Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Pon ruj 16, 2019 13:09

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 39 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3
Autor Poruka
PostPostano: Sub ožu 23, 2019 21:00 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3062
Ne znam baš jesmo li se razumjeli, govorim o tome da se bez Boga baš nitko ne može spasiti, bez obzira koliko "dobar" bio.
Isto tako, koliko god da netko moli, ne može ništa postići ako taj drugi ne želi živjeti vjeru svojim odabirom, svojom slobodnom voljom. Ne treba se zavaravati da će se netko obratiti kada uđe u brak, a za vrijeme hodanja i upoznavanja ne pokazuje nikakvu volju ni obraćenje.

Naravno da se, kako to Crkva uči, može spasiti onaj koji objektivno nije mogao spoznati Krista, isto kao što se ne može spasiti onaj tko odbije Crkvu mada je upoznat da je potrebna za spasenje.
Već sam pisao o tome da se nitko ne može spasiti bez Krista, i zato nikada ne može biti bolje ne poznavati Krista. Tko nije upoznao Crkvu i nije se imao prilike krstiti, svejedno za spasenje mora upoznati Krista "putevima koje Bog zna".

O tome govorim na upis da nema velike potrebe obratiti onoga tko je već "dobar". Svatko mora upoznati Boga, upravo Marija Magdalena je primjer kako javna grešnica svojim kajanjem pretiče mnoge "dobre", uzorne, talentirane. Isus takve koji misle da su "dobri" i bolji, upozorava: "carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje".

Slažem se s tobom u potpunosti, sve dobro si rekao, i ovaj post mi je puno bolji od onog jer načelno možemo komentirati o spasenju, ali kad se komentiraju određene osobe onda to zna biti škakljivo...
Po meni, kad razmišlja o spasenju - bolje da osoba ima kakvog-takvog pouzdanja, nego da zdvaja. To jest, između preuzetnosti i zdvojnosti, ja bih odabrala pouzdanje.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned ožu 24, 2019 23:31 

Pridružen: Pon lis 29, 2018 10:21
Postovi: 4
Poznajem dobro ovakav par supružnika: on je po krštenju i sakramentima katolik, vjeruje da Bog postoji ali ne i život poslije smrti; ne ide u crkvu i govori loše o svećenicima, za Isusa kaže da je bioenergetičar a sveci da ne postoje. S druge strane je pun razumijevanja i odricanja: žrtvuje se bilo materijalno bilo pomažući ili razumjevanjem i ljubaznošću čak i prema neljubaznima. Skroman je...
Ona je vjernica, govori sve najljepše o Crkvi i ide na misu kad god može ali je samoživa i osjetljiva, često gnjevna. Svjesna je doduše i sebičnosti i toga da si previše dozvoljava da se ljuti mada se poslije kaje i za sebičnost i za osjetljivost i ljutnju. Boležljiva je pa je to donekle olakšavajuća okolnost.

Shvaćam da ne možete znati što će biti ali što mislite: tko je od njih dvoje bliži Bogu, tj ima li on uopće šanse da uđe u Kraljevstvo ako se ne obrati a ako ona moli za njega a s druge strane može li ona ipak propasti unatoč njenoj vjeri jer je centrirana prvenstveno na sebe, barem prema izvanjskom ponašanju.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon ožu 25, 2019 13:55 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 223
[quote="[url=https://Isus kaže "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" (Mk 10,18)
Nitko nije tako dobar da bi se bez Božje milosti mogao spasiti, da mu ne treba Bog.
Kriva je naša predodžba da se spašava "dobar", kvalitetan čovjek. Ne! Kome je više dano, više se od njega i traži, bez obzira na početnu poziciju, bogatstvo karaktera, sve talente.
Bez Boga se nitko ne može spasiti, uostalom tko to može svojim silama ljubiti neprijatelja, spasiti se može samo onaj koji ima potrebu za Bogom i koji se stalno mijenja u tom odnosu ljubavi.[/quote]

QUOTE:GIOVI:::
____________________________________________________________________________________________________________
Ja stalno tražim Boga,muž je drugačiji,uopće nema potrebu za tim.Ali nikome nije učinio ništa nažao,ne mrzi,ne krade i ne vidim razloga da bi završio u paklu.Naravno,bez Boga se ne može spasiti,Bog zna što je u njegovu srcu i naravno da će ga spasiti.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon ožu 25, 2019 17:54 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3062
Poznajem dobro ovakav par supružnika: on je po krštenju i sakramentima katolik, vjeruje da Bog postoji ali ne i život poslije smrti; ne ide u crkvu i govori loše o svećenicima, za Isusa kaže da je bioenergetičar a sveci da ne postoje. S druge strane je pun razumijevanja i odricanja: žrtvuje se bilo materijalno bilo pomažući ili razumjevanjem i ljubaznošću čak i prema neljubaznima. Skroman je...
Ona je vjernica, govori sve najljepše o Crkvi i ide na misu kad god može ali je samoživa i osjetljiva, često gnjevna. Svjesna je doduše i sebičnosti i toga da si previše dozvoljava da se ljuti mada se poslije kaje i za sebičnost i za osjetljivost i ljutnju. Boležljiva je pa je to donekle olakšavajuća okolnost.

Shvaćam da ne možete znati što će biti ali što mislite: tko je od njih dvoje bliži Bogu, tj ima li on uopće šanse da uđe u Kraljevstvo ako se ne obrati a ako ona moli za njega a s druge strane može li ona ipak propasti unatoč njenoj vjeri jer je centrirana prvenstveno na sebe, barem prema izvanjskom ponašanju.

Ne poznajem te ljude :) ali mislim da ona nema šanse propasti jer svatko ima neke nedostatke, mane, neke karakterne osobitosti (i to Bog jako dobro zna), a pošto se kaje (a vjerojatno i moli, te redovito ispovijeda), a usto je i boležljiva (što može biti psihosomatski - jer ju savjest opominje), mislim da je čak relativno blizu pravom putu... To dublje može spoznati u molitvi. Zapravo, nitko se ne može obratiti, a da ga Duh Sveti ne očisti i ne posveti. A to nije vidljivo ljudskim očima i zato često možemo pogriješiti kad procjenjujemo sebe ili druge ljude.

Za njega: može ga spasiti jedino milosrđe Božje. Jer za grijehe zanemarivanja i ravnodušnosti prema Isusu i Crkvi, Bog traži zadovoljštinu i pokoru (nekako mi je drago to tradicionalističko objašnjenje). U evanđeljima stoji: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto? Ako li jedino svoju braću pozdravljate, što više činite? Zar i pogani ne čine isto?" (Mt 5, 46) Boga se ne može impresionirati nekakvom dobrotom ili humanizmom (mislim da je to Giovi prije htio reći), skromnošću prema ljudima i ljubaznošću, jer za to postoje različiti motivi - kod nekoga jednostavno dobar odgoj, kod drugih želja svidjeti se drugima (taština!) ili udvoravati se radi osobne koristi i probitka - jer i neprijatelji Crkve (npr. masoni) pomažu jedni druge, promoviraju se i hvale dobrim djelima. Isus je naprotiv upozorio neka svoje pravednosti ne činimo pred ljudima (=za ljudsku slavu) i da ne pomažemo samo "svojima" nego osobito siromasima, ostavljenima, odbačenima, prezrenima od svijeta...

I osobito poniznost: biti ohol na Boga, a biti ponizan u društvu među prijateljima (ili poslušan u stranci!) - posve je pogrešan put, jer su proroci rekli "Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka". Bog zapravo uopće ne traži poniznost kao vrlinu u odnosima s ljudima (to si mi žene obično tako krivo tumačimo), a osobito ne ako smo prema Bogu ili službenicima Božjim ne-ponizni. Činiti dobro uglavnom svojim rođacima, obitelji, nekolicini dragih prijatelja, onima od kojih očekujemo usluge i onima koji su "iznad nas" ("poznati" i "uspješni" su vjerojatno najveći idolatrijski pogani) - takva dobrota nije po Evanđelju.

:|


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ožu 26, 2019 13:08 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 223
[quote="[url=https://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?p=40269#p40269]adrijana »


I osobito poniznost: biti ohol na Boga, a biti ponizan u društvu među prijateljima (ili poslušan u stranci!) - posve je pogrešan put, jer su proroci rekli "Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka". Bog zapravo uopće ne traži poniznost kao vrlinu u odnosima s ljudima (to si mi žene obično tako krivo tumačimo), a osobito ne ako smo prema Bogu ili službenicima Božjim ne-ponizni. Činiti dobro uglavnom svojim rođacima, obitelji, nekolicini dragih prijatelja, onima od kojih očekujemo usluge i onima koji su "iznad nas" ("poznati" i "uspješni" su vjerojatno najveći idolatrijski pogani) - takva dobrota nije po Evanđelju.


:|[/quote]
QUOTE:::_____________________________________________________________________________________________________

Kako misliš,Adrijana,da Bog ne traži poniznost kao vrlinu u odnosu s ljudima?Pa koliki mistici,teolozi,crkveni naučitelji,ukazuju baš na važnost toga-biti ponizan,umanjiti sebe,čak da su nam drugi važniji od nas?Ili te nisam dobro razumjela?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ožu 27, 2019 22:28 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3062
Citat:
Kako misliš,Adrijana,da Bog ne traži poniznost kao vrlinu u odnosu s ljudima?Pa koliki mistici,teolozi,crkveni naučitelji,ukazuju baš na važnost toga-biti ponizan,umanjiti sebe,čak da su nam drugi važniji od nas?Ili te nisam dobro razumjela?

Hvala na potpitanjima, sad vidim da je bez dodatnog objašnjenja ovo možda i nerazumljivo...
Dakle, Isus sam (kao Bog!!) je bio ponizan - rođen je u štalici, nije tražio ljudsku slavu (to je bila đavlova zamka), rekao je "Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca!"

Ja sam mislila na drugu vrstu poniznosti - onu sasvim ljudsku, lažnu poniznost koja najčešće pogađa ljude kad nisu ponizni prema Bogu i ne traže Božju volju.
Crkveni naučitelji su nekako ovako pisali - da ljubav prema stvorenjima ponekad zna zasjeniti ljubav prema Bogu i ljude odvesti pogrešnim putem (putem grijeha). Inače, ljubav sama po sebi je ne samo dobra nego i Božja zapovijed.

Kriva poniznost bila bi:
-kad smo ponizni samo naizvan, u vanjštini, ali ne i iznutra
-kad sami sebe (i darove dobivene od Boga) potcjenjujemo
-kad nastojimo omiliti ljudima na način koji se Bogu ne sviđa
-kad svojim neprestanim "žrtvovanjem" za druge, gušimo njihovu slobodu (kao što je dobre primjere dao Paul C. Vitz u knjizi "Psihologija kao religija")
-kad se iza naše poniznosti krije gorčina zbog nepravednosti (živa je istina da ljudi znaju iskorištavati ljude koji su doista ponizni)

Mislim da se kod žena kriva poniznost ponekad razvije pogrešnim (pretjerano strogim) odgojem. Kao što je Jesper Juul rekao: to su obično dobre, poslušne djevojčice koje u školi dobro uče i bez puno prigovora sve rade što im se kaže... Takva djeca kad odrastu postanu sama sebi i drugima velik problem, jer njihov obrazac ponašanja vodi autodestruktivnim emocijama, depresijama, anksioznosti, opsesijama koje se razviju oko 35.-40. godine života. Zašto se to događa, više kod psihologa, ali ono pretjerano prilagođavanje "svijetu" koji nije ni dobar ni pravedan vodi različitim neurozama. Na to također može utjecati i djetinjstvo obilježeno emocionalnim, fizičkim ili čak seksualnim uznemiravanjima ili zlostavljanjima koje osoba potisne ili pak osjeća duboku krivnju. Istraživanja pokazuju da je oko 70% osoba koje nekad u životu dožive poremećaj napada panike bilo u djetinjstvu (sexualno) zlostavljano. Kao vjernica, kad sam saznala za dogmu o istočnom grijehu, to mi se učinilo puno realnijim i istinitijim nego sve svjetovne i znanstvene teorije o "čovjekovoj urođenoj dobroti".


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ožu 28, 2019 13:13 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 223
[quote="[url=https://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?p=40278#p40278]adrijana »
Kriva poniznost bila bi:
Mislim da se kod žena kriva poniznost ponekad razvije pogrešnim (pretjerano strogim) odgojem. Kao što je Jesper Juul rekao: to su obično dobre, poslušne djevojčice koje u školi dobro uče i bez puno prigovora sve rade što im se kaže... Takva djeca kad odrastu postanu sama sebi i drugima velik problem, jer njihov obrazac ponašanja vodi autodestruktivnim emocijama, depresijama, anksioznosti, opsesijama koje se razviju oko 35.-40. godine života. Zašto se to događa, više kod psihologa, ali ono pretjerano prilagođavanje "svijetu" koji nije ni dobar ni pravedan vodi različitim neurozama. Na to također može utjecati i djetinjstvo obilježeno emocionalnim, fizičkim ili čak seksualnim uznemiravanjima ili zlostavljanjima koje osoba potisne ili pak osjeća duboku krivnju. Istraživanja pokazuju da je oko 70% osoba koje nekad u životu dožive poremećaj napada panike bilo u djetinjstvu (sexualno) zlostavljano. Kao vjernica, kad sam saznala za dogmu o istočnom grijehu, to mi se učinilo puno realnijim i istinitijim nego sve svjetovne i znanstvene teorije o "čovjekovoj urođenoj dobroti".[/quote]


Ja sam najneprilagođenija osoba koju poznajem,a ipak sam autodestruktivna.
Baš me zanima,kako ti tumačiš dogmu o istočnom grijehu?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ožu 29, 2019 20:51 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3062
Citat:
Ja sam najneprilagođenija osoba koju poznajem,a ipak sam autodestruktivna.
Baš me zanima,kako ti tumačiš dogmu o istočnom grijehu?

Tumačim i vjerujem u ono što vjeruje i kako tumači Katolička crkva... A jedan isusovac je dao zanimljiv odgovor (koji važi i za moju situaciju) - samokažnjavanje je zapravo posljedica i ponavljanje istočnoga grijeha. Bog nam oprašta u ispovijedi sve, ali mi kao da sami sebi ne možemo oprostiti, pa kazna koju sami zadajemo sebi postaje puno veća od one kazne koju bi nam Bog ikada dao. A istina o istočnom grijehu jest da nam je to Bog već oprostio - kada smo Mu povjerovali - a ostajući u stanju ne-vjerovanja mi nikad ne možemo ni sami sebi oprostiti. Bogu treba prepustiti sve, a ne postavljati se na Božje mjesto i suditi sami sebi, to je Bog zabranio. Pa ako nas On ne kažnjava, ne smijemo ni mi sami sebe...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto tra 02, 2019 11:23 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 223
Tumačim i vjerujem u ono što vjeruje i kako tumači Katolička crkva... A jedan isusovac je dao zanimljiv odgovor (koji važi i za moju situaciju) - samokažnjavanje je zapravo posljedica i ponavljanje istočnoga grijeha. Bog nam oprašta u ispovijedi sve, ali mi kao da sami sebi ne možemo oprostiti, pa kazna koju sami zadajemo sebi postaje puno veća od one kazne koju bi nam Bog ikada dao. A istina o istočnom grijehu jest da nam je to Bog već oprostio - kada smo Mu povjerovali - a ostajući u stanju ne-vjerovanja mi nikad ne možemo ni sami sebi oprostiti. Bogu treba prepustiti sve, a ne postavljati se na Božje mjesto i suditi sami sebi, to je Bog zabranio. Pa ako nas On ne kažnjava, ne smijemo ni mi sami sebe...

Mislim,da moje samokažnjavanje,ako se to može tako nazvati,proizlazi iz osjetljivosti,oholosti,nezadovoljstva životom kakav imam,poslom,tako nešto,pa maštam o ljepšem svijetu i tražim načine za pobjeći od ovakvog,surovog...zato i jesam između neba i zemlje.. :)


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 39 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr