Katolički odgovori

Zanima me postavljate li granice i koje su?
Ispovijed kod jednog starog svecenika me potaknula da nacnem ovu temu,
jer mi rece da "nije dobro bas SVE reci muzu"
Da li se moze imati punina zajednistva ako se ne govori o svemu?

I zanima me da li (bracni drugovi) prakticirate neke zajedničke duhovne obnove (ili slično), ili odlazak na razgovor s kompetentnim ljudima iz Crkve - kad zapne?
Koliko cesto i da li uopće stignete i imate vremena za to?

Hajde molim vas, pa nije valjda da nitko nema šta za reći?
Ili nema baš oženjenih i udatih?

A jesi uporna.
Svi smo isti, samo su u pitanju nijanse. Doista, svatko od nas ima neke tajne koje ne moze povjeriti svakomu. Tako isto u zivotu imadem par dobrih drugara, ribolovac, planinar- setanje, internet i sl. te stoga ne mogu sa svakim pricati o istim hobijima, dal sam jasan!?

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

čuj u braku je potrebno sve reći i imati zajedništvo u punom smislu riječi. Ako pod je pod ovim "sve" svećenik podrazumijevao i predbračni život tj. baš grijehe iz tog vremena onda ima nekog opravdanja.
Isto tako ako nekog nešto ne zanima što je često kod nas muških onda nije niti nužno da žena baš sve kaže. Komunikacija je u braku odista bitna i njena vještina je od velike važnosti za čvrstoću braka.

Podrazumjevajuci cistocu prije ulaska u brak.

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Problem predbračnih odnosa je svakako tema za sebe ali taj grijeh, ako je ostao neispovjeđen, što podrazumijeva da se osoba nije pokajala i odlučila da neće više griješiti jako može opteretiti brak.
Ako je iskreno ispovjeđen, sam Bog se više toga grijeha ne sjeća pa nema potreba niti stalno vući taj grijeh i nepotrebno pričati o njemu. Sreo sam par osoba koje su time bile odista opterećene što ih je sprječavalo da žive normalan život.

Redovnim odlaskom u Crkvu od malih nogu ( jel ono bjese od 7-me god. ) i vjerskim vaspitanjem, tesko da moze doci do predbrachih zavrzlama- bluda. Stoga i savjetujem mladje da dobro slusaju roditelje, majku u prvome redu, a zatim svoga svecenika.
Bog prasta na ovomu svijetu da se takva osoba psihicki rastereti, al zato kad jednoga lijepoga dana dodje na zadnju ispovjed Njemu, bude dobila zasluzenu "nagradu".

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Postoje takvi susreti a njihov raspored je ovisan o pojedinim biskupijama.
Vidi http://obitelj.hbk.hr/obiteljski-pastor ... ijama.html
Najdalje su otišli u Riječkoj nadbiskupiji http://www.mojaobitelj.net/uzo/hr/index.asp
Ja osobno nisam bio ali su mi ljudi svjedočili uglavnom pozitivna iskustva s tih susreta.

Nije bila tema predbračni život, više bračni...., tj. reći ili ne hotimično gledanje drugih (ako nam se desi - mišlju, riječju...).

Ja sam katkad užasno znatiželjna po tom pitanju
Znači da ne cijedim muža?

Ako se tvoj muž imalo trudi da te sluša, ako to čini uvijek u bitnim stvarima, nemoj baš uvijek tražiti granicu izdržljivosti. Ako mu neke stvari nisu zanimljive same po sebi, definitivno neće promjeniti mišljenje o njima samo zbog tvog cjeđenja.
Definitivno ga nemoj cjediti da ti se ispovjeda koga je pogledao i tko mu se sviđa.

Barnaba, hvala!

Draga kalimero, ti si sigurno jos jako mlada..puna elana za zivot, a u trazenju pravog puta i vjere...Sve u zivotu treba da ima neke granice...najcesce sto nesto pretjerano radimo, cini nas polako ovisnicima..
Ako smijem da se osvrnem na ovoj citat; "nije dobro bas SVE reci muzu"
Vidis za takve stvari,kada poslje ispovjedi nesto pricamo ili pisemo, onda bi bili i duzni reci..
"razlog,zasto je stari svecenik tako rekao", ne vjerujem da je on rekao ,bez razloga...
Ako se to presuti,onda to cesto vodi u krivo shvacanje...nemoj me krivo shatiti, nisam ovdje ,ili jos manje da netko javno iznosi svoje grijehe,to ne..Ali prije nego sto pocnemo pisati,mrali bi ukratko navesti..razlog,mozda ne sve i u tancine...ali barem nesto,jezgu razloga..
Ja bi tu mogla romane da pisem...Sigurno je najispravnije,da bracni drugovi nemaju nikakvih tajni,jedan prema drugome...Ali znamo iz iskustva da smo cesto razliciti,i da su nam interesi uvjek drugaciji,gdje nam je duznost traziti kompromis, ustvari "prihvacati drugoga, a ne biti istog misljenja".Nema takvih brakova,gdje bas sve lezi,kao u bajci...Brak je ,jedna borba, gdjese s odredjenim granicama ,moramoizboriti na obostranu korist,i tako neki puta moze dosvesti na vecu stetu nego korist,ako bi sve povjerili i s tim upropastili,ono sto nam koristi ,pogotovo ako se to slaze s nasom vjerom..i iz tih razloga je mozda pametnije presutiti,ali sigurno nije ispravno...tu smo postedjeni kojekakvih losih posljedica,ali ne rijesnje.. i uvjek je vazno dati do znanja o cemu se radi...


Sigurno da su duhovne vjezbe na veliku korist,ali covjek ne moze cijeli zivot da ide na duhovne vjezbe..Iako se bracni drug moze odazvati na prijedlog da podjemo zajedno na duhovne vjezbe, nema garncije da cu one sve poslje toga rijesiti,i da ce biti drugacije..
Mi zapadamo cijeli zivot i kojecemu...Tu lezi vrijednost nase vjere, na vrijeme prepoznati...
ako je moguce sprijeciti,ako ne onda poslje popraviti koliko god je moguce...
Tu ne bi smjelo biti pitanje vrijeme, nego ono bi trebalo biti stalno na raspolaganju...da se medjusobno pomazemo i izgradjujemo..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott