Katolički odgovori

Zanima me vaše mišljenje o tome.

Sve je moguce onom koji vjeruje.

Stoga, budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!
(::

Moje mišljenje je da većina nas u braku doživi neku vrstu prevare ne mislim u fizičkom obliku nego virtualnom, npr slao sam poruke ili lajkao drugoj ženi ili je tvoj bračni partner to isto učinio.
Mi kršćani imamo potrebu da brak idealiziramo i mislimo da se to nama ne može dogoditi pa tako neki ne žele o tome ni misliti niti bilo što posumnjati.
Da li je to dobro ili ne?

Ne možemo biti sigurni u bilo kojeg čovjeka, ali možemo biti mirni ako iskreno ljubimo bračnog druga.
Ako imaš sumnje u vjernost prvo se potrudi da tvoj bračni drug osjeti tvoju ljubav, a ostalo prepusti Bogu.

Moje mišljenje je da nevjera sastavni dio ljudske naravi i da se to stalno u nekoj manjoj mjeri dešava, uzmimo primjer samo interneta i mogućnosti koje pruža.
Vjernici imaju problem idealizacije braka u kojoj je vjernost zagarantirana kao na primjer: dao si zakletvu ili predao sam Bogu sve i to se nama ne može dogoditi.

Nevjera je sastavni dio pale ljudske naravi, kao uostalom i svaki drugi grijeh.
Sakrament braka nije samo puka forma, već ima i stvarnu snagu u zaštiti od nevjere i ostalih zala, kroz milost Božju koju primamo preko tog sakramenta.
Stoga će se nevjera teže dogoditi ako je taj sakrament prisutan i ako supružnici žive svoju vjeru, odnosno ako ljube jedno drugo kako sv. Pavao savjetuje u poslanici Efežanima.
Dakle, ako ti kopitaru ljubiš svoju ženu kao što je Krist ljubio Crkvu možeš 100% biti siguran da te ona nikada neće prevariti

Mislim da čovjek ne može ni u sebe ni u bračnog druga biti siguran ma koliko bio u vjeri jer i nakon pričesti opet griješimo, nije stvar u Bogu i jakosti sakramenata nego u nama, to je jednostavno činjenica koju treba prihvatiti a ne živjeti u bajci sigurnosti.

Oni koji žive u toj bajci i nekoj idealnoj slici braka u kojoj se podrazumijeva vjernost kao nešto što se ne događa vjernicima već nekim drugima je obmana koja ne može dugo trajati i kad tad će shvatiti da su samo griješi ljudi i to je spasonosno i za njih i za brak.

Ljubav je prihvaćanje neizvjesnosti i boli na tom području kao nešto normalno jer smo samo ljudi.

Ja znam da me muž ne bi prevario ni ja njega.

Činjenica je da to radimo prilično često mišlju, riječju i djelom a poslije idemo na ispovjed.

Ako ćeš iskreno zar nisi nikad pogledala drugog muškarca te u toj razmjeni interakcije s nijm nije bilo osmijeha nekih lijepih riječi a poslije razmišljanja o tome.