Izvrćeš riječ božiju, i još tvrdiš da su izvorni kršćani sablažnjivali rane pogane, žderače utroba novorođenčadi i hramske orgijaše. Te ranokršćanskoj riječi rob pridaješ negativne poganske konutacije starije i novije povijesti, dok znaš da su robovi bili samo stalni radnici imućnijim gospodarima, kojima je i Jahve u židovskom zakonu davao oslobođenje. Naravno da ni jedan sveti ne želi imati roba, te su takvi propisi ustanovljeni radi onih koji se prodaju za zemaljska dobra odbacujući riječ božiju. A Bog to sve čini ne bi li se i oni spasili. Efežanima 6.9: A vi, gospodari činite isto tako prema svojim robovima! NE PRIJETITE, znajući da je njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti!
Ništa ja ne izvrćem, nego ti ne razumiješ govora moga, a nisi dovoljno pozorno čitao. I još k tome u Pismo umećeš vlastita uvjerenja.
Rani kršćani su sablažnjavali pogane po dobru. Budući da nisu priznavali poganske bogove, ovi su ih smatrali nevjernicima i zvali "ateistima". Kršćani su imali robove, a bilo je i robova kršćana-kako u počecima Crkve, tako i kasnije. Tada je robovlasništvo bilo uobičajen činitelj društvenoga poretka i nikome nije padalo na pamet ukinuti ga. Razlika prema poganima je bila u tome što su kršćanski gospodari u robovima gledali braću, a ne "oruđe koje govori", kako je to bilo kod poganskih Rimljana. Zato su prema robovima mnogo bolje postupali od poganskih gospodara. Zamisli pogane kako su se šokirali kad su čuli da slobodni ljudi koji se zovu kršćanima idu na zajedničke gozbe s robovima...to ti je za njih bilo potpuno neshvatljivo i sablažnjivo, protivno društvenom moralu.
Pročitaj još jednom poslanicu Filemonu i ono što napisah.
A ako ti to nije jasno, promisli zašto se ropstvo na kršćanskom Zapadu tako dugo održalo, sve do 19. stoljeća? Zato što u Novom zavjetu nije napisana jasna zapovijed da kršćani trebaju oslobodi robove bez pitanja. Što misliš, zašto su protestantski kršćani na američkom Jugu prije i u vrijeme građanskog rata smatrali da je ropstvo u redu, a na Sjeveru da nije?