Katolički odgovori

Imate li iskustva s katolickim spajalicama?

Nisam clanica hrvatske spajalice ali vidim da se clanovi na forumu dosta zale na stanje stranice i ostale clanove (mali broj, neodgovaranje na poruke i sl.) sto me malo demotivira da se pridruzim.

Znate li je li stanje bolje na stranim stranicama?

Uopce zapravo ne znam otkud poceti... Gdje se vjernici u kasnim 20-im/ranim 30-im upoznaju?

Imaš na forumu "Tebe tražim" upoznavanje-veza,nisam otvarala baš to konkretno,pa neznam koliko funkcionira...

Hjoj, bolje ne tamo.

Dakle otvaram ovu temu jer budući da smo svi katolici tu - jasno je da se prava , iskrena , čista i od Boga dana ljubav / životni parnter može samo IZMOLITI ... Njegova volja ispred naših požuda, želja, ideja i sličnoga što nerijetko biva itekakva zamka - dok traje zaljubljenost čini se da je sve super i da bismo se odmah oženili za tu osobu, ali kad nestane "kemije" (barem one početne) nerijetko slijedi duboko razočaranje.....

Voljela bih da na ovom forumu podijelimo iskustva u molitvi za pronalazak bračnog partnera... kojem ste se svecu molili, koliko dugo , jeste li padali u kušnju da prestanete moliti pošto vam molitva nije bila uslišana na način kako ste vi to htjeli i slično?!

Ja ću ispirčati svoje iskustvo:
Preko neke facebook grupe mi je zapeo za oko dečko kojeg sam primijetila sasvim slučano pošto mi je odgovorio na neku moju poruku.... Brzo nakon toga sam išla u Međugorje i gotovo nevjerojatno - molila sam se da Gospodin providi neku situaciju u kojoj ćemo se upoznati uživo, naravno - ako je i kad je Njegova volja..... Zvuči čudno molit se da UPOZNAŠ uživo osobu koju nikad u životu nisi sreo, ali eto- ja sam žarko molila za to.... zanimljivo da čak fizički nije neki moj tip (ne osjećam neku pretjeranu kemiju), ali jednostavno njegove riječi i poruke su zračile takvom toplinom i blagošću da sam se na neki način "zaljubila"....
Nije prošlo tjedan dana od povratka iz Međugorja i održavala se u mojoj župi neka duhovna obnova.... on nije iz mog grada (živi 40tak km daleko) ali je na tu duhovnu obnovu - DOŠAO !!!!!!! Nisam mogla vjerovati svojim očima kad sam ga vidjela..... Naravno da sam smilila način kako da mu priđem i makar se upoznamo... nenametljivo i totalno decentno sam mu prišla kao fol da nešto pitam njegovog prijatelja s kojim je bio i - upoznali smo se..... ništa puno nismo pričali, tek par rečenica od kud si , kako se zoveš i tako.....

Nije prošlo par dana, dodao me na listu prijatelja na facebook.... Naravno da mojoj sreći nije bilo kraja kad sam vidjela njegovo ime.... nakon toga slijedili su jaaako česti lajkovi na skoro sve moje objave, lajkao je sve profilne slike koje sam stavila nakon što smo mi postali fb prijatelji.....i ja sam istom mjerom vraćala.... Kontakta nije bilo, nikakvog osobnog.... samo ti lajkovi i to je to.....meni dosta

Bila sam dosta nemirna jer nije bilo nikakvog kontakta među nama, a ja sam ga htjela.... ako ništa, makar da ga bolje upoznam i vidim da li je za mene kao dečko ili ne..... U tom svom kaosu, došao je Uskrs i odvažim se ja OSOBNO njemu se javiti porukom (imala sam njegov broj jer smo nekoj viber grupi zajedno) .... Reakcija je bila i više no pozitivna, nakon toga smo se cijeli dan nastavili dopisivati.... nakon toga uslijedila su dopisivanja i po par sati dnevno... i rasprave o stvarima koje po mom mišljenju spadaju u razgovore momka i djevojke - teologija tijela, predbračna čistoća i slično..... Dijelili smo neke tajne iz prošlosti i rekli si stvari koje nismo baš svakome a i ne priliči možda da toliku intimu dijelimo s nekim koga jedva znamo... no, mi smo to radili

Kako sam osjetila da smo se zbilja našli i da bi odnos mogao napredovati, pozovem ja njega na svoj rođendan... Nije to bio nikakav problem jer imamo od prije dosta zajedničkih poznanika i baš je bilo cool da je došao i vidio ljude/popričao s njima a nije ih dugo vidio... bilo mu je lijepo i to mi je rekao te se zahvalio na tome što sam ga zvala....
Nakon toga - ništa se loše nije dogodilo, kontakt se i dalje nastavio, dopisivanje i bla bla...no, lajkovi na fb su nestali odjednom.... Nemam neki konkretan primjer zašto sam to osjetila, ali osjetila sam da to jednostavno nije TO kao što je bilo prije rođendanskog druženja.... Nešto se dogodilo, ja ne znam što ali mogu samo pretpsotaviti....
Na rođendanu me pitao malo o meni, gdje radim, čim se bavim i tako... ja sam rekla da sam završila fakultet i da radim i tako malo o sebi, a on na to "sad mi je bed pričat o sebi jer si toliko iznad mene po sveme" ?!??!?
Neka intucija mi govori da unatoč lijepom mišljenju o meni i velikom poštivanju - ipak nisam tip djevojke za njega....
Meni osobno je to glupo jer mi je najvažnije kod dečka da je praktičan vjernik, sa zdravom duhovnošću i da mu je Bog na prvom mjestu.... to da je netko iznad nekoga je totalno bezveze jer - samo je Bog iznad nas.....

Kad sam se pojadala najboljoj prijateljici glede toga rekla mi je da je mnoooogo katoličkih muškaraca koji se teško nose s time da je žena obrazovanija od njih, da ima bolji posao i sve što uz to ide.... traže ili sebi ravnu ili neku "slabiju" prema kojoj će se moći postaviti zaštitnički... Bez uvrede ikome, ali ako je to zbilja istina - meni je to prilično kukavički.... A drži vodu to što mi je rekla... Crkva je konzervativna , a time i crkvenjaci, pogotovo muškarci.... ......još sam mu k tome prva prišla, pa mu je možda i to bilo malo neprimjereno za ženu.... nisam mu prišla kao dečku koji mi se sviđa, nego kao osobi/potencijalnom prijatelju, ali kako je konzerva - tko zna što mu je u glavi......

Naravno, ne trebam ni napominjati da sam se cijelo vrijeme molila sv. Josipu za ostvarenje ljubavne veze s njim, da bi mi na kraju on direktno rekao da - nisam njegov tip djevojke.....

a ja mislila da nam Gospodin , pogotovo po zagovoru tako moćnog sveca kao što je sv. Josip , daje ono što je za nas i za naše duhovno dobro najbolje....
pa me malo buni cijela ta situacija....

ima tko da mi pomogne komentarom, savjetom, bilo čim?!?

Draga Božja ovčice, dobrodošla
Ne pišem više aktivno, ali je pravo osvježenje pročitati nešto novo.
Prva lekcija je, ne slušaj ljude s foruma, neka ti forum služi samo za razmjenu iskustava.
Drugo, činiš mi se vrlo mlada tako da ne brini - ako je pravi - znat ćeš. Jednostavno hoćeš, odnosno doći će ti na put opet i opet iznova jer naš Bog je neshvatljiv i njegovi puti nisu naši puti. Nikada, ali nikada to nemoj zaboraviti.
Mnoge djevojke su izmolile sebi momke, mnoge žene su izmolile sebi muževe i ja (iako još nemam tu hrabrost da mu kažem "aj, nek bude po Tvome guštu") duboko vjerujem da s muškarcima od Njega ne možemo fulati i da se nikada nećemo pitati jesmo li žena za tog i tog muškarca - jer, jednostavno ćemo znati, a Božji tajming je nabolji tajming na svijetu. Tom dečku zaželi sve najbolje, ali "nemoj ga vući za rukav".

