Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Čet srp 18, 2019 05:40

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 35 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3
Autor Poruka
PostPostano: Sri stu 07, 2018 13:33 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1861
Evo jednog svjetlog primjera katoličke obitelji s više djece, takve obitelji se često bolje organiziraju i onda su zapravo efikasnije.
Sjećam se kako smo mi s jednim i dvoje djece uvijek kasnili, uvijek je nešto bilo razlog, a zapravo je manjkalo reda i organizacije. Sada s više djece više nemamo s time problema, jednostavno situacija zahtjeva veću organiziranost što je dobro i za obitelj i za djecu.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet stu 23, 2018 10:18 

Pridružen: Čet tra 26, 2018 14:48
Postovi: 238
Giovi, ispričavam se ako je pitanje previše direktno - ali radi li vaša žena?
Onako, meni koja radim 100 na sat, ali nemam ni muža ni djecu iz ovoga kuta izgleda kao SF stizati brinuti o kućanstvu, kuhati, brinuti o mužu i djeci i raditi. Ok, na ovom primjeru se vidi da je moguće, ali ovo je bilo prije cca 20 godina?
Ne čini li se taj "ideal" danas kao utopija i ne izgleda li da nešto mora patiti?

Nadalje, evo upravo molim devetnicu bl. Alojziju Stepincu pa svakog dana čitam njegova promišljanja. On kaže:
„Naša narodna poslovica veli, da dobra žena drži tri ugla kuće. Ako je tako, je li onda čudo, da Sveto Pismo traga za njom kao za dragim biserom kad pita: 'Jaku ženu tko će naći? Jer vrijedi više nego biser.'? Ako ju je bilo još mnogo teže naći prije, nema sumnje da ju je još mnogo teže naći danas. Jer u ovo naše žalosno doba, kad se vrijednost čovjeka ne mjeri po krjepostima nego po novcu; kad se vrijednost čovjeka ne mjeri po razumu prosvijetljenu vjerom, već po srcu gonjenu strašću, nije laka stvar naći ženu, o kojoj govori Sveto Pismo, a koja mora da ima u sebi ona tri svojstva, koja sačinjavaju tri ugla kuće kojoj pripada. Ta svojstva nisu ništa drugo nego iskrena pobožnost, stidljiva povučenost i neumorna radinost.
Kako vidite, oznake te jake žene dijametralno su oprečne onima, kakve si zamišljaju razni sistemi, koji bi htjeli zamijeniti kršćanstvo, kao što recimo komunizam, a koji smatraju za ideal žene onu, koja je prezrela Boga, prezrela svoje poštenje i prezrela pošteni i ustrajni rad. Izbor, na što ćete se odlučiti vi, taj prepuštam vama, jer imate od Boga dani razum i slobodnu volju, kojom se možete služiti ili na svoju sreću i spas ili na svoju propast, jer je 'svatko svoje sreće kovač!'“

Koliko takva žena može uopće "opstati" u današnjem svijetu?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet stu 23, 2018 13:20 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1861
Uvijek se treba nečeg odreći da bi izabrali ono veće.
Moja žena ne radi od prije godinu i pol - kada smo se odlučiti za plaćenu mjeru koju daje Grad Zagreb tj. roditelj odgajatelj, a za to je morala dati otkaz na svom poslu. No i prije toga smo radije željeli biti s obitelji i kvalitetno odgajati djecu namjesto materijalnog komfora i karijere, pa je s obzirom na više djece duže bila na porodiljnom.
Recimo prekovremeni sati, "team building" preko vikenda, itd. ne idu zajedno sa obiteljskim obvezama, ili vraćanje na posao ubrzo nakon poroda, tu nešto mora trpjeti.
Svatko izabire ono što mu je važnije, što mu je prioritet.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned stu 25, 2018 11:58 

Pridružen: Ned ožu 07, 2010 16:23
Postovi: 238
Lokacija: Brodsko Posavska županija
Giovi slažem se s tobom .
Neznam koliko ti imaš djece ali mi sad imamo sedmero živih
(jedan je umro prošle godine u devetnaestoj godini, 6 godina je ležao nepokretan , do 13 je bio zdrav )
od kojih je najstariji u Krakovu, studira teologiju
(redovnik Pavlin budući svečenik) a najmanji 10 mjeseci .
Od početka moja supruga se posvetila odgoju djece . Žene nekad misle da to nije vrjedno i da su beskorisne , ali majka i kućanica je uzvišen poziv jer odgaja novog kvalitetnog i društvu korisnog čovjeka , a još više jer stavlja djetetu vrjednosti u srce koje ne može dobiti nigdje drugdje . Da ne pišem da smo odgovorni i za spas svoje djece, zamislite tko nam sve otranjuje djecu i čemu ih uće .
Roditeljstvo je ponekad i žrtva ,.... Pa nemora sve biti savršeno , ne moraju svi završiti fakultete . Ali tko ih može odgojiti da budu sveti ?
Majka i Zato je dobro da majka bude s djecom makar ne imali sve što požele , naučit će se skromnosti , a možda će im dobro doći i za spasenje , a to je najvažnije.

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto stu 27, 2018 12:38 

Pridružen: Čet tra 26, 2018 14:48
Postovi: 238
Pa da, slažem se s vama.
Evo jedne dobre kritike sve danas.

'ODGAJAMO LI SAMOŽIVE EGOMANIJAKE?' Tekst jedne mame postao je pravi hit u Hrvatskoj, masovno se dijeli na Facebooku, ima na tisuće komentara...
AUTOR je Mirela Lilek. OBJAVLJENO: 26.11.2018. u 11:07

Facebook 'Mama, ja sam gladan'

Tekst jedne mame objavljen pod naslovom "Odgajamo li egomanijake" na blogu mamajasamgladan.com, postao je pravi hit na facebooku. Autorica napominje da ne zagovara ni jednu od strana odgoja, dijeleći ih na onda i sad, već je tekst nastao u razmišljanju kako pronaći zlatnu sredinu. Tekst je na Facebooku do danas ujutro podijeljen više od 11 tisuća puta, a komentiralo ga je više od dvije tisuće korisnika te društvene mreže. Evo zašto je postao hit:

"Moje djetinjstvo trajalo je sedamdesetih i osamdesetih.. Mama, tata, pet godina stariji brat i ja. Ne sjećam se da su se roditelji igrali sa mnom. Imala sam igračke i provodila sate u svijetu mašte. Mama je kuhala ili pospremala. Bavila se kućom i važnijim stvarima.

Niti sam htjela niti ju tražila da se igramo skupa. Zato valjda i danas imam bujnu maštu i uživam u rijetkim trenutcima samoće. Ljeti smo po cijele dane bili vani, penjali se, skakali, ali znalo se vrijeme ručka, večere i spavanja. Kada su nam dolazili gosti, znalo se da djeca, osim za vrijeme jela, nemaju što tražiti za stolom s odraslima.

'Ajmo, djeco, u sobu!
I bilo nam je super, odlično smo se zabavljali. Ne znam niti sam ikada čula temu razgovora koja se među starijima odvijala. Nije me uopće zanimalo. Kada smo išli u goste, pa bi domaćini ponudili kolače, a ja bih proždrljivo posegnula za trećim komadom, mama bi me prostrijelila pogledom tako da sam ruku istog trena povukla prema sebi. Ostalo mi je do dan danas usječeno u pamćenje njeno:
"Nisi se došla najesti, pristojno uzmeš komad, dva i staneš!"

Tako i ja danas s prijezirom gledam na ljude koji pobrste švedski stol na nekom eventu. Nismo plakali, vrištali i vikali da nam je dosadno. Ako bi nam i palo na pamet, odgovor bi bio:" zabavi se nečim." I zabavili bi se. Uh, kako je mašta radila..

Bili smo čisti, uredni, pristojni, mogli smo se kontrolirati kad smo trebali biti tiho, a itekako aktivni kad bi nas pustili s lanca. Jeli smo sve, nije bilo pitanja: "Želiš li?" Nikada.
Išli smo gdje su roditelji htjeli, kada je njima pasalo.. I bilo nam je zabavno... Uvijek.
Veselili smo se izletima na koje smo redovito išli vikendom i putovanju vlakom na more. Tata je radio, a mama je bila kod kuće, brinula, hranila, prigovarala, slušala, bodrila. Bila je autoritet, nikako prijatelj.

Kasnije, kad je djetinjstvo preraslo u adolescenciju, bila je oslonac, psiholog, savjetnik, kritičar, podrška, bič božji. Sve po potrebi. Promatrala nas je, razgovarala o problemima, tješila. Znala je prepoznati svaku emociju i ništa od nje nisam mogla sakriti.
Nije bila prijatelj. I to se naglašavalo, da se ne zabunim, da ju ne tretiram poput svojeg vršnjaka, bez poštovanja.
Svako nepoštovanje odraslih kažnjavalo se rukom po guzi. Bez objašnjavanja, razgovaranja. Uvrijedio si starijeg, šamar. Pa ti uvrijedi i budi bezobrazan sljedeći put. Plaženje jezika, ružne riječi... opet onaj ranije spomenuti mamin pogled...

Ne smatram da je bilo idealno... Nakon izlaska subotom, tata me budio u 9 kako bi pomagala pospremati stan. Nakon 10 minuta telefoniranja vikao mi je da prekinem i da se nađem u četiri oka ako želim toliko razgovarati. Ograničeni izlasci su mi beskrajno išli na živce.
Nisam nikada došla doma pijana, nije mi palo na pamet.

A onda se nešto prelomilo usput, pa je takva vrsta odgoja postala previše surova. Vrijeme je izrodilo nove generacije roditelja. Beskrajno tolerantne, one koji podržavaju prijateljski odnos s djecom i to im je baš cool..
Nemojte me pogrešno shvatiti, promjene su potrebne, rekla bih nužne, ali imam osjećaj da smo otišli iz jedne krajnosti u drugu.
Zbog vlastitog bunta ili inata?

Ne znam, ali poput naših roditelja i mi smo pretjerali, samo na potpuno drugačiji način. Dotakli smo drugu krajnost.
Počeli smo voditi filozofske rasprave s dvogodišnjacima, gledamo na djecu kao na statusni simbol, poput novog automobila, pa ga lickamo, dotjerujemo, pokazujemo, hvalimo se: "Koliko kilometara ima tvoj? A konja? Kakve felge imaš? Moj može potegnuti bolje od tvog! A kakav je u zavoju?" -Tako vam to meni izgleda...

Trenutno su djeca u centru pažnje, sjede na čelu stola, štoviše, biraju mjesto gdje će sjediti i to im se odobrava.
Djeca prisluškuju razgovore odraslih, upadaju u riječ, vode glavnu riječ i glavna su tema razgovora. Dakako, uvijek vođene u superlativima... Moj mali je ovo, moja mala je bolje... Djeca dolaze u goste s rečenicom: "Ja sam gladan!" pa ti pobrste pola frižidera, dok se roditelji smiju. Djecu se konstantno zabavlja, ne znaju se sami igrati, pa te vuku za rukav i traže pažnju. Ako im ne pružiš pažnju onda vrište, pa cijela obitelj sudjeluje u smirivanju.

Roditelji se svađaju s učiteljima, prijete im otkazima, prijete drugoj djeci, ako im netko u žaru igre dotakne vlastito dijete.
Roditelji pljuju pred djecom po učiteljima, tako da se i djeca usuđuju odgovarati učiteljima kad dođu u razred. Pa nestane svakog autoriteta. Djeca su postala smisao života svojih roditelja, životni projekt, jedina tema razgovora, nerealnog ponosa.

S ponosom bi trebali pričati o svojim dostignućima, interesima, iskustvima, a dijete o svojim. Umjesto toga, hvalimo se tuđim (djetetovim) dostignućima, prisvajajući ih kao svoju zaslugu.
Djeca su nam tu da ih odgojimo i pustimo da žive.. Da ih osposobimo za život, ujedno ne zanemarujući svoj. Nikako da im služimo i umjesto njih rastemo.
Da ih satima čekamo ispred noćnih klubova i vozimo kućama. (da, to je postalo normalno)
Da im držimo lavor kad nakon izlaska pijani dođu kući.
Da im toleriramo nedopustivo.
Da ih nagrađujemo za dobru ocjenu. Pobogu, pa ona bi sama po sebi trebala biti nagrada.

Čini li vam se da u osnovnim školama svi imaju petice? istina, ponekad je lakše djetetu zaključiti veću ocjenu nego imati posla s nabildanim taticom koji će ti prijetiti jer je "stara koza" oštetila njegovo iznadprosječno inteligentno dijete i dala mu 4. A ono zna za 10. Barem.

Pojam zlostavljanja i nestašne dječje igre se izjednačio.
Mi smo se grudali, borili se koprivama, dolazili kući opečeni, ozebli, crveni. Nitko nije zbog toga dizao paniku. Nismo bili toliko osjetljivi. Nismo tužakali, jer smo znali da ćemo zbog tužakanja dobiti još jedan šamar.

Kad razgovaram malo s novopečenim roditeljima, svima je zajednička jedna rečenica: "Najvažnije mi je da mi dijete bude sretno!"
Našim roditeljima je bilo važnije da usrećimo druge! Jer, shvaćali su da je u tome, indirektno, i naša sreća.
Obratiti pažnju na ljude, ne biti sebičan, samoživ, razvijati empatiju, suosjećati, brinuti, biti obazriv.. To se negdje putem izgubilo.
Odgajamo li samožive egomanijake?
Nikada zadovoljne osobe, vječno željne pažnje. One koji ne trpe autoritet, zabrane, uvjete, rokove, pa se cijeli život traže i čekaju savršenu priliku da padne s neba, a takve nema.
U međuvremenu ih roditelji financiraju, peru, hrane, tješe.. Jer njihovo zlato zaslužuje bolje. I ovaj svijet nije dovoljno dobar za njih. Jesam li pretjerala? U svakom slučaju, mislim da nam treba zlatna sredina. Nešto između odgojnih metoda naših roditelja i ovih danas. Vrijeme će pokazati, ako nas, u međuvremenu, vlastita djeca ne pojedu za doručak."


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 35 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr