Draga einmal!
Prvo, da me poznaješ, znala bi da mogu biti svakakva, ali nikad te ne bih mogla za tako nešto osuđivati.
Nisam udana i to je sada miljama daleko od mene, ali jednog dana ako mi Bog usliši molitve i želje i ako je to njegova volja, želim muža, djecu, obitelj, nekoga za koga ću moći brinuti, kome ću moć služiti i s kime ću moći živjeti pravi katolički život.
No, isto tako se mogu zamisliti na tvom mjestu i mogu shvatiti tvoje tada trenutne strahove i razloge pod kojima si pokleknula i odlučila se na potpomognutu oplodnju jer čovjeku jest najteže biti strpljiv i pustiti sve u Božje ruke te vjerovati njegovoj providnosti.
Ali Bog oprašta. Nitko od nas nije bezgrešan, i nitko od nas ne radi uvijek ono najbolje.
Ja ti duboko vjerujem da uz Boga, naše pouzdanje, sakramentalni život, molitvu, vjeru u Njega svaka situacija na ovom svijetu može izaći na dobro.
Jer Bog je taj koji čini čuda u nama i oko nas.
Imaš dva mala anđela, ovo probaj ostaviti stvarno iza sebe, a Bogu se za svoje slabosti oduži tako što ćeš ga (kao što sam već rekla) proslavljati u svom životu.
Njemu je najdraže kad ljubimo svoje bližnje jer te one dvije zapovijedi ljubavi nijedan grijeh ne može ukinuti.
Pozdrav i glavu prema Nebu!