Moram primijetiti da je ovo kontradiktorno samo po sebi... "Ne slušaj ljude s foruma". Samo Deu. Dea je uvijek u pravu.
Sorry na maloj sarkastičnosti, ali dijeliš ljudima lekcije... Time zapravo ne kompromitiraš samo svoj upis, već demotiviraš druge ljude da pišu i preskačeš smisao foruma. A forum je jedna zajednica ljudi u kojoj, ako ne možemo ljudima konkretno pomoći, bar dobro dođe koja riječ utjehe neznancu (ili ohrabrenje)... Nitko još nije ni počeo psihoanalizirati (niti nema namjere, a i bezobrazno je), čita i sluša malo tko, u ovoj atmosferi čovjek može reći što mu je na srcu bez posljedica (za razliku od facebook-grupa ili instača gdje su ipak prava imena i gdje je malo diskrecije).

Prije nego što ja dobijem kakvu lekciju, samo bih dodala još: r e l a x...

hehe, adrijana, mislim da ja jesam relaksirana, za razliku od vas jer ste u pokušaju da skočite na mene i moj komentar, potpuno smetnuli s uma upis Božje ovčice.
Svakako, još uvijek sam kod svog mišljenja (kojg mogu i objasnit, proširit) da forum tu jest zgodan za razmjenu iskustava/znanja (usp. što kada smo se ispovijedili tog tjedna, a ne na prvi petak u mjesecu, a želimo provesti pobožnost prvih petaka), ali nikako nije u tome da ipak slušaš ljude koje a) ne poznaješ, b) ima nas svakakvih, c) nikad ne može druga strana dobit uvid u situaciju u potpunosti, d) da, ne znam tko se krije iza iti jednog nadimka tj. nicka te nisu svi s "časnim" namjerama.
Na svojoj koži iskusila. Tako da, ipak ću stajati kod toga - ne slušaj i ne vjeruj ljudima s foruma.
No hard feelings. Pa i ja pišem/pisala sam na forumu, a to što je mrtav i što odavno ne ispunjava svoj smisao sigurno nije "moja zasluga".

Dobro, sad kad smo se opisali kao potencijalno "društvo nečasnih namjera", sad možemo prijeći na stvar...

O čemu je ono bilo riječi?

* * *

Iskustvo sa spajalice. Ok, moj skromni dojam je da to nije usamljeni slučaj: osjetiti privrženost zbog fotografije i nekoliko lajkova, a dubok kontrast u susretu uživo, ljubav se treba boriti i s mnogo društvenih predrasuda (ili pak s manjkom samopoštovanja), a Bog želi da iz svake situacije nešto naučimo, izađemo jači, stoga je neko malodušje ovdje velika kušnja i možda grijeh... Neki sveci pomažu da se pronađe prava osoba, a neki pomažu da se shvati da ta i ta osoba nikako nije za nas (bolje to doznati prije, nego kasnije)... Dok si sama, Bog se itekako brine za tebe... Preporučam ne odustati od sv. Josipa (iako bilo koji drugi svetac isto može pomoći).

Pozdrav Dei...

Nisam tocno sigurna je li Bozja volja da mu se molimo za decka ili muza.
Nigdje u Bibliji ne pise da nam je Bog obecao muza, a pogotovo ne muza po nasoj volji.
Citajuci svjedocanstva na portalima ili slusajuci uzivo, primjecujem da su to uvijek dvoje mladih dobroizgledajucih ljudi koji su se nasli. Za njih me ne cudi. Ta bilo bi neobicno da su kraj mladosti, ljepote i zelje za nekim sami. Ne vidim to kao nesto sto se moralo izmoliti. Prije ili poslije nasli bi nekoga, a uz malo soli u glavi, nekoga tko im pase.

S druge strane, znam za isuvise ljudi u 40-ima koji mole po 3 krunice dnevno i svakodnevno prikazuju mise vec GODINAMA da nekog nadju. I nista. Ako i nadju nekoga na kratko, to je jos i gore. Primjerice, znam za zenu koja tako godinama svakodnevno moli, upoznala je muskarca za kojeg je mislila da je taj za kojeg je molila, a covjek je bio manipulator i con artist i otisao je od nje nakon sto mu je ona dala zivotnu ustedjevinu, tj pokrao ju je.

Ja sam oko godinu i pol, dvije, molila za ljubav. Nema sto ni kog nisam molila, krunice, devetnice, pedesetnice, osobne molitve, prikazivanje misa...

Osobe bi se ukazale na horizontu i nestale ili bi uvidjela da uopce nismo kompatibilni. Sad vec u desecima brojim propale pokusaje.

Nisam toliko vise sigurna u moc i snagu molitve.

Koliko vidim, ovi kojima je pomoc Bozja najpotrebnija i koji najvise mole (45+), ostaju sami i neuslisani.
A ljepotice od 25 koje su nasle decka mi i nisu neki primjer Bozje providnosti i uslusanja molitvi.

Ne zelim zvucati sarkasticno, samo opisujem zapazanja.

Na ove prve dvije rečenice bih stala i tu umetnula članak jednog svećenika koji je baš lijepo obrazložio što to piše u Bibliji:
https://spiritualfriendship.org/2015/11 ... ingleness/

Nažalost, članak je na engleskom, pa će ga mnogi vjerojatno preskočiti, a predugačak mi je da ga cijelog prevedem... Slobodno se poslužite google prevoditeljem... Ovaj članak je vrijedan jer ga je pisao svećenik (tj. nije bilo čije mišljenje) i jer je jako dobro obrazložio kako treba prihvatiti tu situaciju, što je zapravo Božja volja u danom trenutku, kako se postaviti, te objašnjava Isusove riječi koje se baš rijetko u crkvi negdje obrazlažu...

U kratkim crtama, brak se prečesto u našem društvu idolizira, a samoća smatra nečim lošim, međutim po Bibliji i to je dar. Dar koji je darovan nekome. Kad Isus objašnjava kako dolazi do toga da se neki ljudi ne žene, on završava riječima treće skupine "da neki to izabiru radi kraljevstva Božjega." Neki su dakle takvi od rođenja, neke su ljudi učinili takvima, a neki izabiru to "radi kraljevstva Božjega". Da, sad će svatko reći, pa nisam to ja izabrao... Ali, znaš li ti što je Božja volja za tebe? Ili misliš da ti određuješ i molitvama ili prkosom želiš natjerati Boga da ti da nešto što On nije zamislio za tebe?

Čak i stanje koje nismo sami izabrali niti ikada željeli, možemo prihvatiti i pomiriti se s tim "radi kraljevstva Božjega". Ne trošiti vrijeme na očajanje, "svađu s Bogom", na dobivene rane ili iščekivanja. U danom trenutku prihvatiti ono stanje u kojemu jesmo kao poseban dar koji ima vrijednost u Božjim očima i znati da nas Bog prihvaća takve (jer On je bolji od svih ljudi koji nas okružuju) te posvetiti se radije "kraljevstvu Božjemu" jer On će to sigurno obilno plodovima nagraditi...

Dobar odgovor.

I Sveti Pavao govori slicno.

Otkad sam sama, malo manje od 2 godine, nikad nisam vise trazila Boga i Bozje kraljevstvo i pouzdano tvrdim da tako ne bi bilo da sam u tom periodu imala nekoga uz sebe. Samoca i tuga nas najvise priljubljuju uz Boga.

Medjutim, najveca zelja mog srca je osnovati brak s covjekom koji je u vjeri jaci od mene i koji bi me u tom duhovnom smislu mogao voditi i poticati na putu, i imati dijete. To se promijeniti ne moze.
Zelim biti dio Bozjeg Kraljevstva s jos nekim. Znam svoju prirodu, znam koliko mogu dati, ljubiti i predati se. Zelim to ostvariti s jos nekim.

Plemenite želje, a Sveto Pismo nam govori da nikad ne treba odustajati od molitve... Od Isusove prispodobe o udovici koja je molila nepravednog suca da joj pomogne u njenoj parnici (pa ju je zbog njene upornosti uslišao), od Zaharije i Elizabete koji su sve do poodmakle dobi molili za dijete sve dok ih Bog opet na čudesan način nije uslišao, pa Ana koja je izmolila Samuela nakon što je već bila smatrana "promašenim slučajem", sve do Abrahama i Sare koje je Bog nakon godina i godina kušnje njihove vjere uslišao i dao im sina Izaka, oca Jakovljeva.

Bog kao da voli kod određenih osoba čekati do zadnjega, a onda učiniti čudo usprkos svim lošim prognozama. Jedino traži čvrstu vjeru i ustrajnost. U tome je zapravo bit priče.

A sad bi došli i do problema:


Ovo je vrlo istinito i poučno: neke ljude Bog ipak ne uslišava po njihovim željama. Mnogi mole za djecu, a ostaju bez potomaka. Mnogi mole za zdravlje, a ostaju u bolesti. Uz ove čudesne primjere iz Svetog Pisma koje sam navela i koji nas potiču da molimo i dalje, Bog zaista nigdje ne garantira da će ispuniti želje svakome. To ne znači da su ljudi loši vjernici, niti da su na loš način molili, ili da trebaju uzeti neku "čudotvorniju" molitvu ili "čudotvornijeg" sveca koji će što prije izvršiti što oni traže. To je papa jako lijepo objasnio u poslanici karizmaticima i karizmatskim skupinama.

Pa niti ako ostaneš sam/sama ne znači da si drugorazredni vjernik, da nemaš osmišljen / ispunjen život, da ti manjka dostojanstvo kao što mnogi pišu (i ponašaju se) u Crkvi, i u društvu općenito. Bog sve prihvaća i svima je pripravio Duha da ih posveti i darove da ih spasi.

Treba moliti osobito u kušnjama i prekretnicama jer bez molitve nema odnosa s Bogom, a i jedino u molitvi se može razabrati doista što je volja Božja za nas, a ne naša volja ispred Božje volje. Čak i kad Bog godinama i godinama ne ispunjava naše želje - nije u Njegovom planu problem. To je dobro za nas.

Društvene mreže, koliko nekima mogu pomoći, toliko drugima mogu samo odmoći i navesti ih na nepromišljenost ili na grijeh. Koliko na facebooku ili na instagramu ima "zavodnika", tj. predatora, koji navlače na poruke intimnog sadržaja i razmjenu slika, da udovolje svojoj raskalašenoj požudi, a da nikad ne cijene osobu uživo, kao cjelovitu osobu pokraj sebe... To sve Bog vidi odozgo i to je velik grijeh pred Njim, i neka se nitko ne zavarava da oni tako žele "upoznati" osobu kojoj pristupaju ili moguću životnu partnericu... jer to je samo razbludnost i grijeh.

Nitko ne garantira da je na katoličkim mrežama drugačije i da toga nema.

Da malo humora dodam: Bog sigurno misli, Vidim da ona zaista moli i ne prestaje, da je duhovno jaka, jer vidim svakome u srce, ali u ponudi nema trenutno dostupnih kakve ona traži, morat će se strpit još malo...

Čekaj malo, kako "po Bibliji", kakav svećenik, kakav "gift of singleness"?
Sad sam na odmoru pa ne stignem puno pisati, ali probaj provjeriti je li to katolički svećenik.

Kako se to brak idealizira?
Brak je norma koju je Bog ustanovio za muškarce i žene od samog početka: "Nije dobro čovjeku biti sam". Ne postoji "dar" samoće; postoji samo dar celibata kao jednog svjesnog izbora ili dar plodnog braka koji se spominju u Bibliji.

Ovako pojednostavljeno, repliciram i protuargumentiram.
Ali ako si na odmoru, ne očekujem litanije, pa ću pokušati izložiti o čemu je zapravo članak.
(Odmah se ograđujem jer ne poznajem autora, ali sadržaj jest u duhu katolicizma.)

Izraz "samoća" u mom postu i "singleness" u njihovom imaju šire značenje i kao izabrani celibat i kao djevičanstvo, zatim kao čistoća izvan braka (nakon ili prije braka) kao i svaku neželjenu samoću ("biti-bez-braka") iz raznolikih okolnosti...

Na temelju Mateja 19,10-12, autor argumentira da je to "dar", ali naravno ne kao kakav karizmatski dar, nego stanje koje ima svoj krajnji smisao u radu za Božje kraljevstvo, te je radi toga pohvalno, dostojanstveno i u Božjim očima smisleno i vrijedno.

1. U razgovorima sa Židovima koji ga iskušavaju, Isus brani nerazrješivost braka (=protiv rastave je) s krajnjim zaključkom njegovih učenika da je istinski brak zapravo težak...

Citiram ulomak:

Nerazrješivost ženidbe
(Mk 10, 1–12)
Kad Isus završi te besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. 2Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi.
3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« 4On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih 5i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? 6Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
7Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?« 8Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. 9A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.«
10
Dragovoljna uzdržljivost
Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« 11A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. 12Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Završen citat.
Kad učenici zaključiše: Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se, Isus odgovara: Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Na temelju tih riječi, autor zaključuje da je i to dar, pa prelazi dalje. Postoji više razloga zašto se ljudi ne žene, a ta "nesposobnost poradi kraljevstva nebeskoga" od samog početka kršćanstva (od poslanica sv. Pavla) se smatrala vrlinom. Međutim, sve tri rečenice zajedno nam govore da postoji celibat (tj. neoženjenost) 1. nehotičan 2. svjestan, drugim riječima: neželjen i željen. I u tome je bit svega.

Citiram autora:
"Mislim da crkva u Americi prečesto uzdiže i idolizira brak, tako da se od svih očekuje da se udaju. Smatra se kao utjelovljenje ispunjenja. Mnogi misle da ne možete stvarno voditi sretan život, osim ako ste u braku, a to je doista jedina opcija koju naši tinejdžeri čuju za svoj život. U isto vrijeme, singleness se često doživljava jednostavno kao postojanje drugoga stupnja, i „ti siromašni samci moraju biti jadni, a ja ću preuzeti na sebe da ih postavim s nekim da bi konačno mogli biti sretni.“ Ne krećete se prema braku, mnogi misle da s vama vjerojatno nešto nije u redu.

Ali to nije način na koji Biblija gleda na brak ili singleness. Umjesto toga, oni su oboje dar od Boga! Za neke, brak je dar koji se daje, i to je dobro, i bit će teško, i rezultirat će posvećenjem i konačnom radošću. A za druge, singleness je dar koji se daje, i to je dobro, i bit će teško, i rezultirat će posvećenjem i konačnom radošću."

Pa nadalje:

"Samostalnost je dar jer, kao i Nebesko kraljevstvo, jedinstvenost ukazuje na buduću stvarnost koja je sada samo djelomično ispunjena.

U Matejevoj knjizi vidimo Isusa kako uči o tome kako je Kraljevstvo Božje inaugurirano sada, ali još nije u potpunosti ispunjeno: još uvijek nije posve ovdje. Isus je došao, i kada je učinio, nebesko kraljevstvo je provalilo u ovaj svijet, ali neće biti ovdje dok ne dođe ponovno. Isus uspoređuje Kraljevstvo s malom sjemenkom u Mateju. 13: 31-32, koja je isprva sićušna, ali kasnije raste u drvo. I u 13:33, Isus uspoređuje Kraljevstvo s malom količinom kvasca koji na kraju prolazi kroz cijelu brašnu. Stvar je u tome da je sada nebesko kraljevstvo ovdje, ali ga još ne doživljavamo kao što će biti u budućnosti. Već je - još nije. Ali sada imamo okus, pravi okus prave stvari, ukazujući na buduće ispunjenje kad Krist ponovno dođe.

Samostalnost je upravo takva. Barry Danylak u svojoj knjizi Otkupitelj jedinstvenosti kaže: "Samost je proročki ukazala na stvarnost veću od zadovoljstva sadašnjeg doba svjesnim predviđanjem kršćanskog vječnog naslijeđa u Kraljevstvu." Što je to nasljedstvo? Sam Isus je ta baština! Sve što jedna osoba sada ima je Isus, što je sve što će itko od nas imati za vječnost.

Ali sada je to samo duhovna stvarnost. Ovdje Krist nije u potpunosti, fizički s nama. Ali mi ćemo, i baš kao što je Kraljevstvo već - još ne, jedinstvenost ukazuje na već - ne još naš odnos s Isusom na način na koji brak ne može. Brak je slika stvarnosti Kristove nevjeste u vječnosti. Umjesto da ima sliku, jedan kršćanin IMA tu stvarnost sada djelomično, i dok ne dođe u potpunosti, jedna osoba može radosno proglasiti: “On je dovoljan! Doista je dovoljno! U slučaju da se pitate hoće li vas Isus vječno zadovoljiti, on će! Aleluja, sve što imam je Krist! "

U svojoj knjizi “Ljubav u svjetlosti” Peter Hubbard kaže: “Samostalni kršćani koji žive u čistoći i zajednici su plakati za dostatnost Isusa!” Amen!

Stoga bi trebali smatrati samstvo nedostatkom nečega privremenog, nego stjecanjem nečega vječnoga. Brak je privremen. Na nebu neće biti braka. Ali mi ćemo imati Isusa na nebu, a samstvo ukazuje na njegovu zadovoljnu narav na dubok način. Iz tog razloga uživajte u samstvu."