Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Pon kol 26, 2019 01:22

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
Autor Poruka
PostPostano: Ned lip 23, 2019 13:05 

Pridružen: Čet svi 03, 2018 19:41
Postovi: 4
Dakle otvaram ovu temu jer budući da smo svi katolici tu - jasno je da se prava , iskrena , čista i od Boga dana ljubav / životni parnter može samo IZMOLITI ... Njegova volja ispred naših požuda, želja, ideja i sličnoga što nerijetko biva itekakva zamka - dok traje zaljubljenost čini se da je sve super i da bismo se odmah oženili za tu osobu, ali kad nestane "kemije" (barem one početne) nerijetko slijedi duboko razočaranje.....

Voljela bih da na ovom forumu podijelimo iskustva u molitvi za pronalazak bračnog partnera... kojem ste se svecu molili, koliko dugo , jeste li padali u kušnju da prestanete moliti pošto vam molitva nije bila uslišana na način kako ste vi to htjeli i slično?!

Ja ću ispirčati svoje iskustvo:
Preko neke facebook grupe mi je zapeo za oko dečko kojeg sam primijetila sasvim slučano pošto mi je odgovorio na neku moju poruku.... Brzo nakon toga sam išla u Međugorje i gotovo nevjerojatno - molila sam se da Gospodin providi neku situaciju u kojoj ćemo se upoznati uživo, naravno - ako je i kad je Njegova volja..... Zvuči čudno molit se da UPOZNAŠ uživo osobu koju nikad u životu nisi sreo, ali eto- ja sam žarko molila za to.... zanimljivo da čak fizički nije neki moj tip (ne osjećam neku pretjeranu kemiju), ali jednostavno njegove riječi i poruke su zračile takvom toplinom i blagošću da sam se na neki način "zaljubila"....
Nije prošlo tjedan dana od povratka iz Međugorja i održavala se u mojoj župi neka duhovna obnova.... on nije iz mog grada (živi 40tak km daleko) ali je na tu duhovnu obnovu - DOŠAO !!!!!!! Nisam mogla vjerovati svojim očima kad sam ga vidjela..... Naravno da sam smilila način kako da mu priđem i makar se upoznamo... nenametljivo i totalno decentno sam mu prišla kao fol da nešto pitam njegovog prijatelja s kojim je bio i - upoznali smo se..... ništa puno nismo pričali, tek par rečenica od kud si , kako se zoveš i tako.....

Nije prošlo par dana, dodao me na listu prijatelja na facebook.... Naravno da mojoj sreći nije bilo kraja kad sam vidjela njegovo ime.... nakon toga slijedili su jaaako česti lajkovi na skoro sve moje objave, lajkao je sve profilne slike koje sam stavila nakon što smo mi postali fb prijatelji.....i ja sam istom mjerom vraćala.... Kontakta nije bilo, nikakvog osobnog.... samo ti lajkovi i to je to.....meni dosta :)

Bila sam dosta nemirna jer nije bilo nikakvog kontakta među nama, a ja sam ga htjela.... ako ništa, makar da ga bolje upoznam i vidim da li je za mene kao dečko ili ne..... U tom svom kaosu, došao je Uskrs i odvažim se ja OSOBNO njemu se javiti porukom (imala sam njegov broj jer smo nekoj viber grupi zajedno) .... Reakcija je bila i više no pozitivna, nakon toga smo se cijeli dan nastavili dopisivati.... nakon toga uslijedila su dopisivanja i po par sati dnevno... i rasprave o stvarima koje po mom mišljenju spadaju u razgovore momka i djevojke - teologija tijela, predbračna čistoća i slično..... Dijelili smo neke tajne iz prošlosti i rekli si stvari koje nismo baš svakome a i ne priliči možda da toliku intimu dijelimo s nekim koga jedva znamo... no, mi smo to radili :)

Kako sam osjetila da smo se zbilja našli i da bi odnos mogao napredovati, pozovem ja njega na svoj rođendan... Nije to bio nikakav problem jer imamo od prije dosta zajedničkih poznanika i baš je bilo cool da je došao i vidio ljude/popričao s njima a nije ih dugo vidio... bilo mu je lijepo i to mi je rekao te se zahvalio na tome što sam ga zvala....
Nakon toga - ništa se loše nije dogodilo, kontakt se i dalje nastavio, dopisivanje i bla bla...no, lajkovi na fb su nestali odjednom.... čak nije lajkao ni objavu gdje zahvaljujem svima koji su mi uljepšali rođendan.... Nemam neki konkretan primjer zašto sam to osjetila, ali osjetila sam da to jednostavno nije TO kao što je bilo prije rođendanskog druženja.... Nešto se dogodilo, ja ne znam što ali mogu samo pretpsotaviti....
Na rođendanu me pitao malo o meni, gdje radim, čim se bavim i tako... ja sam rekla da sam završila fakultet i da radim i tako malo o sebi, a on na to "sad mi je bed pričat o sebi jer si toliko iznad mene po sveme" ?!??!?
Neka intucija mi govori da unatoč lijepom mišljenju o meni i velikom poštivanju - ipak nisam tip djevojke za njega....
Meni osobno je to glupo jer mi je najvažnije kod dečka da je praktičan vjernik, sa zdravom duhovnošću i da mu je Bog na prvom mjestu.... to da je netko iznad nekoga je totalno bezveze jer - samo je Bog iznad nas.....

Kad sam se pojadala najboljoj prijateljici glede toga rekla mi je da je mnoooogo katoličkih muškaraca koji se teško nose s time da je žena obrazovanija od njih, da ima bolji posao i sve što uz to ide.... traže ili sebi ravnu ili neku "slabiju" prema kojoj će se moći postaviti zaštitnički... Bez uvrede ikome, ali ako je to zbilja istina - meni je to prilično kukavički.... A drži vodu to što mi je rekla... Crkva je konzervativna , a time i crkvenjaci, pogotovo muškarci....

Naravno, ne trebam ni napominjati da sam se cijelo vrijeme molila sv. Josipu za ostvarenje ljubavne veze s njim, da bi mi na kraju on direktno rekao da - nisam njegov tip djevojke.....

a ja mislila da nam Gospodin , pogotovo po zagovoru tako moćnog sveca kao što je sv. Josip , daje ono što je za nas i za naše duhovno dobro najbolje....
pa me malo buni cijela ta situacija....


ima tko da mi pomogne komentarom, savjetom, bilo čim?!?


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr