihijatra u opću bolnicu,koji joj je dao bolovanje i neke lagane tablete za opuštanje,vitamine itd...da sad ne ulazim u svaki detalj.Uglavnom,s vremenom se to prema njezinom mišljenju nije pokazalo učinkovito i ponovno je posjetila psihijatra koji joj nije želio dati ništa jače jer je smatrao da nema potrebe za tim.Nakon toga je otišla k privatnom pshihijatru,gdje je nakon nekoliko posjeta počela dobivati recepte za jače lijekove za smirenje.Svo to vrijeme,vrijeme koje smo provodili zajedno je bilo nesnošljivo do te mjere,da sam rađe ostajao na poslu što duže,da čim kasnije stignem kući jer svaki krivi pokret,šum vrata,preglasan televizor,svaka najmanja sitnica koja joj nije odgovarala je završavala sa živčanim ispadima s njene strane.Tablete koje je počela trošiti,a koje je dobivala na recept od privatnog psihijatra,bile su toliko jake da nakon što bi uzela jednu (ako je uzimala uopće po jednu?) izgledala bi kao zombi.Nije bila sposobna za razgovor,a nerijetko je jedva teturala od kreveta do wc-a,kuhinje itd...Jednostavno je došlo do situacije da je netko stalno morao biti pokraj nje jer nije bilo sigurno što je u stanju napraviti,a oduzimanje tableta ili razgovor na temu da to tako ne može i da to ne riješava ništa je naravno završavao sa ispadima,ako je uopće bila u stanju shvatiti o čemu pričam,ako nije bila pod utjecajem tableta.S obzirom da nisam mogao biti svaku sekundu 24 sata na dan s njom,2 puta je otišla (1x dok sam radio,1x dok sam se tuširao) sa autom i doživjela sudar.Nasreću,nije imala nikakvih fizičkih posljedica.Zajedno sa njezinim roditeljima,poduzimao sam sve što smo mogli,tražili savjete na sve strane što da napravimo,no kad bi uspjeli dobiti neki savjet koji je imao smisla,ona je sve s gnjušanjem odbijala i sve više u nama vidjela neprijatelje,a problemi i neugodnosti koje je stvarala su se gomilali.Nakon što je sve to došlo do jedne točke gdje više nisam mogao biti toliko tolerantan i smiren,pokušao sam na silu s njom razgovarati i tražio odgovore kad sam vidio da je kolko tolko pri sebi (da se razumijemo,ovo na silu ne znači da sam primjenio fizičku silu,nego jednostavno nisam odustajao od pitanja dok ne dobijem odgovore).Ipak,njezina reakcija na sve to je bilo da ne može to trpjeti,da ima previše problema i uzela bi osnovne stvari i otišla kod roditelja da se smiri...to je trajalo 2-3 mjeseca dok nismo shvatili da nas je sve ''vozala'',da uopće nije odlazila k roditeljima kako je govorila,nego kod dijela obitelji koji nije bio u kontaktu s njezinima jer su bili u dugogodišnojh svađi.Roditelji ni ja o tome nismo imali pojma dok nismo slučajno otkrili to.To vrijeme,nekoliko puta se vraćala u naš dom,ali danas vidim da je to bilo samo kad je trebala financijsku pomoć,s obzirom da je zbog ispada i problema koje je radila ostala bez posla,za što isto nismo od nje saznali.Uglavnom,svakim danom sam shvaćao da živim u braku s osobom koju više ne poznajem i osjećao sam se očajno.Na nagovore da posjeti neke kvalitetne psihijatre u Zagrebu,nije htjela ni čuti jer smo smatrali da lokalni privatni psihijatar joj ne pomaže time što joj daje sve te silne recepte za lijekove od kojih se doslovno počela gubiti.Tad je već počela živjeti kod te rodbine i jedini način da se vrati kući je bio pod nekom prisilom,a s obzirom da je punoljetna osoba i sklona incidentima u posljednje vrijeme,to nije bila opcija.Ipak,na čuđenje svih,sama je nakon nekog vremena odlučila otići u Vrapče.Naravno da smo i to saznali iz desete ruke jer jednostavno je raskrstila sve kontakte samnom i svojim roditeljima jer je smatrala da joj želimo zlo...Nije htjela ni da je posjećujemo tamo,svojeg oca je doslovno istjerala kad je došao u posjeti iako mu je zabranila.Ipak,nazvala je nekoliko dana prije izlaska i rekla da treba poveću svotu novca da plati to liječenje tamo jer nema dopunsko,a jedino je,kako je rekla...od mene mogla tražiti jer je smatrala da imam toliko.Odnio sam joj novac,iako samo iz razloga jer je bio za to liječenje,inače nebih jer je u nekoliko navrata tokom te faze potrošila velike količine novce na ni sam neznaš to,jednostavno su nestajali s računa.Prilikom tog posjeta,rekao sam joj da me nazove kad će je otpuštati,da ću doći po nju,da ćemo otići kući,sve zaboraviti,početi ispočetka,vidjeti što treba da se situacija dovede u normalu,jednostavno,bio sam spreman sve progutati.
Nazvala je nakon mjesec dana i rekla da želi rastavu.Rastali smo se civilno.
Nakon nekoliko mjeseci,uspio sam doći do podataka da joj je već tad bila dijagnosticirana teška depresija i anksioznost,a danas živi u vanbračnoj zajednici sa svojim rođakom.Vjerojatno je to sve trajalo i za vrijeme braka.
Uglavnom,razočarao sam se u ljubav i sve što ide pod ruku s time i posvetio se poslu,roditeljima,braći,prijateljima,dok nisam nedavno upoznao djevojku u kojoj sam kao prvo vidio velikog prijatelja.No s vremenom se iz prijateljstva rodilo nešto više,no nešto nemoguće jer oboje smo religiozni i svjesni da nas moj crkveni brak sprječava za nečim više,brakom,djecom itd...
Ipak,moj rođak koji je svećenik,ali s kojim sam jako malo u kontaktu jer je u dosta udaljenoj župi,prilikom jednog obiteljskog okupljanja i razgovora o mojim problema,rekao mi je da smatra da postoji temelj da tražim crkveni razvod...a temelj je baziran na slijedećem...
Iako kod ulaska u brak nisam imao ni najmanju sumnju da nešto nije u redu,bar ne u tolikim razmjerima,odnosno vjerovao sam da je posrijedi samo stres,znao sam da je kao mlađa imala tešku ozljedu glave,zbog koje je godinama hodala na kontrole kako se iz toga nebi izrodila nekakva bolest.Nakon niza godina,lijećnici su rekli da netreba više dolaziti jer je sve u redu,ali su rekli roditeljima da ako vide promjene u ponašanju,da mora doći.Oni su ih vidjeli,ali su sve to pripisali pubertetu kroz koji je tada,po njima prolazila.Ja kad sam je upoznao,već je bila u ''pubertetu'' i meni to nije bilo sumnjivo.
Znači rođak smatra da nisam znao da je psihički bolesna i da imam temelje da tražim crkevni razvod,stoga se obraćam ovdje Vama i pitam i Vas za mišljenje,prije nego krenem dalje u razgovor sa svećenikom iz svoježupe itd.
Razlog je naravno taj,što ne želim ni ja,ni djevojka imati ništa ozbiljno,dok ne vidimo jel postoji šansa za crkvenim razvodom jer također nijedno ne želi živjeti u griješnoj zajednici.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet vel 08, 2013 08:20 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 1693
Inigo je napisao/la:
Ovako,prvo da pozdravim sve ovdje.Dolazio sam ponekad i čitao Vaša razmišljanja,savjete no tek sad sam odlučio se registrirati jer nisam našao točno ono što mene zanima.
Prije nekoliko godina oženio sam se civilno i crkveno za ženu s kojom sam bio u dugogodišnjoj vezi.I njoj i meni je to bila prva ozbiljna veza.Može se reći da je to bila ljubav još iz školskih klupa.
U globalu,bilo nam je lijepo zajedno i nije bilo nekakvih prevelikih problema.Događale su se svađe,ali bi se brzo pomirili.Svjestan sam da ne živimo u hollywoodskim filmova,pa sam svjestan da su usponi i padovi u vezama i brakovima sasvim normalna stvar.Ona je bila dosta temperametna osoba,no s obzirom da sam ja smirena i dosta tolerantna,ta kombinacija je funkcionirala sasvim normalno kada pogledam iz šire perspektive.
Ipak,nakon dugogodišnje veze,koju smo okrunili crkvenim i civilnim brakom,ubrzo je došlo do rastave.Jednostavno suživot nije bio moguć,a sad ću napisati točno kako se sve odvijalo.
Prvih nekoliko mjeseci braka bilo je bez ikakvih problema,no zatim su počele svađe,većinom inscenirane s njezine strane,a sve se svodilo nakon mirenja na to da živčana i nervozna zbog stresa na poslu.Na savjet prijateljice je otišla kod psihijatra u opću bolnicu,koji joj je dao bolovanje i neke lagane tablete za opuštanje,vitamine itd...da sad ne ulazim u svaki detalj.Uglavnom,s vremenom se to prema njezinom mišljenju nije pokazalo učinkovito i ponovno je posjetila psihijatra koji joj nije želio dati ništa jače jer je smatrao da nema potrebe za tim.Nakon toga je otišla k privatnom pshihijatru,gdje je nakon nekoliko posjeta počela dobivati recepte za jače lijekove za smirenje.Svo to vrijeme,vrijeme koje smo provodili zajedno je bilo nesnošljivo do te mjere,da sam rađe ostajao na poslu što duže,da čim kasnije stignem kući jer svaki krivi pokret,šum vrata,preglasan televizor,svaka najmanja sitnica koja joj nije odgovarala je završavala sa živčanim ispadima s njene strane.Tablete koje je počela trošiti,a koje je dobivala na recept od privatnog psihijatra,bile su toliko jake da nakon što bi uzela jednu (ako je uzimala uopće po jednu?) izgledala bi kao zombi.Nije bila sposobna za razgovor,a nerijetko je jedva teturala od kreveta do wc-a,kuhinje itd...Jednostavno je došlo do situacije da je netko stalno morao biti pokraj nje jer nije bilo sigurno što je u stanju napraviti,a oduzimanje tableta ili razgovor na temu da to tako ne može i da to ne riješava ništa je naravno završavao sa ispadima,ako je uopće bila u stanju shvatiti o čemu pričam,ako nije bila pod utjecajem tableta.S obzirom da nisam mogao biti svaku sekundu 24 sata na dan s njom,2 puta je otišla (1x dok sam radio,1x dok sam se tuširao) sa autom i doživjela sudar.Nasreću,nije imala nikakvih fizičkih posljedica.Zajedno sa njezinim roditeljima,poduzimao sam sve što smo mogli,tražili savjete na sve strane što da napravimo,no kad bi uspjeli dobiti neki savjet koji je imao smisla,ona je sve s gnjušanjem odbijala i sve više u nama vidjela neprijatelje,a problemi i neugodnosti koje je stvarala su se gomilali.Nakon što je sve to došlo do jedne točke gdje više nisam mogao biti toliko tolerantan i smiren,pokušao sam na silu s njom razgovarati i tražio odgovore kad sam vidio da je kolko tolko pri sebi (da se razumijemo,ovo na silu ne znači da sam primjenio fizičku silu,nego jednostavno nisam odustajao od pitanja dok ne dobijem odgovore).Ipak,njezina reakcija na sve to je bilo da ne može to trpjeti,da ima previše problema i uzela bi osnovne stvari i otišla kod roditelja da se smiri...to je trajalo 2-3 mjeseca dok nismo shvatili da nas je sve ''vozala'',da uopće nije odlazila k roditeljima kako je govorila,nego kod dijela obitelji koji nije bio u kontaktu s njezinima jer su bili u dugogodišnojh svađi.Roditelji ni ja o tome nismo imali pojma dok nismo slučajno otkrili to.To vrijeme,nekoliko puta se vraćala u naš dom,ali danas vidim da je to bilo samo kad je trebala financijsku pomoć,s obzirom da je zbog ispada i problema koje je radila ostala bez posla,za što isto nismo od nje saznali.Uglavnom,svakim danom sam shvaćao da živim u braku s osobom koju više ne poznajem i osjećao sam se očajno.Na nagovore da posjeti neke kvalitetne psihijatre u Zagrebu,nije htjela ni čuti jer smo smatrali da lokalni privatni psihijatar joj ne pomaže time što joj daje sve te silne recepte za lijekove od kojih se doslovno počela gubiti.Tad je već počela živjeti kod te rodbine i jedini način da se vrati kući je bio pod nekom prisilom,a s obzirom da je punoljetna osoba i sklona incidentima u posljednje vrijeme,to nije bila opcija.Ipak,na čuđenje svih,sama je nakon nekog vremena odlučila otići u Vrapče.Naravno da smo i to saznali iz desete ruke jer jednostavno je raskrstila sve kontakte samnom i svojim roditeljima jer je smatrala da joj želimo zlo...Nije htjela ni da je posjećujemo tamo,svojeg oca je doslovno istjerala kad je došao u posjeti iako mu je zabranila.Ipak,nazvala je nekoliko dana prije izlaska i rekla da treba poveću svotu novca da plati to liječenje tamo jer nema dopunsko,a jedino je,kako je rekla...od mene mogla tražiti jer je smatrala da imam toliko.Odnio sam joj novac,iako samo iz razloga jer je bio za to liječenje,inače nebih jer je u nekoliko navrata tokom te faze potrošila velike količine novce na ni sam neznaš to,jednostavno su nestajali s računa.Prilikom tog posjeta,rekao sam joj da me nazove kad će je otpuštati,da ću doći po nju,da ćemo otići kući,sve zaboraviti,početi ispočetka,vidjeti što treba da se situacija dovede u normalu,jednostavno,bio sam spreman sve progutati.
Nazvala je nakon mjesec dana i rekla da želi rastavu.Rastali smo se civilno.
Nakon nekoliko mjeseci,uspio sam doći do podataka da joj je već tad bila dijagnosticirana teška depresija i anksioznost,a danas živi u vanbračnoj zajednici sa svojim rođakom.Vjerojatno je to sve trajalo i za vrijeme braka.
Uglavnom,razočarao sam se u ljubav i sve što ide pod ruku s time i posvetio se poslu,roditeljima,braći,prijateljima,dok nisam nedavno upoznao djevojku u kojoj sam kao prvo vidio velikog prijatelja.No s vremenom se iz prijateljstva rodilo nešto više,no nešto nemoguće jer oboje smo religiozni i svjesni da nas moj crkveni brak sprječava za nečim više,brakom,djecom itd...
Ipak,moj rođak koji je svećenik,ali s kojim sam jako malo u kontaktu jer je u dosta udaljenoj župi,prilikom jednog obiteljskog okupljanja i razgovora o mojim problema,rekao mi je da smatra da postoji temelj da tražim crkveni razvod...a temelj je baziran na slijedećem...
Iako kod ulaska u brak nisam imao ni najmanju sumnju da nešto nije u redu,bar ne u tolikim razmjerima,odnosno vjerovao sam da je posrijedi samo stres,znao sam da je kao mlađa imala tešku ozljedu glave,zbog koje je godinama hodala na kontrole kako se iz toga nebi izrodila nekakva bolest.Nakon niza godina,lijećnici su rekli da netreba više dolaziti jer je sve u redu,ali su rekli roditeljima da ako vide promjene u ponašanju,da mora doći.Oni su ih vidjeli,ali su sve to pripisali pubertetu kroz koji je tada,po njima prolazila.Ja kad sam je upoznao,već je bila u ''pubertetu'' i meni to nije bilo sumnjivo.
Znači rođak smatra da nisam znao da je psihički bolesna i da imam temelje da tražim crkevni razvod,stoga se obraćam ovdje Vama i pitam i Vas za mišljenje,prije nego krenem dalje u razgovor sa svećenikom iz svoježupe itd.
Razlog je naravno taj,što ne želim ni ja,ni djevojka imati ništa ozbiljno,dok ne vidimo jel postoji šansa za crkvenim razvodom jer također nijedno ne želi živjeti u griješnoj zajednici.

Crkveni razvod ne postoji. Ako je netko zatajio tešku bolest prigodom stupanja u brak, brak nije pravovaljano sklopljen, odnosno ne postoji. To treba dokazat sudskim putem, a prvi korak je vlastiti župnik.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned vel 10, 2013 09:38 

Pridružen: Čet vel 07, 2013 21:00
Postovi: 3
Na to sam i mislio...dal na temelju ovog što sam naveo,postoji razlog da brak nije pravovaljano sklopljen...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned vel 10, 2013 12:19 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 1693
Inigo je napisao/la:
Na to sam i mislio...dal na temelju ovog što sam naveo,postoji razlog da brak nije pravovaljano sklopljen...

To mora utvrdit Ženidbeni sud i to na dvije instance. Početak je vlastiti župnik, a i Crkveni sud ima svoju web stranicu pa malo potraži.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned vel 10, 2013 14:44 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 2455
sara je napisao/la:
Inigo je napisao/la:
Na to sam i mislio...dal na temelju ovog što sam naveo,postoji razlog da brak nije pravovaljano sklopljen...

To mora utvrdit Ženidbeni sud i to na dvije instance. Početak je vlastiti župnik, a i Crkveni sud ima svoju web stranicu pa malo potraži.

Link bi bio ovaj: http://medjubiskupijski-sud-zagreb.net/

Čitam danas Večernjak, isti pogrešan termin koriste, pa nije ni čudo što su ljudi u zabludi...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon vel 11, 2013 13:47 

Pridružen: Čet vel 07, 2013 21:00
Postovi: 3
sara je napisao/la:
Inigo je napisao/la:
Na to sam i mislio...dal na temelju ovog što sam naveo,postoji razlog da brak nije pravovaljano sklopljen...

To mora utvrdit Ženidbeni sud i to na dvije instance. Početak je vlastiti župnik, a i Crkveni sud ima svoju web stranicu pa malo potraži.


Tipfeler...želio sam napisati da li iko ovdje smatra da postoji razlog?No naravno,Ženidbeni sud je je taj koji utvrđuje...

adrijana je napisao/la:
sara je napisao/la:
Inigo je napisao/la:
Na to sam i mislio...dal na temelju ovog što sam naveo,postoji razlog da brak nije pravovaljano sklopljen...

To mora utvrdit Ženidbeni sud i to na dvije instance. Početak je vlastiti župnik, a i Crkveni sud ima svoju web stranicu pa malo potraži.

Link bi bio ovaj: http://medjubiskupijski-sud-zagreb.net/

Čitam danas Večernjak, isti pogrešan termin koriste, pa nije ni čudo što su ljudi u zabludi...


Zahvaljujem Adrijana.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ožu 06, 2013 16:24 

Pridružen: Sri ožu 06, 2013 16:07
Postovi: 3
I mene zanima Crkveno "ponistenje" braka pa sam pronasao ovu temu. Naime, da ne duljim, godinu dana zivio sam u braku s osobom koja je zatajila mnoge stvari poput; svoje dvije dijagnoze teskog psihickog oboljenja poradi kojeg se nekoliko puta i lijecila u zatvorenim odjelima psihijatrijskih ustanova, takodjer svoje biseksualne skolonosti koje je imala tokom studiranja u Zagrebu, teska psihicka oboljenja svoje obitelji te cinjenicu da njezina obitelj ne pripada Rimo-katolickoj Crkvi vec Jehovinim svjedocima. Takodjer, moja supruga prilikom stupanja u brak nije imala sve sakramente, a u crkveni brak smo stupili pomocu sumljive potvrde Biskupije sa navodno potpisom Biskupa kojom nam se omogucava da vjencanje obavi svecenik izvan Crkve, tj. u prostorijama Hotela Bizovac. Svecenik koji nas je vjencao je navodno u nekom krvnom srodstvu obitelji moje supruge.

Okolnosti pod kojima smo stupili u brak su zaista neobicne, i moram priznati da sam bio uvucen u neku prilicno prljavu igru. Nakon godine dana supruga je zatrazila razvod braka u gradjanskoj parnici koja se jos vodi, a izmedju ostalog poradi razloga da taj brak, kako navodi nije nikad ni zeljela, vec je bila prisiljena od strane svojih roditelja.

Kolike zapravo imam sanse da dobijem "ponistenje" tog braka i koliko bi duga ta cijelokupna procedura mogla trajati, uzevsi u obzir da supruga sigurno nece suradjivati buduci da ce biti svjesna kako na taj nacin moze otezati situaciju?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ožu 06, 2013 19:33 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 1693
valentino_k je napisao/la:
I mene zanima Crkveno "ponistenje" braka pa sam pronasao ovu temu. Naime, da ne duljim, godinu dana zivio sam u braku s osobom koja je zatajila mnoge stvari poput; svoje dvije dijagnoze teskog psihickog oboljenja poradi kojeg se nekoliko puta i lijecila u zatvorenim odjelima psihijatrijskih ustanova, takodjer svoje biseksualne skolonosti koje je imala tokom studiranja u Zagrebu, teska psihicka oboljenja svoje obitelji te cinjenicu da njezina obitelj ne pripada Rimo-katolickoj Crkvi vec Jehovinim svjedocima. Takodjer, moja supruga prilikom stupanja u brak nije imala sve sakramente, a u crkveni brak smo stupili pomocu sumljive potvrde Biskupije sa navodno potpisom Biskupa kojom nam se omogucava da vjencanje obavi svecenik izvan Crkve, tj. u prostorijama Hotela Bizovac. Svecenik koji nas je vjencao je navodno u nekom krvnom srodstvu obitelji moje supruge.

Okolnosti pod kojima smo stupili u brak su zaista neobicne, i moram priznati da sam bio uvucen u neku prilicno prljavu igru. Nakon godine dana supruga je zatrazila razvod braka u gradjanskoj parnici koja se jos vodi, a izmedju ostalog poradi razloga da taj brak, kako navodi nije nikad ni zeljela, vec je bila prisiljena od strane svojih roditelja.

Kolike zapravo imam sanse da dobijem "ponistenje" tog braka i koliko bi duga ta cijelokupna procedura mogla trajati, uzevsi u obzir da supruga sigurno nece suradjivati buduci da ce biti svjesna kako na taj nacin moze otezati situaciju?

Ovo treba izložiti svom župniku i tražiti upućivanje na ženidbeni sud. Ako se može dokazati zatajenje psihičke bolesti, brak je nevaljan. No, prema opisu bi valjalo prvo provjeriti je li uopće bio prisutan katolički svećenik i postoje li kakvi dokazi o sklapanju brka.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ožu 06, 2013 19:51 

Pridružen: Sri ožu 06, 2013 16:07
Postovi: 3
Bio je katolicki svecenik, a potvrdu o sklapanju braka poslao je maticni ured gdje je ona i zavedena. Moram priznati kako vec duze vrijeme skupljam hrabrost da odem kod svecenika, naime situacija je relativno neugodna.

No, kako dokazati psihicku bolest? Konkretno ja imam saznanje o dijagnozi pod kojom se supruga lijecila u jednoj zagrebackoj psih. ustanovi, no naravno za to nemam dokaz, a do njega ne mogu ni doci jer je lijecnicka tajna. Cak ni civilni sud ne zeli pribaviti njezin zdravstveni karton iz kojeg bi sve bilo vidljivo.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ožu 07, 2013 08:47 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 1693
valentino_k je napisao/la:
Bio je katolicki svecenik, a potvrdu o sklapanju braka poslao je maticni ured gdje je ona i zavedena. Moram priznati kako vec duze vrijeme skupljam hrabrost da odem kod svecenika, naime situacija je relativno neugodna.

No, kako dokazati psihicku bolest? Konkretno ja imam saznanje o dijagnozi pod kojom se supruga lijecila u jednoj zagrebackoj psih. ustanovi, no naravno za to nemam dokaz, a do njega ne mogu ni doci jer je lijecnicka tajna. Cak ni civilni sud ne zeli pribaviti njezin zdravstveni karton iz kojeg bi sve bilo vidljivo.

Sve to treba odrazgovarati s nekim na koga te uputi župnik, a sa ženidbenog suda je.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ožu 07, 2013 09:37 

Pridružen: Sri ožu 06, 2013 16:07
Postovi: 3
Hvala na savjetu.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub svi 04, 2013 18:10 

Pridružen: Pet lip 12, 2009 08:20
Postovi: 406
Inigo je napisao/la:
Ovako,prvo da pozdravim sve ovdje.Dolazio sam ponekad i čitao Vaša razmišljanja,savjete no tek sad sam odlučio se registrirati jer nisam našao točno ono što mene zanima.
Prije nekoliko godina oženio sam se civilno i crkveno za ženu s kojom sam bio u dugogodišnjoj vezi.I njoj i meni je to bila prva ozbiljna veza.Može se reći da je to bila ljubav još iz školskih klupa.
U globalu,bilo nam je lijepo zajedno i nije bilo nekakvih prevelikih problema.Događale su se svađe,ali bi se brzo pomirili.Svjestan sam da ne živimo u hollywoodskim filmova,pa sam svjestan da su usponi i padovi u vezama i brakovima sasvim normalna stvar.Ona je bila dosta temperametna osoba,no s obzirom da sam ja smirena i dosta tolerantna,ta kombinacija je funkcionirala sasvim normalno kada pogledam iz šire perspektive.
Ipak,nakon dugogodišnje veze,koju smo okrunili crkvenim i civilnim brakom,ubrzo je došlo do rastave.Jednostavno suživot nije bio moguć,a sad ću napisati točno kako se sve odvijalo.
Prvih nekoliko mjeseci braka bilo je bez ikakvih problema,no zatim su počele svađe,većinom inscenirane s njezine strane,a sve se svodilo nakon mirenja na to da živčana i nervozna zbog stresa na poslu.Na savjet prijateljice je otišla kod psihijatra u opću bolnicu,koji joj je dao bolovanje i neke lagane tablete za opuštanje,vitamine itd...da sad ne ulazim u svaki detalj.Uglavnom,s vremenom se to prema njezinom mišljenju nije pokazalo učinkovito i ponovno je posjetila psihijatra koji joj nije želio dati ništa jače jer je smatrao da nema potrebe za tim.Nakon toga je otišla k privatnom pshihijatru,gdje je nakon nekoliko posjeta počela dobivati recepte za jače lijekove za smirenje.Svo to vrijeme,vrijeme koje smo provodili zajedno je bilo nesnošljivo do te mjere,da sam rađe ostajao na poslu što duže,da čim kasnije stignem kući jer svaki krivi pokret,šum vrata,preglasan televizor,svaka najmanja sitnica koja joj nije odgovarala je završavala sa živčanim ispadima s njene strane.Tablete koje je počela trošiti,a koje je dobivala na recept od privatnog psihijatra,bile su toliko jake da nakon što bi uzela jednu (ako je uzimala uopće po jednu?) izgledala bi kao zombi.Nije bila sposobna za razgovor,a nerijetko je jedva teturala od kreveta do wc-a,kuhinje itd...Jednostavno je došlo do situacije da je netko stalno morao biti pokraj nje jer nije bilo sigurno što je u stanju napraviti,a oduzimanje tableta ili razgovor na temu da to tako ne može i da to ne riješava ništa je naravno završavao sa ispadima,ako je uopće bila u stanju shvatiti o čemu pričam,ako nije bila pod utjecajem tableta.S obzirom da nisam mogao biti svaku sekundu 24 sata na dan s njom,2 puta je otišla (1x dok sam radio,1x dok sam se tuširao) sa autom i doživjela sudar.Nasreću,nije imala nikakvih fizičkih posljedica.Zajedno sa njezinim roditeljima,poduzimao sam sve što smo mogli,tražili savjete na sve strane što da napravimo,no kad bi uspjeli dobiti neki savjet koji je imao smisla,ona je sve s gnjušanjem odbijala i sve više u nama vidjela neprijatelje,a problemi i neugodnosti koje je stvarala su se gomilali.Nakon što je sve to došlo do jedne točke gdje više nisam mogao biti toliko tolerantan i smiren,pokušao sam na silu s njom razgovarati i tražio odgovore kad sam vidio da je kolko tolko pri sebi (da se razumijemo,ovo na silu ne znači da sam primjenio fizičku silu,nego jednostavno nisam odustajao od pitanja dok ne dobijem odgovore).Ipak,njezina reakcija na sve to je bilo da ne može to trpjeti,da ima previše problema i uzela bi osnovne stvari i otišla kod roditelja da se smiri...to je trajalo 2-3 mjeseca dok nismo shvatili da nas je sve ''vozala'',da uopće nije odlazila k roditeljima kako je govorila,nego kod dijela obitelji koji nije bio u kontaktu s njezinima jer su bili u dugogodišnojh svađi.Roditelji ni ja o tome nismo imali pojma dok nismo slučajno otkrili to.To vrijeme,nekoliko puta se vraćala u naš dom,ali danas vidim da je to bilo samo kad je trebala financijsku pomoć,s obzirom da je zbog ispada i problema koje je radila ostala bez posla,za što isto nismo od nje saznali.Uglavnom,svakim danom sam shvaćao da živim u braku s osobom koju više ne poznajem i osjećao sam se očajno.Na nagovore da posjeti neke kvalitetne psihijatre u Zagrebu,nije htjela ni čuti jer smo smatrali da lokalni privatni psihijatar joj ne pomaže time što joj daje sve te silne recepte za lijekove od kojih se doslovno počela gubiti.Tad je već počela živjeti kod te rodbine i jedini način da se vrati kući je bio pod nekom prisilom,a s obzirom da je punoljetna osoba i sklona incidentima u posljednje vrijeme,to nije bila opcija.Ipak,na čuđenje svih,sama je nakon nekog vremena odlučila otići u Vrapče.Naravno da smo i to saznali iz desete ruke jer jednostavno je raskrstila sve kontakte samnom i svojim roditeljima jer je smatrala da joj želimo zlo...Nije htjela ni da je posjećujemo tamo,svojeg oca je doslovno istjerala kad je došao u posjeti iako mu je zabranila.Ipak,nazvala je nekoliko dana prije izlaska i rekla da treba poveću svotu novca da plati to liječenje tamo jer nema dopunsko,a jedino je,kako je rekla...od mene mogla tražiti jer je smatrala da imam toliko.Odnio sam joj novac,iako samo iz razloga jer je bio za to liječenje,inače nebih jer je u nekoliko navrata tokom te faze potrošila velike količine novce na ni sam neznaš to,jednostavno su nestajali s računa.Prilikom tog posjeta,rekao sam joj da me nazove kad će je otpuštati,da ću doći po nju,da ćemo otići kući,sve zaboraviti,početi ispočetka,vidjeti što treba da se situacija dovede u normalu,jednostavno,bio sam spreman sve progutati.
Nazvala je nakon mjesec dana i rekla da želi rastavu.Rastali smo se civilno.
Nakon nekoliko mjeseci,uspio sam doći do podataka da joj je već tad bila dijagnosticirana teška depresija i anksioznost,a danas živi u vanbračnoj zajednici sa svojim rođakom.Vjerojatno je to sve trajalo i za vrijeme braka.
Uglavnom,razočarao sam se u ljubav i sve što ide pod ruku s time i posvetio se poslu,roditeljima,braći,prijateljima,dok nisam nedavno upoznao djevojku u kojoj sam kao prvo vidio velikog prijatelja.No s vremenom se iz prijateljstva rodilo nešto više,no nešto nemoguće jer oboje smo religiozni i svjesni da nas moj crkveni brak sprječava za nečim više,brakom,djecom itd...
Ipak,moj rođak koji je svećenik,ali s kojim sam jako malo u kontaktu jer je u dosta udaljenoj župi,prilikom jednog obiteljskog okupljanja i razgovora o mojim problema,rekao mi je da smatra da postoji temelj da tražim crkveni razvod...a temelj je baziran na slijedećem...
Iako kod ulaska u brak nisam imao ni najmanju sumnju da nešto nije u redu,bar ne u tolikim razmjerima,odnosno vjerovao sam da je posrijedi samo stres,znao sam da je kao mlađa imala tešku ozljedu glave,zbog koje je godinama hodala na kontrole kako se iz toga nebi izrodila nekakva bolest.Nakon niza godina,lijećnici su rekli da netreba više dolaziti jer je sve u redu,ali su rekli roditeljima da ako vide promjene u ponašanju,da mora doći.Oni su ih vidjeli,ali su sve to pripisali pubertetu kroz koji je tada,po njima prolazila.Ja kad sam je upoznao,već je bila u ''pubertetu'' i meni to nije bilo sumnjivo.
Znači rođak smatra da nisam znao da je psihički bolesna i da imam temelje da tražim crkevni razvod,stoga se obraćam ovdje Vama i pitam i Vas za mišljenje,prije nego krenem dalje u razgovor sa svećenikom iz svoježupe itd.
Razlog je naravno taj,što ne želim ni ja,ni djevojka imati ništa ozbiljno,dok ne vidimo jel postoji šansa za crkvenim razvodom jer također nijedno ne želi živjeti u griješnoj zajednici.


A tko će moliti za nju ako je i ti ostaviš?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub svi 04, 2013 18:19 

Pridružen: Pet lip 12, 2009 08:20
Postovi: 406
Sa duhovne obnove za žene Opusa dei ponesem u daljni život tako lijepe priče. Kaže otac Ramos da je pričao sa ženom koja 40 godina živi s mužem alkoholičarem. 40 godina nosi taj križ i sama kaže da Bog hoće da ga nosi i dalje. I pitao ju je otac Ramos- da li ste pomislili na to da ga napustite? Ne , velečasni, kaže - nisam; on je moj muž, moj križ i moja je odgovornost pred Bogom moliti za njega i spas njegove duše...
A onaj crni rogati nas svim silama mami i nagovara - siđi s križa, siđi...

I moj otac je prije volio popiti. I moja je majka bila od toga i nervozna i ljuta i svakakva. I ja sam trpjela zbog njih. Da ga je mama ostavila, uništila bi ga. I mene bi to slomilo. Ovako, lijepo i smireno zajedno provode svoje stare dane...a svađe i trpljenja su daleka prošlost.

Sveti Josemaria kaže da postoji križ i Križ.
Prof. Ivančić kaže da kad zavoliš svoj križ on onda postaje blagoslov.

Samo mi ne živimo u vremenu kad bi se pozitivno gledalo da čovjek za čovjeka ponekad nešto otrpi. Šteta1


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned pro 29, 2013 19:26 

Pridružen: Ned pro 29, 2013 19:19
Postovi: 11
Pozdrav nova sam......molim vas za pomoc...........moj decko je rastavljen sudski ali crkveno ne kazu nemoguce...bio je u braku dvije god od toga njegova zena nije zivjela snjm niti dva mjeseca,,,,,nije postovala ni njega ni njegovu familiju u nikakvom pogledu imaju dijete ,,,,on silno pati nije zelio razvod ali sta je mogao sama je pobigla,,,,,,,,nas dvoje se jako volimo i slazemo,,,,,htjeli bi se vjencat crkveno,,,,,mozele on zbog ovakvih razloga dobit ponistenje crkvenog braka,,,,,,,bilo je i nevjere u tom braku a i vjencali su se na nagovor roditelja zbog dijeteta------- :cry: pomagajte......


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned pro 29, 2013 19:58 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ožu 05, 2011 20:12
Postovi: 93
Lokacija: Poreč
+!
nina je napisao/la:
vjencali su se na nagovor roditelja zbog dijeteta


Na crkvenoj parnici su potrebni i svjedoci. Sakrament sv. Ženidbe kao i ostali Sakramenti su sveti, a ne glumljenje heroja i nagovaranje na žrtvovanje.
Čovjek ne treba bježati od odgovornosti, ali vjenčati se s nekom ženom s kojom ima dijete, nije razlog za crkveni brak.
I muž i žena trebaju u Slobodi i Ljubavi dati Zavjet pred Bogom, a ne s 'figom iza leđa'.
Ukoliko samo jedna osoba 'drži figu', onda je to pokvareno i neodgovorno.

Koliko površnosti prolazi kod svih Svetih Sakramenata!
No, crkveni sud je jedini mjerodavan za svaki pojedini slučaj moguće ništetnosti ženidbe.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 171 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 12  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr