Sara, pa znači to kako sam i napisao

Imam završen određeni stupanj (klasičnog) glazbenog obrazovanja, cijeli život se bavim glazbom, i vodim dva crkvena zbora. Imao sam što samostalnih što zborskih nastupa, napisao i objavio nekoliko skladbi, i sudjelovao u raznim glazbenim projektima. Pa zato (ne)skromno mislim da ponešto o glazbi ipak znam.
Umjetnička vrijednost djela se procjenjuje prema glazbenim sastavnicama djela (npr. melodija, harmonizacija, glazbene teme i motivi, i mnoge druge stvari), a u suvremeno vrijeme je i originalnost postala vrlo važnom. Kriteriji su se kroz povijest mijenjali, ali uvijek je neki smisao bio da je umjetnost lijepa, i da ispunjava neku svrhu, ako ništa drugo onda estetsku. Estetika je jako zanimljiva grana filozofije, moglo bi se puno o njoj pisati.
Ali evo samo kratko usporedno slušanje recimo jedne polifone skladbe npr. Palestrine i neke pop/rock pjesme iz Hillsonga ti daje praktični odgovor na pitanje o umjetničkoj vrijednosti, ne treba pretjerano koristiti riječi.
A razlike između katoličkih i protestantskih pjesama su u raznim stvarima. Prvenstveno je tu pitanje namjene (katolička liturgija naspram protestantskom worshipu), pa onda glazbeni stil (pop rock je u katoličanstvo ušao tek prije kojeg desetljeća i to pod utjecajem protestantizma, sad se već ustalio), i na kraju su tu riječi iza kojih je određena teologija. Zato sam rekao da nemam ništa protiv protestantskih pop/rock pjesama koje imaju provjerene tekstove, npr. svetopisamske, tj koji ne "promoviraju" protestantsku teologiju. Ali ja sam otpočetka govorio o liturgiji, u kojoj pjesme iz hillsonga i slične ne bi nikada trebale imati mjesta, a nažalost imaju. Što se tiče vanliturgijskih sadržaja, pisao sam samo o susretima mladih i slično, na kojima bi opet trebalo paziti na izbor pjesama ali naravno uz veću slobodu jer se ne radi o liturgiji. U zadnje vrijeme smo imali pravi boom raznih domaćih glazbenika koji su i sami pisali duhovnu glazbu koja nema liturgijsku namjenu. Npr. fra Marin Karačić. Nemam ništa protiv toga (iako većina toga nije po mom ukusu), samo da ne guraju u liturgiju ono čemu u liturgiji nije mjesto.
A tko će što puštati i slušati u kafićima stvarno mi nije bitno. Bio sam par puta u damasku i nisam ni primijetio koju su glazbu puštali, jer ipak u kafiće idem zbog druženja i razgovora, a ne slušanja glazbe.
Eto, valjda sam razjasnio
