Katolički odgovori

Pogrešno do daske sa tvoje strane.Ja pišem o onima koji su zastranili,njih ne treba slušati.A čak i ako nisu,ne treba biti ničiji slijepi poslušnik,samo Božji!Npr.ja se ne slažem da treba krstiti malu djecu pa da sto puta to crkva uči!Katolička!
Isto tako se ne slažem sa protestantima da se onog tko je već kršten kao dijete treba ponovo krstiti.
Po bibliji,"Tko uzvjeruje i krsti se,bit će spašen!"Dakle,prvo vjera pa krštenje.Što je i logično a i praksa prvih kršćana.I Biblijska istina!
Sad,ako je netko već kršten,uvažava se to što je uzvjerovao kasnije!Osim ako on osobno ne traži ponovo krštenje!

Ako sam te pravilno shvatio, svi prvi reformatori su bili u zabludi glede krštenja i širili pogrešan nauk: Luther, Melanchton, Vlačić Ilirik, Zwingli, Kalvin, Butzer, Bullinger, Eccolampad, John Knox, John Wesley i masa drugih: Jedino su anabaptisti dakle bili u pravu. DA ili NE?

Ovo je bila ironija...
Sto mi sebe same smatramo boljima, to smo oholiji, pa se smanjuje broj onih koje "moramo" slusati (uzimamo svoje misljenje za pocetak stvari). A u suprotnom, onaj koji je ponizan, vidi balvan u svom oku, ali brata pravda (istovremeno odbacujuci bratov grijeh), velicajuci Bozje milosrdje i svoju nedostojnost tolike zrtve, te u svom ponizenju vidi priliku za svetost (rjesava se svoje volje, prihvacajuci Bozju).

Ti se toliko usmjeravas na grijeh i posljedicu grijeha, da ti to uzima mir i muti oko rasudjivanja, te sasvim nebitne stvari stavljas kao uvjet ljubavi...istovremeno pravdajuci trenutno izreceno s prethodno oprecnim stavovima. Usadi Bog sumnju i zudnju u nasa srca kako bismo slijedeci tu zelju za ljubavlju, rasli u krepostima i Njega sto vise proslavljali.

Pa nije sakrament tu radi Boga, vec poradi covjeka. Covjeku je potreban Bog (spas), a ne covjek Bogu. Tako gresan covjek prihvacajuci taj dar, velica onoga od kojega dobija taj dar (sve dobro je od Boga i samo je Bog Dobar). Bog opra nase duse vodom (i krvlju) da mozemo primiti Rijec...uskracivanje te zive vode oduzima nam svjetlo rasudjivanja Bozje Volje u nasemu zivotu (koju razumom primamo). Tako se Bog posluzi sakrementom da bi covjeku bio na spasenje, a ne na osudu...ali covjek odbijajuci tu milost (svojom slobodnom odlukom/voljom), odbacuje tu pomoc iz Oceve ruke...te tako jede i prije svoj sud (ne razlikujuci tijela).
Onaj tko ljubi svoje dijete zeli mu sve najbolje, dajuci mu ono najbolje u nasljedje -miraz. Sto je ono najbolje sto ima? Vjera u Boga i milost Bozja koju zeli po sakramentu krstenja (postajuci jamac pred Bogom) dati u naslijedje svome djetetu. A na djetetu je kasnije da odluci, sto je bolje: biti sinom razmetnim ili poslusnim?
Nitko ne odgovara za ono sto nije primio, vec za ono sto je primio i odbacio...jer onima kojima je vise dano, od njih se vise ocekuje. Uvijek trazeci odgovore, a ne izgovore...

Da,u pravu si.Na početku nisu smatrali da je krštenje djece nebiblijsko.No,razvilo se to kasnije.Svaki početak je težak,,ha ha!

Zgodno.
Puno dobrih misli!

Denominacije koje potječu od spomenutih reformatora (luterani, reformirani, metodisti), uključujući anglikance, i dalje krštavaju malu djecu. Do danas nisu promijenile nauk o tome. S krštavanjem (ili ponovnim krštavanjem) odraslih došli su anabaptisti koje su luterani i reformirani prilično žestoko progonili barem u 16. stoljeću. Na sreću je sve to evoluiralo prema međusobnoj toleranciji.

Nije ti dobra analogija današnjih protestantskih zajednica s crkvama u Efezu i Korintu. Evo zašto: uzmimo Memphis u Tennesseeju - koliko tamo ima denominacija danas, a koliko ih je bilo u Korintu i Efezu pojedinačno. Različit vanjski oblik liturgije nije bitan, bitna je teologija. Ono po čemu se Korint i Efez razlikuju si naveo: oblik bogoslužja i neke osobine stila molitve. Popis razlika između "denominacija" (bilo bi ispravnije da se zovu "dereizacija", jer se ne razlikuju u nomenu nego u resu) nadmašuje mogućnosti ovog foruma. I tako svugdje po svijetu. Ako tražiš analogiju za takvo stanje u NZ, onda bi to možda bili "nikolaiti", ili svi oni koju su "od nas izišli, ali nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama", kako to lijepo navodi Sveti Ivan. To bi već mogle biti novozavjetne denominacije - hereze.

Oprosti na grubosti, ne mislim doslovno uspoređivati, samo napominjem da postoje neke sličnosti i to s negativnim predznakom. S druge strane, kršćani su svi koji vjeruju da je Isus Krist Bog i da nema drugog Imena po kojem se ljudi mogu spasiti. Pa makar bili i heretici.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Nikolaiti su odstupili od Kristova i Apostolskog naučavanja.
Protestanti nisu,oni su odstupili od Katoličkog.
A to je bitna razlika!

Duhovno djelo milosrđa je poučiti neuke.
KKC:

868 Crkva je katolička: naviješta cjelovitost vjere; u sebi nosi i pruža puninu sredstava spasenja; poslana je svim narodima; obraća se svim ljudima;obuhvaća sva vremena; "po samoj je naravi misionarska".

869 Crkva je apostolska: sagrađena je na trajnim temeljima, na"dvanaestorici apostola Jaganjčevih" (Otk 21,14); neuništiva je; nezabludiva u istini: njome upravlja Krist preko Petra i drugih apostola, koji su prisutni u svojim nasljednicima, u Papi i u zboru biskupa.

870 "Jedina Kristova Crkva, koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom,katoličkom i apostolskom (...) nalazi se u Crkvi Katoličkoj, kojom upravljaju nasljednik svetog Petra i s njime sjedinjeni biskupi, iako se izvan njezinih struktura nalaze brojni elementi posvećenja i istine".

Takav odgovor sam očekivao!
Jer sam ja zglazao!
Ispada kao da,po mom Katolička crkva nemože imati pravi put do Boga pa se ovi,kakti,pobunili.
Ima,al neke stvari se ovima nisu sviđale,nisu Biblijski utemeljene i eto ti ga!Frka!

Čini mi se da ti ne razlikuješ nauk od ostalih stvari. Uvijek ima ljudskih slabosti i zloupotreba, ne postoji ljudska zajednica bez njih pa ni Crkva. Uostalom, Crkva je i grješna, ne samo sveta i potrebna je trajnog obraćenja. Ali kad nauk ode u krivo, e tada se dovodi u pitanje istina, a to sigurno nije vjernost Kristu.

Dakle,radi se o ovome,tijekom povjesti crkva je dodala i izjednačila sa Biblijskom istinom i neka svoja naučavanja koja su ovi smatrali pogrešnima i odbacili kao obvezantna!
Niš drugo!
Nemože ih se smatrati krivovjercima ako i dalje drže ono temeljno,Biblijsko a odbacuju dodatke!

A što je to nebiblijsko, a da je Crkva dodala?

Ja ne tvrdim da su protubiblijske(osim nekih) nego da nemaju uporište u Bibliji!

A što to, daj konkretno navedi! I nisam napisala protubiblijsko, nego nebiblijsko.